Sredinom ovog mjeseca, čim je objavljeno da su se sastali predsjednici SDA i HDZ-a BiH Bakir Izetbegović i Dragan Čović, politički partner Trojke na državnom nivou, odmah se aktivirala dobro uhodana mašinerija komentara. Uglavnom negativnih, naravno. Uhodana matrica i naštimani propagandni arsenal bili su spremni. Bakir Izetbegović, predsjednik opozicione stranke, koji traži rješavanje pitanja garantiranog Ustavom, proglašen je rušiteljem Bosne. Toliko o principijelnosti vladajuće bošnjačke politike koju čine SDP, Naša stranka i NiP.
Ovo nije prvi put da se pokušava preokrenuti stvarnost. Dovoljno je sjetiti se prošlomjesečne epizode kada je Naša stranka optužila SDA i DF da su navodno ugrozili evropski put jer nisu glasali da se na dnevni red uvrsti prijedlog kojim bi Parlament, umjesto Predsjedništva, imenovao glavnog pregovarača s Evropskom unijom. Ukratko, stranka koja s ponosom tvrdi da brani institucije pokušala je sa svojim strateškim partnerima iz reda Srba i Hrvata prebaciti nadležnost koja je jasno zapisana u Ustavu. I naravno, SDA je opet ispala kriva.
Bakir Izetbegović je po ko zna koji put proglašen izdajnikom jer se drznuo tražiti proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda, što je već u Ustavu. To je odmah probudilo dobro poznati birtijski komitet intelektualaca paleokomunista, koji je od običnog sastanka napravio zavjeru epskih razmjera, protiv države, protiv Trojke, protiv svega što treba.
Sastanak je, naravno, poslužio i bosnjačkom polivalentnom svjetovnjaku, u slobodno vrijeme ministru vanjskih poslova Elmedinu Konakoviću, da održi svoju lekciju: mogli ste lagati neko vrijeme neke ljude, ali znali ste i sami da će lažima doći kraj. Poruka je bila jasna, evo ja sam vas prokužio, sad ćemo da vidimo čija majka crnu vunu prede.
Nakon fijaska s Dodikom, fijaska koji je vladajuća trojkaška politika pokušala predstaviti kao trijumf, kao da je srpski politički zloduh nakratko ušao u bošnjačko političko biće pa se od poraza prave pobjede, stvoren je privid da je SNSD završena priča. Gotovi su, poraženi, samo što nisu nestali. I onda, baš kad je trebalo presjeći i s HDZ-om, eto Bakira, predsjednika opozicije, koji navodno sve pokvari. Nevaljalac.
I tako smo dočekali još jedan dokaz ko s kim, kako i zašto zaista sarađuje. Marinko Čavara iz HDZ-a, poznat i kao crnolistaš, nije smijenjen iz Kolegija Zastupničkog doma Parlamenta BiH. Šemsudin Mehmedović predložio je dvije tačke: smjenu i izvještaj o radu Čavare. Ali Čavara je preživio. Ko ga je spasio? Njegovi najpouzdaniji partneri: Trojka i SNSD. Ironija je potpuno suvišna jer je stvarnost već dovoljno apsurdna. Oni koji se zaklinju da nikada ne prave dilove s HDZ-om i SNSD-om, spasili su HDZ-ovog kadra od smjene.
Protiv smjene bio je i sam HDZ. Za smjenu su glasali prisutni zastupnici SDA, DF-a, NES-a i opozicione stranke iz RS-a, PDP, SDS i Za pravdu i red. Zastupnik SDA u Parlamentu BiH Edin Ramić to je sumirao sljedećim riječima:
- Smjena Marinka Čavare, šta kažu iz Trojke, ko ga spašava. Očekujem Trojkine botovčiće da brane ovu obnovljenu ljubav s HDZ-om. Poseban pozdrav uvijek principijelnoj kolegici Sabini Ćudić. Čekamo ime pregovarača, da usaglase možda i sa SNSD-om, jer koalicija je očito ponovo na okupu. Pomogli smo im da usvoje odluku o formiranju ureda, da vidimo smiju li sami predložiti i pregovarače.
Slučaj Čavara samo je nastavak dugog niza i još jedan dokaz političke stvarnosti u BiH, ili da završimo riječima "doajena bh. diplomatije": "Mogli ste lagati neko vrijeme neke ljude, ali znali ste i sami da će lažima doći kraj".


