Kada je 18. aprila 1955. godine u Princetonu preminuo Albert Einstein, svijet je ostao bez ličnosti koja je podjednako zadužila nauku i humanost. On je bio čovjek koji je, uprkos tome što je bio prisiljen napustiti dom kao izbjeglica pred nacizmom, svojim revolucionarnim radom trajno promijenio fiziku, dok je istovremeno koristio svoj utjecaj za borbu protiv rasizma i pomoć onima koji su trpjeli nepravdu.

Neobična biografija jednog od najgenijalnijih umova

Bračna vjernost za Einsteina bila je relativna stvar

Njegov put prema slavi nije bio trenutan. Zanimljivo je da su njegovi učitelji u djetinjstvu smatrali da bi mogao biti "spor" jer je progovorio tek oko treće godine. Nakon školovanja u Münchenu, Italiji i Švicarskoj, te stjecanja diplome nastavnika matematike i fizike u Zurichu, mladi Einstein se suočio s problemom pronalaženja posla.

Upravo ga je taj put odveo u Švicarski patentni ured, mjesto koje je on s ljubavlju nazivao "svjetovnim samostanom u kojem su se rodile moje najljepše ideje". Radeći kao tehnički asistent na provjeri originalnosti izuma, Einstein je u slobodno vrijeme stvorio radove koji će potresti temelje fizike. Godine 1905. stekao je doktorat, a njegova specijalna teorija relativnosti proizašla je iz pokušaja usklađivanja zakona mehanike sa zakonima elektromagnetskog polja.

Iako ga danas pamtimo kao profesora na prestižnim univerzitetima u Berlinu, Pragu i Zurichu, Einsteinov život bio je obilježen i teškim političkim turbulencijama. Dolaskom Adolfa Hitlera na vlast 1933. godine, Einsteinu, kao njemačkom Jevreju, oduzeta su građanska prava i zabranjen mu je rad na Pruskoj akademiji nauka.

Njegova sigurnost bila je ozbiljno ugrožena. Naime, nacisti su pretresli njegov stan, oduzeli mu ušteđevinu i raspisali nagradu za njegovo ubistvo. Prije nego što će trajno utočište pronaći u SAD-u, Einstein se tri sedmice skrivao u tajnoj brvnari na udaljenoj plaži u Engleskoj, pod zaštitom naoružanih stražara. Godine 1933. emigrirao je u Princeton, a 1940. postao je državljanin SAD-a.

Einstein nije dozvolio da ga vlastita sigurnost u Princetonu učini ravnodušnim.

- Gotovo me sram što živim u takvom miru dok se svi ostali bore i pate - napisao je u jednom pismu.

Svoj utjecaj i novac koristio je kako bi pomogao drugim izbjeglicama, lično garantirajući za vize onima koji su bježali od nacističkog režima.

Na njegov zahtjev, 1933. godine osnovano je Međunarodno udruženje za pomoć (preteča IRC-a) s misijom pomoći Nijemcima koji su patili pod Hitlerovom vlašću. Pored toga, bio je i glasan protivnik rasizma u Americi, nazivajući ga "najgorom bolešću" države, vjerujući duboko u jednakost i pravdu.

Nakon Drugog svjetskog rata, Einstein je ostao aktivna javna ličnost. Ponuđeno mu je predsjedništvo države Izrael, što je odbio, ali je aktivno učestvovao u osnivanju Hebrejskog univerziteta u Jerusalemu. Njegov naučni rad nastavio se i nakon odlaska u penziju 1945. godine, kada se posvetio potrazi za objedinjenom teorijom polja i geometrizacijom osnovnih koncepata fizike.

Iza zatvorenih vrata naučnih laboratorija i amfiteatara, Einstein je bio čovjek koji je cijenio intelektualnu samoću, pronalazeći opuštanje u muzici koja je igrala ključnu ulogu u njegovom životu. Iako su mu brojna evropska i američka univerziteta dodijelila počasne doktorate, a Kraljevsko društvo u Londonu Copleyjevu medalju, Einstein je do kraja ostao vjeran svojoj strategiji vizualizacije problema i odlučnosti da ih riješi.