Novinari rijetko imaju priliku zaviriti u ovu tvornicu: u hali dugoj više od sto metara radi tek desetak ljudi, dok zuje bezbrojni roboti, posvuda pišti i svjetluca. Table na kineskom, engleskom i njemačkom jeziku upozoravaju da je fotografiranje strogo zabranjeno. Osim toga, novinarima se pametni telefoni lijepe trakom, a za kratke tonske snimke potrebna je saglasnost glasnogovornika za medije.
Ova se tvornica ne nalazi negdje u Kini, nego u Arnstadtu, maloj općini u njemačkoj saveznoj pokrajini Tiringiji. Pripada kineskoj kompaniji CATL, svjetskom lideru u proizvodnji baterija za električne automobile.
Trenutno tek 10 posto od više od 1.700 zaposlenih u njemačkom pogonu CATL-a dolazi iz Kine. Tvornica ima i centar za strukovno obrazovanje u kojem se 20 polaznika na osposobljavanju obrazuje za različita zanimanja, poput mehatronike.
Gradonačelnik Arnstadta Frank Spilling kaže:
- To je najbolje što nam se moglo dogoditi. Uzbudljiv sektor, tržišni lider koji se nastanio u Arnstadtu – to je u svakom pogledu dobro za naš grad.
U okolini su se već nastanile i kompanije prateće industrije, piše DW. Lokacija je privukla i Fraunhoferov institut. Neposredno uz CATL-ovu tvornicu nalazi se Centar za inovacije i tehnologiju baterija BITC, u kojem inženjeri CATL-a i njemački naučnici zajednički istražuju "bubrenje" baterija s ciljem produženja njihovog životnog vijeka.
Roland Weidl, direktor istraživačkog centra, rekao je za DW da je saradnja "win-win situacija za industriju, nauku i ekonomiju". Ističe da su Fraunhoferov institut i CATL tehnološki lideri u različitim područjima:
- Saradnja danas nastaje samo ako oba partnera smatraju da od nje imaju korist.
Weidl uspjeh kineski tehnoloških kompanija vidi u tijesnoj povezanosti s kontinuiranom političkom podrškom Pekinga tehnologijama budućnosti. Upravo je kontinuitet presudan, jer je kineska prednost u aktuelnoj tehnologiji baterija velika. No, Evropa još može sustići Kinu u sljedećim generacijama baterija, kaže Weidl.
U Arnstadtu se godišnje proizvede 14 GWh baterija – dovoljno za najmanje 200.000 električnih vozila. Među kupcima su i evropski proizvođači automobila. Za CATL proizvodnja direktno u Evropi skraćuje transportne rute za teške i zapaljive baterije te smanjuje geopolitičke rizike, poput carina.
Istovremeno, ova tvornica simbolizira promjenu trgovinskih odnosa između Kine i Njemačke, ali i cijele EU. Evropska unija trenutno razmatra uvođenje uvjeta za kineske kompanije koje žele ulagati u Evropi. Među njima su jasna pravila o transferu tehnologije, lokalnoj dodanoj vrijednosti i zapošljavanju.
Evropski povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič izjavio je u oktobru 2025. da EU doduše pozdravlja strane investicije, ali da one moraju biti "stvarne investicije". To znači da moraju otvarati nova radna mjesta u EU i omogućavati transfer tehnologije – "baš kao što su to nekada činile evropske kompanije kada su ulagale u Kini".
Oznaka "Made in Germany" decenijama je za Kinu predstavljala uzor savremenih proizvodnih standarda. Još su 1980-ih zajednički projekti Volkswagena u Šangaju ostavili snažan utisak na kineske partnere.
Više od dvadeset godina kasnije Njemačka se okrenula inteligentno umreženoj proizvodnji kako bi povećala produktivnost i učinkovitost – pod parolom Industrija 4.0.
Kineska prerađivačka industrija u to je vrijeme već uveliko željela odbaciti imidž proizvođača jeftine robe. Njemačka inicijativa Industrija 4.0 ponudila je priliku jer je "zemlja inženjera" tražila snažniju saradnju s Kinom.
Dvije su zemlje 2014. sklopile sporazume o saradnji. Kineski su poduzetnici tada bili fascinirani oglednim tvornicama kompanije Siemens.
Nedugo zatim, u maju 2015. Peking je predstavio strateški plan za modernizaciju vlastite industrije s ciljem da u ključnim granama postane globalni lider. Naziv strategije glasio je "Made in China 2025".
Peking je potom vrlo brzo poduzeo niz mjera kako bi ubrzao modernizaciju industrije: domaće kompanije poticane su da kupuju vrhunske tehnologije ili čak cijela preduzeća u Evropi.
Preuzimanje renomiranog njemačkog proizvođača robota Kuka od kineske kompanije Midea 2016. predstavljalo je vrhunac tog procesa.
Mercator institut za kineske studije već je tada upozoravao da transfer tehnologije može donijeti kratkoročne dobitke, ali dugoročne rizike za Njemačku i Evropu.
Međutim, Klaus Neumann, tada potpredsjednik SAP-a, 2016. je to vidio drukčije:
- U nekim granama Kina ne može prestići Njemačku u kratkom roku – potrebno je najmanje 20 do 30 godina da se ovlada tim procesima i tehnologijama.
No, Kina je masovno ulagala u istraživanje. Izdvajanja za istraživanje i razvoj porasla su s 1,37 posto BDP-a 2007. godine na 2,56 posto 2022. godine, uglavnom finansirana iz profita kompanija i državnih subvencija.
Državne subvencije između 2014. i 2024. učetverostručile su se. Više od Kine u istraživanja trenutno ulažu samo Sjedinjene Američke Države.
Danas je Kina u mnogim područjima već ostvarila ciljeve strategije stare desetak godina te postala globalni lider u brojnim granama ili barem ozbiljan konkurent.
Oliver Wack iz Udruženja njemačke industrije mašina i postrojenja (VDMA) upozorava na rastući pritisak konkurencije.
- Kineski proizvođači mašina 2018. su u EU isporučili robu u vrijednosti od 20 milijardi eura. Već 2024. bilo je to 40 milijardi, a ove godine možda i 50 milijardi - kaže Wack.
Ipak, Njemačka i dalje u Kinu izvozi više mašina nego obratno. U drugim sektorima, poput zelene energije, elektromobilnosti i željezničke tehnologije, pritisak iz Kine još je snažniji.
Carlo Diego D’Andrea iz Trgovinske komore EU u Šangaju rekao je u intervjuu za ARD da kineski solarni i vjetroenergetski kapaciteti nadmašuju kapacitete svih drugih zemalja svijeta zajedno. Kina s 70 posto tržišnog udjela dominira i svjetskim tržištem dronova. Slična je situacija i kod električnih automobila.
Camille Boullenois, stručnjakinja za Kinu u njujorškoj savjetodavnoj kući Rhodium Group, ocjenjuje da je Peking ogromnim subvencijama ostvario glavne ciljeve strategije "Made in China 2025": smanjenje ovisnosti o zapadnoj tehnologiji i osvajanje tržišnih udjela.
Čak i u područjima u kojima Kina još zaostaje, poput zrakoplovstva i visokoučinkovitih poluvodiča, zemlja će, prema njezinim riječima, "pri sadašnjem tempu razvoja stići konkurenciju za nekoliko godina".
Međutim, Boullenois kritizira takvu politiku kao neodrživu:
- Kineska industrijska politika dovela je do golemog rasipanja i slabijeg ekonomskog rasta.
Prekomjerna ulaganja u ključne tehnologije zapostavila su nužne strukturne reforme, što objašnjava slab domaći rast potrošnje.
Kineski ekonomski sistem snažno je usmjeren na proizvodnju. Kompanije imaju sklonost prekomjernim ulaganjima, pa proizvodni kapaciteti premašuju domaću potražnju. Ti viškovi preplavljuju izvozna tržišta i predstavljaju izazov za evropske firme.
Istovremeno, Boullenois vidi i prilike:
- Evropa može iskoristiti svoje jedinstveno tržište kako bi privukla investicije, stvorila lokalnu dodatnu vrijednost i potaknula razmjenu tehnologija.
Saradnja može biti isplativa ako kineske kompanije proizvode lokalno u Evropi. Čak i uz subvencije i prednosti poput nižih troškova, EU raspolaže instrumentima za osiguravanje poštene konkurencije.





