Dok izraelski zračni napadi pogađaju njihova naselja, mlade djevojke u Gazi skrivaju se od bombi suočavajući se s drugim, tišim previranjima: pubertetom.

Mnoge djevojke u opkoljenoj enklavi ulaze u pubertet, vrijeme dubokih fizičkih i emocionalnih promjena koje bi se u normalnim okolnostima ublažile roditeljskim vodstvom i pristupom osnovnim resursima.

No, gotovo dvije godine izraelskog genocida ostavile su porodice u nemogućnosti pružiti tu podršku, dok su menstrualni proizvodi, čista voda i privatne kupaonice uglavnom nedostupni.

Dima Mohammed, 12-godišnjakinja raseljena u gradu Gazi, izrazila je vlastiti šok promjenama na svom tijelu usred nedostatka higijenskih potrepština.

- Sav naš fokus je na preživljavanju ovog rata. Higijenski ulošci su rijetki i preskupi. Nemam luksuz razmišljati o ovome upravo sada - rekla je za Middle East Eye.

- Prvi put kad sam dobila menstruaciju, osjećala sam se kao da mi je na teret stavljen još jedan teret. Uopće nisam bila spremna za to - rekla je.

Dimina majka je za MEE rekla da je izraelski napad duboko utjecao na mentalno stanje njezine kćeri, ostavljajući je tjeskobnom i povučenom.

- U normalnim okolnostima, odveli bismo je liječniku da provjeri njezine hormone i razinu željeza, ali rat je uništio većinu bolnica i klinika - rekla je.

Nedostatak čiste vode, sapuna, šampona, higijenskih proizvoda i privatnosti dodatno pogoršava i fizičku i psihičku patnju, dodaje majka.

Druga dvanaestogodišnja djevojčica Maryam Ahmed, također je opisala šok zbog prvih znakova puberteta. Crveneći se od srama, rekla je:

- Nisam bila nimalo spremna, ni psihički ni fizički.

Njezina majka je objasnila:

- Obično bih svoju kćer odvela liječniku u ovoj fazi, pripremila je mentalno i osigurala joj prikladnu odjeću za malu proslavu kako bih je potaknula na nošenje hidžaba. Ali preživljavanje svakodnevnog života u Gazi pod ratom nije nam dopustilo da to učinimo.

Nema higijenskih uložaka, materijala za ličnu higijenu, niti privatnosti. Sve to pogoršava njihovu patnju i mentalni napor.

Nedostatak higijenskih uložaka

Druge djevojke, međutim, doživjele su neočekivane promjene u menstruaciji, koje su pripisale stresu i tjeskobi.

- Moja menstruacija je prestala tokom prve sedmice rata, iako sam je imala dva puta prije. Ne znam je li to bilo od straha zbog jakog bombardiranja oko nas ili od hormonalnih promjena - stidljivo je rekla 13-godišnja Lamar Sharif za MEE.

- Nisam mogla otići liječniku. Granatiranje nikad ne prestaje, rat se nastavlja, a osnovne potrepštine, poput vode i higijenskih proizvoda, ili su nedostupne ili su preskupe. Sve to postaje sporedno usred svega ostalog što se događa.

Fond Ujedinjenih naroda za stanovništvo (UNFPA) procijenio je da je 2024. godine u Pojasu Gaze živjelo oko 691.300 žena i djevojčica u dobi za menstruaciju, uključujući hiljade koje su imale prvu menstruaciju. To se prevodi u mjesečnu potrebu za otprilike 10.369.500 menstrualnih uložaka, uz pretpostavku prosječne upotrebe 15 uložaka po osobi.

No, od početka genocida u opkoljenom Pojasu Gaze, Izrael je snažno ograničio uvoz higijenskih potrepština, uključujući uloške isporučene putem međunarodne pomoći ili robe.

Nestašica je učinila ove proizvode ili nemogućima za pronaći ili nedostupnima po napuhanim cijenama. Čak i kada su dostupni, cijene su često pet puta veće nego prije rata, što ih čini izvan dosega mnogih porodica.

S obzirom na to da im je ostalo malo drugih mogućnosti, mnoge žene i djevojke bile su prisiljene oslanjati se na improvizirane alternative, poput poderanih komada tkanine.

Mentalni teret puberteta

Menstruacija, inače rutinska faza rasta, postala je izvor stresa, srama i tjeskobe za djevojčice i njihove porodice u Gazi.

U prepunim skloništima i kampovima za raseljene osobe privatnost je gotovo nemoguća, što ih lišava dostojanstva.

Palestinska psihologinja Anhar Farajallah kaže da se djevojčice suočavaju s povećanim fizičkim i emocionalnim rizicima dok ulaze u pubertet u takvim uvjetima.

- Skloništima nedostaje čiste vode, privatnih kupaonica i osnovnih higijenskih proizvoda poput šampona i sapuna. Higijenski ulošci su rijetki i skupi, što neke majke prisiljava na improvizaciju. To utječe na ličnu higijenu i povećava rizik od problema s kožom i reproduktivnim zdravljem, što dodatno povećava tjeskobu i stres djevojčica - rekla je.

Mnoge majke i djevojčice iznenadila je pojava puberteta u ratnim uvjetima, što je pogoršalo psihološki šok, dodala je.

- Nedostatak privatnosti i nemogućnost skrivanja tjelesnih promjena u prepunim skloništima povećava pritisak i strah, čak i usred stalnog granatiranja i bombardiranja - rekla je Farajallah i naglasila važnost majki koje pripremaju svoje kćeri.

- Posebno u ovim okolnostima, djevojčice se trebaju osjećati sigurno, zaštićeno i ohrabreno tokom ove ranjive faze života.

Financijski teret

Umm Ibrahim, raseljena majka u gradu Gazi, govorila je o svojoj kćeri koja je ušla u pubertet u prvom mjesecu rata.

- Pati od jakih bolova u trbuhu koji mogu trajati tokom cijele menstruacije, ponekad i do dvije sedmice, što je čini izuzetno slabom. Nema liječnika ni specijalista s kojima bi se mogla konsultirati, a higijenski ulošci su toliko skupi da si ih jedva možemo priuštiti - rekla je.

- Svaki mjesec živimo u tjeskobi od početka menstruacije do njenog završetka. Ovo bi trebala biti faza rasta i slavlja za svaku djevojčicu i njezinu porodicu, ali ovdje je to nešto sasvim drugačije.

Jedanaestogodišnja Maria Sharif, koju je majka pripremala za promjene puberteta, rekla je:

- Iako mi je majka objasnila što će se dogoditi i kako bih trebala preuzeti odgovornost za svoj hidžab i molitve, nisam očekivala da će se to dogoditi tako brzo. Još uvijek se osjećam kao dijete.

Napomenula je da su strah i trauma od rata koji je u toku možda ubrzali promjene te da većina djevojčica njezine dobi pati od pothranjenosti, gubitka težine i nedostatka pristupa mlijeku, povrću i voću.

- Od početka rata, piletinu i voće sam jela samo jednom. Kako moje tijelo može rasti u ovim uvjetima - dodala je.

Maria je također opisala kako je morala improvizirati s osnovnim alternativama higijenskim ulošcima.

- Osjećam se kao da svaki mjesec dodajem teret svojoj porodici jer mi trebaju higijenski ulošci koji toliko koštaju. Mogli bi taj novac iskoristiti za kupnju osnovnih namirnica - rekla je.

- Kao alternativu, moja majka ponekad podera staru odjeću i da mi komade da koristim umjesto higijenskih uložaka.