Svjetski ekonomisti uveliko razbijaju glavu tako što razmišljaju kako ublažiti inflaciju koju je prouzrokovao napad SAD-a i Izraela na Iran, što je posljedično dovelo i do zatvaranja Hormuškog tjesnaca, kapije kroz koju prolazi glavnina globalne nafte. U međuvremenu, lider SNSD-a Milorad Dodik nudi "rješenje". On uvodi "revolucionarnu mjeru" koja će, kako je on predstavlja, građane entiteta Republika Srpska finansijski rasteretiti.

Nakon što su njegovi zastupnici u državnom parlamentu junački odbranili pravo naroda da plaća najskuplje gorivo usprotivivši se ukidanju akciza, Dodik je predstavio plan "spasa" – povrat nevjerovatnih 10 posto od akciza.

Matematika je jasna, za one koji su bježali s časova, ali ne i za one koji vladaju entitetom – od akcize koja iznosi 35 feninga, država (ona entitetska, naravno, jer državna "ne postoji") vratit će čitavih 0,035 KM po litru goriva. U praksi, to izgleda ovako. Ako natočite pun rezervoar od 50 litara, platite ga suhim zlatom, a onda s ponosom izvadite dokument kojim potvrđujete prebivalište i račun, kao nagradu za lojalnost republičkosrpskom budžetu vraćeno će biti 1,75 KM.

Predizborna kampanja

Politički poeni na skupom gorivu: I Magazinović je svjestan da ukidanje akciza neće proći

Dok ekonomski analitičari, barem oni koji su uprkos svemu uspjeli zadržati smisao za humor, već uveliko sastavljaju liste "luksuznih" dobara koja se mogu priuštiti od ovog povrata, građani se suočavaju sa surovom realnošću. S famoznih 1,75 KM u džepu, sretni vlasnik punog rezervoara može birati između skoro buhtle u nekoj od pekara, pakovanja žvaka ili dva srka kafe u nekom kafiću u prigradskom naselju. Oni ambiciozniji tim novcem mogu platiti čak i čitav sat parkinga.

Jasno je da Saša Magazinović s govornice neumorno glumi narodnog tribuna i spasitelja novčanika, gurajući prijedlog o ukidanju akciza za koji i sam savršeno dobro zna da će biti "pokopan" u Domu naroda brže nego što prosječan građanin natoči rezervoar goriva. Dok Magazinović tako skuplja poene na inicijativi koja je unaprijed osuđena na propast, Milorad Dodik mu odgovara svojom, još kreativnijom "pobjedničkom" taktikom.

Dodik, naime, ostaje nepokolebljiv u namjeri da narod usreći mrvicama, smatrajući da je za suverenitet entiteta važnije u rukama čvrsto držati dokument o mjestu prebivališta i fiskalni račun nego dozvoliti Vijeću ministara da stvarno i opipljivo snizi cijenu nafte. Na kraju, možda država i jeste u dubokoj krizi, ali dostojanstvo koje građanin osjeti dok strpljivo čeka u redu za 1,75 KM – to ipak nema cijenu. Odnosno, preciznije rečeno, ima – i ona iznosi tačno 3,5 feninga po litru.