U turbulentnom političkom pejzažu Bosne i Hercegovine, gdje ustavnost i vitalni nacionalni interesi često postaju oružje u političkim obračunima, izjave i postupci pojedinih aktera izazivaju burne reakcije javnosti. Jedan od takvih aktera je i bivši savjetnik Bakira Izetbegovića i nekadašnji komandant 1. muslimanske podrinjske brdske brigade Dževad Mahmutović, trenutno delegat u Vijeću naroda Republike Srpske, koji se nedavno našao u centru pažnje zbog svog suzdržanog stava prilikom glasanja o zaštiti vitalnog nacionalnog interesa u vezi s izborom nove vlade ovog bh. entiteta. Njegova odluka, koja je prethodila presudi Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom su neustavnim proglašene prethodne odluke o izboru premijera i Vlade RS-a, pokrenula je lavinu kritika, optužbi za defetizam, pa čak i insinuacija o izdaji.

U ovom intervjuu naš sagovornik je Dževad Mahmutović, koji detaljno objašnjava svoju poziciju, argumentirajući da je sporni izbor Vlade RS prvenstveno pitanje ustavnosti, a ne vitalnog nacionalnog interesa. On otvoreno govori o neučinkovitosti mehanizama zaštite vitalnog nacionalnog interesa u RS-u, ukazuje na političke motive kritičara i odgovara na optužbe.

Kroz razgovor se provlače i teme revizije tužbe protiv Srbije, političke moći Bošnjaka u institucijama RS-a, te duboko lična iskustva ratnog komandanta i današnjeg političkog aktera u borbi za BiH.

Ustavni sud BiH donio je odluku da su neustavne odluke o izboru premijera RS-a Save Minića i članova Vlade RS-a zato što je mandatara Savu Minića predložio Milorad Dodik. Ovo je, ako se ne varamo, bio glavni razlog zašto ste Vi na nedavnom glasanju bili suzdržani, tj. bili ste za to da se ovaj slučaj prenese iz domena nadležnosti entitetskog na državni Ustavni sud?

Kada je u početkom septembra izabrana prva Vlada RS na čelu sa Savom Minićem, a koju je tada predložio Milorad Dodik, ja sam imao isti stav i jedini sam bio suzdržan i na tom glasanju o pokretanju mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Smatrao sam da je izbor Vlade RS izvršen protivno Ustavu RS, a ne povredama vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg naroda, tako ni bošnjačkog. Ustav RS pravo i dužnost predlaganja kandidata za predsjednika Vlade RS daje predsjedniku entiteta, što Milorad Dodik u trenutku predlaganja Save Minića nije bio. Zalagao sam se i u tom smislu konkretno djelovao pisanjem zahtjeva za ocjenu ustavnosti da se predmet adekvatno i najbrže može riješiti na način da se zatraži da se Ustavni sud BiH očituje o ustavnosti te vlade. Zatraženo je i izricanje privremene mjere kako bi se spriječili negativni efekti djelovanja neustavne Vlade RS, što Ustavni sud BiH nije prihvatio. U konačnici, nakon nekoliko mjeseci, Sud je riješio ovaj predmet i ovako izabranu Vladu RS proglasio neustavnom.

Prema mom mišljenju, ista je pravna i činjenična situacija i ovaj put. Kandidata za predsjednika Vlade RS je sada predložila vršiteljica dužnosti predsjednika RS. Ovo je pozicija koja ne postoji u Ustavu RS i s obzirom na to da je predlaganje kandidata za predsjednika Vlade RS prema Ustavu RS jedino u nadležnosti predsjednika entiteta, logiciranjem se može zaključiti da ni ta osoba nije mogla predložiti kandidata za predsjednika Vlade RS. Ako se razumije pravo i razmišlja stručno, onda se moja suzdržanost u smislu pokretanja mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa u Klubu Bošnjaka u Vijeću naroda može smatrati logičnom.

U prvom odgovoru ste nam argumentirali zašto je ovo bilo par excellence pitanje ustavnosti i zakonitosti, ali možete li nam što jednostavnije kazati zašto ovo nije bilo pitanje vitalnog nacionalnog interesa?

Ustav RS jasno propisuje u devet tačaka koja su to pitanja kojima se može povrijediti vitalni nacionalni interes. Jedino pitanje koje sam ja prije glasanja mogao dovesti u vezu s vitalnim nacionalnim interesom, a isticale su ga i kolege iz Kluba, jeste pitanje adekvatne zastupljenosti konstitutivnih naroda u organima vlasti. Ta adekvatna zastupljenost u konkretnom slučaju i prema Ustavu RS odnosi se na obaveznost imenovanja pet ministara koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci. Nakon analize procesa izbora Vlade RS, izučavajući ekspoze kandidata za predsjednika i njegov prijedlog budućih ministara, što se može naći u materijalima za sjednice na internetskoj stranici Narodne skupštine, utvrdio sam da je predloženo obaveznih pet ministara koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci. Kolege su tražile da nam Narodna skupština dostavi materijale o nacionalnom izjašnjavanju ministara, što sam ja smatrao neutemeljenim zahtjevom jer Vijeće naroda niti klubovi naroda u njemu nisu kontrolori rada Skupštine, nego isključivo zaštitnici vitalnih interesa naroda. U medijima se pojavljuje i rodni list od jedne sada već ministrice kao dokaz da ona nije Bošnjakinja. To može biti stav nekoga ko nije bio nikada na izborima i ko ne zna da se nacionalno izjašnjavanje za potrebe izbora i implementacije njihovih rezultata vrši kroz potpisivanje izjave pred Centralnom izbornom komisijom (CIK). Što se mene tiče, posebna je priča u vezi s odlaskom u crkvu ove ministrice i njene nacionalne pripadnosti. Koliko ja znam, bošnjaštvo se ne može povezivati s islamom kao vjerom i moja želja je da u našoj državi bude što više Bošnjaka koji nisu islamske vjere. Naravno, ovdje se može svakako prigovoriti i zloupotrebi nacionalnog izjašnjavanja kako bi se došlo do pozicije, ali to se za sada, prema mom mišljenju, ne može preduprijediti. Jednostavno, ustavne i zakonske odredbe su takve.

Kolege su predlagale i da se kroz mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa osporava činjenica da je predsjednika Vlade RS predložila vršiteljica dužnosti predsjednice entiteta, što ustavno nije propisano. Također sam smatrao da to nije pitanje vitalnog nacionalnog interesa, već ustavnosti.

Pitanje vitalnog nacionalnog interesa i druga pitanja koja se tretiraju kao vitalni interes također sam smatrao kao neutemeljena u ovom slučaju. Moja argumentacija proizlazi iz jezičkog tumačenja ove ustavne odredbe. Smatram da se ne radi o otvorenoj klauzuli prema kojoj bi sve što nekome na um padne moglo biti proglašeno za vitalni nacionalni interes. Ova klauzula kaže da ta druga pitanja moraju biti u vezi s već pobrojanim oblastima koje se mogu smatrati vitalnim za neki narod.

Opredijelili ste se za suzdržanost, kako ste sami rekli, jer je dosadašnja praksa Ustavnog suda RS-a u pravilu odbijala zahtjeve Kluba Bošnjaka za zaštitu nacionalnog interesa. Ovih dana Vam mnogi spočitavaju defetizam, predaju bez borbe kada je riječ o imenovanju nove vlade manjeg bh. entiteta. Čak Vam spočitavaju i to da ste "stali rame uz rame sa SNSD Bošnjacima" protiv "Bošnjaka koji nisu režimske lutke". Kako komentirate te navode?

Ako išta u životu nisam, onda nisam defetista. Moja upornost i zalaganje za postizanje cilja me u ratu zamalo i glave nisu koštali. U mojoj prirodi je borba, samopouzdanje, upornost, proaktivnost i u mom životu ne postoje glagoli kao što je, primjera radi, "radit ću", već samo "uradio". Dakle, mogu mene prozivati za šta god hoće, mene to posebno ne dotiče. Ja trebam izučiti materiju, savladati je i onda povlačiti poteze do konačnog cilja. Narodna izreka kaže da ne treba cijeniti knjigu prema koricama, pa ni moje poteze dok se ne okonča proces. Nije ovo prvi put da me proglašavaju izdajnikom i nazivaju svakojakim pogrdnim imenima nakon prvog poteza, na početku procesa, ali kraj bude potpuno drugačiji od onoga kako kritičari priželjkuju.

Ustavni sud RS je do sada od ukupno podnesenih 110 zahtjeva za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pokrenutih od Kluba Bošnjaka prihvatio samo osam. Ako se analizira koji su to zahtjevi prihvaćeni, vidi se da se ne radi o bitnim pitanjima, samo tri zahtjeva koja su se odnosila na zakone. Dakle, potpuno neučinkovit mehanizam! Ovdje dolazimo do važnog pitanja koje se tiče učinkovitosti ovog mehanizma koji je uveden u ustavni sistem kako bi se postigla konstitutivnost svih naroda na teritoriji cijele BiH. Implementaciju odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti (U-5/98) provodila je Alijansa za promjene na čijem čelu je bio SDP. Ta struktura je kroz Sarajevski sporazum dogovorila asimetrična rješenja u entitetima kada su u pitanju nadležnosti Doma naroda Federacije BiH, odnosno Vijeća naroda RS, predsjednika/potpredsjednika entiteta u FBiH i RS i u drugim oblastima. Ova rješenja su potpuno onemogućila Bošnjake i Hrvate da budu konstitutivni u entitetu RS. Danas ti kreatori ovakvih rješenja prozivaju mene za izdaju, za čovjeka bliskom SNSD-u i sl. Nisam ja u koaliciji sa SNSD-om, znamo mi dobro ko im je pomogao da dobiju četvrtog delegata u Domu naroda državnog parlamenta, da uđu u Vijeće ministara BiH, da preuzmu druge pozicije u organima vlasti. SDP, odnosno "Trojka", a nikako ja i moja politička opcija.

Kako su generalno kolege u Klubu Bošnjaka gledale na ovaj Vaš potez? Ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da ste jedino Vi bili suzdržani, što Vas ipak u konkretnom slučaju čini "incidentom".

Treba reći da na ovoj sjednici nisu bila tri delegata koji dolaze iz SNSD-a tako da smo raspravu vodili mi koji dolazimo iz tzv. probosanskih stranaka. Dosta mučna je to situacija bila. Tražilo se da budemo jedinstveni, ali da se ja odreknem svojih stavova. Naravno, niko me nije ni slušao, što se pokazalo na samoj sjednici, naročito u medijskim istupima pojedinih kolega koji su prepričavali sastanak onako kako su ga oni u svojoj mašti i za potrebe vlastite politike vidjeli, a nikako onako kako se stvarno dešavalo. Meni naročito nevjerovatno zvuči da u Klubu imamo delegate koji se politikom bave desetinama godina, a da ne razumiju i ne razlikuju ustavnost i vitalni nacionalni interes. Moguće je da se ovdje radi i o populističkom djelovanju koje može priskrbiti određene političke dobiti. Meni ne pada napamet da se vodim takvim logikama. Ja želim raditi po ustavima i zakonima, a ovakvi stavovi mene izlažu kritikama i napadima. Ja sam spreman na to, ali mi je žao što ovakvim ponašanjem kritici i prozivkama izlažem SDA i predsjednika Bakira Izetbegovića, kojem se ovo moje ponašanje pripisuje. Ovo je moja vlastita pamet i ja sam odgovoran, kao što je i predsjednik Izetbegović rekao.

Nedavno je i Naser Orić, ratni komandant Srebrenice, u jednom medijskom istupu iznio, u najmanju ruku, teške optužbe na Vaš račun. Govorio je o tome da ste učestvovali u malverzacijama vezanim za poslovanje Memorijalnog centra u Potočarima, u neregularnostima oko izgradnje hotela "Aura", spomenuo je da ste međusobno razgovarali 2015. godine kada je došlo do incidenta s Aleksandrom Vučićem tokom dženaze u Potočarima i da ste tom prilikom psovali narod, a na kraju je naveo i to da ste, u kontekstu Vašeg posljednjeg poteza, tj. suzdržanosti, naprosto ucijenjeni od vladajućih struktura u RS-u. Šta Vi imate kazati o ovim riječima Nasera Orića?

Bez ikakve namjere da se od gluposti branim, ipak ću reći nekoliko stvari. Nisam ja milicioner kao spomenuti pa da ne razumijem stvari i upadnem u zamku nekog pravdanja. Namjera da se istrese gomila izmišljotina i da se ja uvučem u objašnjavanje toga ovaj put mu neće proći. Kako to krivično pravo, koje ja predajem, kaže – teret dokazivanja je na tužiocu, a optuženi je nevin dok mu se drugačije ne dokaže.

Poznato je da ste na osnovu zvanja doktora pravnih nauka bili angažirani u timu za reviziju tužbe protiv Srbije koji je formiran 2016. godine na Institutu za istraživanje ratnih zločina. Nekako se ova neuralgična tema revizije tužbe protiv Srbije opet počela vezati za Vaše ime u proteklih nekoliko dana iako je poznato da ovaj slučaj nije dobio pozitivan epilog zbog intervencije tadašnjeg člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Mladena Ivanića, što je on i sam priznao. Mislite li da ste lično Vi ovih dana nekome smetnja ili Vas "tuku" samo zato što ste član SDA?

Povezivanje mene s revizijom presude Međunarodnog suda pravde u predmetu protiv Srbije za genocid služi isključivo kako bi se mogao napadati predsjednik Bakir Izetbegović. Revizija presude je jedan izuzetan pokušaj da se izuzetno dobra presuda iz 2007. godine podigne na jedan viši nivo. Nažalost, nismo došli u poziciju da činjenice koje smo prikupili prezentiramo Sudu i za to je kriv Dragan Čović, a nikako Mladen Ivanić. Ivaniću je to trebalo kao politička pobjeda, a Čoviću je to odgovaralo da se provuče "ispod radara". Činjenica je da je Dragan Čović jedini član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda koji nije podržao aktivnosti pred Međunarodnim sudom pravde u ovom predmetu. Kao i ranije u sličnim situacijama kada se stvorio utisak da ne postoji jedinstvo vlasti u BiH u vezi s aktivnostima pred Sudom, on je zatražio da se članovi Predsjedništva BiH pojedinačno izjasne o konkretnim pitanjima. Imajući na umu složen mehanizam odlučivanja u Predsjedništvu BiH, Sud je u ranijim situacijama zaključivao da postoji odluka o aktivnosti kada su za nju bila dva člana – Bošnjak i Hrvat – i jedan član Predsjedništva BiH protiv iako nije postojala formalna odluka Predsjedništva BiH. U situaciji kada je zahtjev za reviziju predat, Sud je na temelju pisama Ivanića i Crnadka zatražio od članova Predsjedništva BiH da se pojedinačno izjasne o predatom zahtjevu. Prvi put je hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović propustio da se lično izjasni i da podršku ovom zahtjevu, nego je odgovorio da od Predsjedništva BiH nije donesena nikakva odluka na ovu temu. To je protumačeno kao da on ne daje podršku i rezultat je bio 1:2. Zbog toga ona nije pokrenuta.

Naravno, ovo sarajevskim političkim krugovima ne može donijeti nikakvu korist, oni s HDZ-om ne dijele biračko tijelo i jedino gdje mogu profitirati je napadati na predsjednika Bakira Izetbegovića te na lažima i izmišljotinama prikupljati političke koristi.

Kada je riječ o sastanku u Vijećnici, istina je da su svi prisutni upoznati s činjenicom da je ranije postojala sumnja u valjanost ovlaštenja profesora Sakiba Softića kao agenta, o tome postoji zapisnik koji je vodilo Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) kao suorganizator skupa. Naravno, malo je vremena i prostora da se to sve poreda, ali dat će Bog prilika.

Da opet naglasim, napadi na mene su zapravo napadi na predsjednika Bakira Izetbegovića, a ja sam kao njegov nekadašnji savjetnik samo sredstvo za to. Ja nisam uopće bitan niti je bitan moj rad, bitan je predsjednik i nanošenje njemu što više štete, makar to bile laži i izmišljotine.

Da li Vas, kao jednog od najmlađih komandanata neke od brigada ARBiH, dotiče ova cjelokupna situacija? Bili ste, za one koji ne znaju, komandant 1. muslimanske podrinjske brdske brigade.

Hvala Vam što ste spomenuli moju ratnu ulogu. Najvažnija mjera za mene je ona koja je ustanovljena u ratu i situaciji iz tog vremena. Imajući na umu ono što smo željeli od ove naše Bosne, mogu reći da nismo dostigli taj nivo. Ipak, odbranili smo zemlju, njen suverenitet i teritorijalni integritet te stvorili uslove za njen napredak. Bilo je izuzetnih perioda u napretku zemlje, ali i onih manje dobrih. Trenutno živimo najteži period u poslijeratnom vremenu. Zemlja je u totalnom zastoju na svim poljima, a moglo bi se reći da u mnogim oblastima situacija ide ka gorem. Nikad se nismo ovoliko zaduživali, nikad kriminal nije bio dublje u vlasti, nikad manje istinske brige za ugrožene kategorije stanovništva nije bilo, nikad više neprijatelja BiH nije bilo na ključnim pozicijama u vlasti, izuzetno jake neprijateljske snage i dezorijentirane, nestručne i neiskusne vlastite snage... Nama koji smo je branili u ratu i našim potomcima ostaje borba i s domaćim izdajnicima i s otvorenim neprijateljima do konačne pobjede jedne i jedine BiH.

Kolika prava (ne)uživaju Bošnjaci u entitetu RS u ovim momentima?

Bošnjaci u RS-u formalno uživaju prava koja su zagarantirana Ustavom BiH i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima. Ta prava uključuju ravnopravnost pred zakonom, slobodu vjere, jezika, obrazovanja i političkog učešća. Na papiru, Bošnjaci su konstitutivan narod i trebali bi imati jednak status kao i ostali. Međutim, u praksi se ta prava često ne ostvaruju u punom obimu. Bošnjaci se suočavaju s institucionalnom diskriminacijom, posebno u oblasti zapošljavanja u javnim institucijama, obrazovanja i službene upotrebe bosanskog jezika. Primjeri poput osporavanja naziva "bosanski jezik" u školama, slabe zastupljenosti Bošnjaka u vlasti i administraciji te otežanog povratka raseljenih osoba, ukazuju na sistemske probleme. Osim toga, društvena klima u RS-u često je obilježena nacionalističkom retorikom koja dodatno produbljuje osjećaj nesigurnosti i isključenosti među bošnjačkom populacijom. Takvo okruženje obeshrabruje aktivno učešće u javnom životu i otežava ostvarivanje stvarne ravnopravnosti.

Zaključno, iako Bošnjaci u RS-u imaju zakonom zagarantirana prava, njihovo stvarno uživanje ostaje ograničeno. Razlika između formalne jednakosti i svakodnevne realnosti jasno pokazuje da je puna zaštita ljudskih i kolektivnih prava Bošnjaka i dalje ozbiljan izazov.

Kolika je danas politička moć Bošnjaka u institucijama RS-a? Šta učiniti na popravljanju te slike?

Politička moć Bošnjaka u institucijama RS-a danas je ograničena i uglavnom simbolična. Iako su Bošnjaci ustavno konstitutivan narod, njihova stvarna zastupljenost i utjecaj u ključnim institucijama vlasti ne odražavaju taj status. Učešće u donošenju odluka je slabo, a mehanizmi zaštite vitalnog nacionalnog interesa rijetko daju konkretne rezultate.

Popravak takve slike moguć je kroz jačanje političkog jedinstva bošnjačkih predstavnika u RS-u, dosljednu borbu za ustavna prava, aktivnije korištenje pravnih i institucionalnih mehanizama te snažniju podršku države i međunarodne zajednice u osiguravanju ravnopravnosti i vladavine prava.