Hollywood voli hrabre junake – sve dok njihova hrabrost ostaje na filmskom platnu. Mark Ruffalo sada je napravio ono što je mnogo teže: svoju je javnu moć stavio u službu stava o Palestini, Gazi i odgovornosti velikih korporacija. A cijena toga više nije samo nekoliko ljutih komentara na društvenim mrežama.

Glumac koji je kao Hulk postao jedno od najprepoznatljivijih lica Marvelovog univerzuma posljednjih sedmica našao se u otvorenom sukobu s Paramountom. Povod je njegova kritika porodice Ellison, Oraclea i njihovih veza s izraelskim vojnim sektorom, ali i protivljenje velikom spajanju Paramounta i Warner Bros. Discoveryja.

Paramount je njegove izjave označio kao korištenje antisemitskih stereotipa. Ruffalo je uzvratio da kritikovanje postupaka izraelske vlade, vojnih ugovora ili poslovanja konkretnih kompanija nije isto što i napad na Jevreje.

I tu počinje mnogo veća priča od jednog holivudskog sukoba.

Jer Ruffalo nije samo glumac koji je odlučio nešto objaviti na Instagramu. On je čovjek čije se ime nalazi u samom vrhu američke filmske industrije. Kada takva osoba javno prozove jednu od najmoćnijih korporacija u Hollywoodu, pitanje više nije samo šta je rekao – nego šta će ga to koštati.

Za sada nema dokaza da je zbog svojih stavova ostao bez konkretne uloge ili ugovora. Ali profesionalni rizik je očigledan. Ruffalo se suprotstavio strukturi koja upravo pokušava izgraditi još veću koncentraciju moći u industriji, dok istovremeno govori o Palestini i izraelskim vojnim operacijama. Paramountov pokušaj preuzimanja Warner Bros. Discoveryja vrijedan je oko 111 milijardi dolara.

Drugim riječima, Ruffalo je otvorio front tamo gdje Hollywood najmanje voli pitanja – na mjestu gdje se sudaraju novac, politika, medijska moć i sloboda govora.

A onda se dogodilo nešto što se u Hollywoodu ne viđa često. Kolege nisu zašutjele.

Više od 170 židovskih umjetnika, autora i drugih javnih ličnosti potpisalo je otvoreno pismo u Ruffalovu odbranu, među njima Joel Coen, Tony Kushner, Todd Haynes, Hannah Einbinder i drugi. Njihova poruka bila je da se optužbe za antisemitizam ne smiju koristiti za ušutkivanje kritike izraelske politike i postupanja prema Palestincima.

A onda je stigao i George Clooney.

Sa Venecijanskog filmskog festivala, gdje je dobio Zlatnog lava za životno djelo, Clooney je poručio da podržava Ruffalovo pravo da slobodno govori. Čak i kada se s njegovim stavovima ne slaže. Nazvao je pokušaj ušutkivanja takvog govora apsurdnim i slobodu izražavanja povezao direktno s funkcionisanjem demokratije.

To je možda najvažniji trenutak ove priče.

Jer pitanje nije moramo li se slagati s Markom Ruffalom. Ne moramo. Pitanje je šta se događa kada glumac, umjetnik ili novinar javno izgovori ono što se ne uklapa u interese onih koji imaju više novca, više moći i veći utjecaj.

Ruffalo je izabrao da govori. I možda je upravo to ono što ga može najviše koštati. Ne nužno novca. Ne nužno uloge. Nego sigurnosti koju donosi šutnja.

U industriji koja proizvodi priče o herojima, Mark Ruffalo je tako dobio jednu od najneugodnijih uloga – onu u kojoj nema scenarija, nema dublera i nema sigurnog završetka. Ovaj put Hulk nije ušao u borbu protiv negativca iz stripa.

Ušao je u sukob s većim negativcima - s Hollywoodom.