Mostar je grad koji se decenijama bori s traumama iz vlastite prošlosti, ali malo koja lokacija u gradu na Neretvi tako zorno oslikava dubinu te borbe kao Liska harem. Prizor u kojem je na ovom lokalitetu osvanula odsječena svinjska glava hirurški je precizna poruka mržnje, tempirana da rani tamo gdje najviše boli – na dan sjećanja i na mjestu pijeteta.

Vijest je stigla jučer u ranim jutarnjima satima. Naime, u 9:30 sati službenici MUP-a HNK potvrdili su pronalazak životinjske glave unutar harema. Dok su istražitelji obavljali uviđaj pod nadzorom dežurne tužiteljice, planirano obilježavanje 34. godišnjice formiranja Prve mostarske brigade "Slavne" Armije Republike Bosne i Hercegovine moralo je biti obustavljeno.

Umjesto cvijeća, dočekale su ih policijske trake. Umjesto sjećanja na šehide i poginule borce, fokus javnosti opet je preusmjeren na bolesni poriv pojedinca (ili grupe) da oskrnavi mjesto na kojem počivaju oni koji su tokom opsade Mostara sahranjeni pod kišom granata, bez obzira na njihovu vjeru i naciju.

Liska harem već godinama je, nažalost, svojevrsni poligon za ideološka potkusurivanja i nacionalne tenzije. Jučerašnji incident sa svinjskom glavom samo je najekstremniji nastavak niza incidenata koji prate ovaj lokalitet.

Sjetimo se višegodišnjih sporenja oko samog statusa ovog prostora. Od pokušaja da se on preimenuje u "park", preko rušenja i oštećivanja nišana i nadgrobnih spomenika, pa sve do grafita s fašističkim simbolima koji su u više navrata "krasili" okolne zidove. Svaki put kada bi se u Mostaru podigla politička temperatura, Liska harem bi postao meta.

Zašto? Zato što je Liska harem simbol zajedničke sudbine Mostaraca iz 1992. godine. Tamo leže i muslimani, i katolici, i pravoslavci, svi oni koji u tim sudbonosnim danima nisu mogli biti sahranjeni na grobljima koja su bila pod snajperskom vatrom ili nedostupna. Napad na Liska harem je napad na samu ideju zajedništva, čak i onog u smrti.

I dok policija vrši uviđaj, a Tužilaštvo pokreće procedure, građani Mostara ostaju s gorčinom u ustima. Gorčina se javlja zbog nemogućnosti da odgovore na pitanje do kada će mrtvi biti taoci živih.

Postavljanje svinjske glave na muslimansko groblje je klasičan primjer raspirivanja nacionalne i vjerske mržnje, djelo koje u mješovitoj sredini poput Mostara ima potencijal da zapali mnogo veći plamen od običnog huliganizma. To je svjestan čin ponižavanja žrtava i njihovih porodica.

Mostar se često voli hvaliti turističkim brojkama, Starim mostom i skokovima, ali prava slika grada se, nažalost, često ogleda u Liska ulici. Ako gradska administracija na čelu s Mariom Kordićem i sigurnosne agencije ne nađu način da adekvatno zaštite ovaj lokalitet i, što je još važnije, da procesuiraju i strogo kazne počinioce, Liska harem će ostati otvorena rana koja krvari pri svakom političkom vjetru.

Prizor svinjske glave ispred nišana je poraz ljudskosti. U iščekivanju rezultate istrage, Mostar ostaje u tišini, onoj teškoj, neugodnoj tišini u kojoj se svi pitamo čija je mržnja ovoliko gladna da ne preza ni od mrtvih.