Sjednica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) zakazana za 3. i 4. juni u Sarajevu trebala bi polučiti novog visokog predstavnika u BiH. Iako su u Sarajevo tim povodom stigli francuski i njemački ministri u pokušaju da se osigura podrška Rene Troccazu, specijalnom izaslaniku Francuske za Zapadni Balkan, a prema informacijama koje kruže diplomatskm krugovima te su se dvije zemlje ipak odlučile podršku dati italijanskom diplomati koji uživa podršku Sjedinjenih Američkih Država - Antonio Zanardi Landiju.

Landijev mandat potvrdit će Vijeće za implementaciju mira, odnosno Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija se neće pitati za odobrenje, potvrdu ili saglasnost za ime novog visokog predstavnika. Rođen 1950. godine u Udinama, Landi je diplomirao je pravo na Univerzitetu u Padovi. Diplomatsku karijeru započeo je krajem sedamdesetih godina i bio je prvi Italijan koji je pohađao prestižnu francusku školu ENA u Parizu.

Navodno, za razliku od njegovih prethodnika, Landijev mandat trebao bi biti ograničen na dvije godine, nakon što bude potvrđen 4. juna. Nekoliko je posljedica novog odnosa evropskih sila i američke administracije po BiH, odnosno odluka da Landi preuzme dužnost visokog predstavnika, može se posmatrati kroz nekoliko važnih političkih dimenzija.

Francuska i Njemačka su se ipak na kraju usaglasile oko kandidata koji ima podršku Sjedinjenih Američkih Država u odluci da jedinstveno nastupe u odnosu prema Bosni i Hercegovini. Način izbora Landija bez uključivanja Vijeća sigurnosti UN-a, predstavlja nastavak prakse uspostavljene prilikom imenovanja Christiana Schmidta. Takav pristup će vjerovatno nastaviti proizvoditi politička osporavanja iz bh. entiteta RS, čiji su čelnici suštinski saglasni sa nastojanjima da se mandat OHR-a privede kraju i da Landi na čelu te institucije bude posljednji visoki predstavnik ograničenog mandata bez mogućnosti da šire koristi bonske ovlasti.

Rok od dvije godine sugerira da dio međunarodne zajednice prihvata tranzicioni period za OHR, te da će se BiH kratkoročno suočiti sa periodom pokušaja stabilizacije unutrašnjih odnosa kako bi se stvorili uvjeti za smanjenje uloge ove institucije ili njeno potpuno gašenje. Ovakvim odlukama zemalja članica PIC-a ipak se nazire novi politički horizont za Ured visokog predstavnika.

Domaći politički akteri, kao što je to inače slučaj, na različite načine i u više sučeljavajućih konteksta posmatraju novu eru djelovanja i postojanja OHR-a. Za SNSD koji dominantno čini vlast u manjem bh. entitetu dolazak novog visokog predstavnika vjerovatno neće promijeniti osnovni politički narativ koji će se nastaviti baviti temeljnom tezom osporavanja legitimiteta OHR-a.

S druge strane, probosanske stranke će u izboru novog visokog predstavnika vidjeti potvrdu da međunarodna zajednica nije spremna odustati od mehanizama zaštite Dejtonskog sporazuma, ali i latentnu opasnost načelnog smanjenja ovlasti OHR-a sve dok (ako ikad) BiH ne postane članica Evropske unije.

Potvrda mantata Landija vraća funkciju OHR-a u više diplomatski no u okvir intervencionizma jer će novi visoki predstavnik u BiH moći koristiti bonske ovlasti u iznimnim slučajevima, što posljedično oduzima mogućnost djelovanja pri dubokim političkim krizama koje nužno dolaze zbog promjene interesne arhitekture u našoj zemlji.

Bosna i Hercegovina prolazi jednu od najdubljih institucionalnih kriza od završetka rata. Kako će se novi model funkcioniranja OHR-a odraziti na tu činjenicu, nažalost samo vrijeme može pokazati. Slabljenje funkcije OHR-a koji je integralni dio Dejtona i njegov konačni tumač u civilnom dijelu, kroz prizmu definira i potencijalno novo uređenje zemlje koje svoje postavke nužno nema na onome što su "dejtonski principi".

Da li će i u kojem obimu to dovesti do novih političkih ili etnoteritorijalnih zahtjeva stranaka hrvatskog i srpskog političkog korpusa, ostaje vjerovatno najveća posljedica izbora novog mandata visokog predstavnika.