Prema agenciji za ispitivanje javnog mnijenja , Betimar, 72 posto populacije vjeruje da haos u Republikanskoj narodnoj partiji (CHP) neće nikad prestati. Preciznije taj postotak je odgovorio negativno na pitanje da li vjerujete da će kongres organizovan kao rezultat koncenzusa između Kemala Kılıçdaroğlua i Özgura Özela okončati unutarpartijski konflikt i donijeti stabilnost CHP-u. Ko su onih 25 posto optimista koji vjeruju da hoće teško je i nagađati.

Sudska odluka kojom je poništen 38. kongres (4-5. novembar 2023.), na kome je dvojac İmamoğlu-Özel kupovinom glasova delegata skinuo sa čela partije Kemala Kılıçdaroğlua ('kupovina glasova' zvuči benignije od stvarnosti, jer obim korupcije je bio vrtoglav), je dovela do praktično dvovlašća u partiji, pri čemu Kılıçdaroğlu stoluje u sjedištu partije, a Özel u parlamentu (jer se u međuvremenu izabrao za šefa poslaničke grupe).

Özel insistira na novom kongresu 'sad i odmah', Kılıçdaroğlu na čišćenju partije, izboru novih delegata na svim nivoima pa tek onda kongresu. Reći da su dvije strane nepomirljive je svojevrsno potcjenjivanje, a sukob sve više podsjeća na hrvanje u blatu.

Da sukob ne parališe domaće političke procese ne bi bio vrijedan 24/7 pažnje koja mu se poklanja. Međutim, to nije slučaj i na to ukazuje Devlet Bahçeli, lider Partije nacionalističkog pokreta (MHP) u nedavno datom intervjuu dnevniku Türkgün: "Širenje tenzija unutar CHP-a, stranke koja dugo postoji u Turskoj, moglo bi otežati pronalaženje zajedničkog jezika o nacionalnim pitanjima koja zahtijevaju široki politički konsenzus, kao što je socijalni mir, a javna energija bi se mogla preusmjeriti s pitanja poput Turske bez terorizma ili reformskih programa na unutarstranačke sporove... Stoga, svaki potencijalni raskol unutar CHP-a ne treba posmatrati isključivo kao stranačko pitanje. To bi također moglo imati posljedice na demokratsku kulturu Turske, nivo političke institucionalizacije i društveni mir... Za političku stabilnost Turske i njen cilj mirne budućnosti bez terora, najvažniji element je da konkurencija ostane unutar institucionalnih granica i da se politička borba vodi korištenjem jezika koji ne produbljuje društvene linije razdora. Ciljevi Turske u borbi protiv terorizma i postizanju društvene integracije ne zavise samo od sigurnosnih politika, već i od političke stabilnosti i društvenog pomirenja."

Glas razuma. Uzgred, Bahçeli je Özela okarakterisao kao 'adolescentnog revolucionara'.

Kılıçdaroğluov govor prilikom proslave Kurban bajrama (i njegovog povratka u sjedište partije) otvorio je ili bolje podsjetio na temu ili bolje poslovičnog “slona u sobi” kada je CHP u pitanju – terorističku organizaciju fetulahdžija (FETÖ): "Ovo kažem odlučno i glasno; pred vama stoji čovjek čiste savjesti i uzdignute glave, koji nije imao nikakve veze ili kontakta ni sa jednom terorističkom organizacijom, posebno s terorističkom organizacijom FETÖ, ili s bilo kojom strukturom sa sjedištem u inostranstvu... Ovaj vaš brat, ovaj starac, koji poduzima najteže putovanje svog života, sada bi se trebao otvoreno pomiriti s vama pred historijom. Dugujem izvinjenje ovom narodu, ovom plemenitom narodu, ovoj dugotrpećoj organizaciji. Izvinjavam vam se što nisam na vrijeme prepoznao agente terorističke organizacije FETÖ, koji su prodali svoje duše i podmuklo se infiltrirali u sveto putovanje koje sam započeo za spas, pravdu i svijetlu budućnost ovog naroda. Izvinjavam se što sam skrivao one budale koji su, dok smo govorili o domovini i naciji, tražili pomoć i odobrenje od stranih sila iza zatvorenih vrata... Oprostite mi i dajte mi svoj blagoslov."

O 'čistoj savjesti' i prije bavljenja politikom bi se dalo raspravljati. Nisu svi baš toliko 'zaboravni' da ne pamte kako je ogromnim pronevjerama ojadio (bankrotirao) Instituciju socijalnog osiguranja, na čijem čelu je bio do 1999. prije ulaska u politiku, niti činjenicu da ga je od sudskog gonjenja spasila generalna amnestija 2000. (nazvana Rahşan amnestija, po supruzi tadašnjeg premijera Bülenta Ecevita, zato što ju je ona progurala).

Međutim, negacija kontakata i/ili utjecaja FETÖ na njegovu politiku vrijeđa zdrav razum onih sa memorijom jačom od zlatne ribice. Izvinjenje tu ne pomaže, naprotiv, podsjeća na tu simbiozu koja je nastala upravo dolaskom Kılıçdaroğlua na čelo CHP-a.

"Raspad CHP-a započeo je 2010. godine dolaskom Kemala Kılıçdaroğlua na predsjedničku poziciju nakon zavjere Terorističke organizacije Fetullah protiv Deniza Baykala. Faruka Tabana, američkog imama FETÖ-a, i njegove saradnike, koji nisu mogli ni proći ispred zgrade CHP-a za vrijeme Baykala, Kılıçdaroğlu je ugostio u sjedištu stranke 26. januara 2012." Ovako počinje tekst Nedima Şenera u Hürriyetu od 3. juna i nastavlja se nabrajanjem svih FETÖ zavjera protiv Erdoğana u kojima je CHP zdušno učestvovao ili ih barem podržavao.

Što se tiče "budala koje su, dok smo govorili o domovini i naciji, tražili pomoć i odobrenje od stranih sila iza zatvorenih vrata" je optužba koju nije teško priljepiti samom Kılıçdaroğluu. No, Özgur Özel to ne radi (više) iza zatvorenih vrata, nego javno. Požurio je potvrditi status takve budale već sljedećeg dana (1. juna) kada mu je izašao do sada najverovatnije najsramniji tekst u Newsweeku, u kojem se prodaje NATO-u, SAD-u i globalistima, pokušajem da krizu CHP-a čiji su korijeni u do sada u Turskoj neviđenoj korupciji predstavi kao krizu sigurnosti NATO-a (i šire).

Şener takođe podsjeća da je svo to vrijeme Özgur Özel stajao čvrsto uz Kılıçdaroğlua, te su sada međusobne optužbe o saradnji sa FETÖ apsurdne i patetične: "Kemal Kılıçdaroğlu, Özgür Özel i zastupnici CHP-a su sarađivali, vjerujući da mogu srušiti vladu samo uz pomoć članova FETÖ-a koji su se u nju infiltrirali. Svi, od stranačkog rukovodstva do organizacija, čak i birači, znali su sve. Rukovodstvo stranke je čak i one koje su nazivali "članovima FETÖ-a" stavilo na spisak. I birači su požurili da glasaju za njih, čak su ih izabrali i za poslanike. Ono što kažem je: Svaki od vas je bio tamo, a vi se još uvijek borite u blatu u ovom neredu," završava Şener.

Odbacujući političku korektnost i stavljanje na stranu "manjeg zla" Nuh Albayrak u dnevniku Star daje kratku historiju (dobro referenciranu sa fusnotama) CHP-a i njene kompradorske prirode: "Republikanska narodna partija (CHP) osnovana je kako bi izgradila 'Novu Tursku' koju je osmislio Britanski istočni savjet na svom sastanku 23. decembra 1918. godine, a koju je Lord Curzon prenio İsmet Paši u Lausannei. İsmet Paša je objasnio ovaj korak, poduzet odmah nakon 'Lozanskog mira', kao 'zahtjevi Zapada mogli su se ispuniti samo oslanjanjem na 'dobro etabliranu' stranku!'"

Objašnjavajući da su unutarpartijske borbe dio 'genetskog koda' partije Albayrak zaključuje: "Vaš trenutni 'dvoglavi' CHP je štap sa dva jednako prljava kraja! Koji god kraj uhvatite, zaprljat će vam ruke!"

Je li to Kılıçdaroğlu, kojeg su SAD dovele preko FETÖ-a, koji hidžab naziva "komadom tkanine od jednog metra"?

Ili je to Özgür Özel, hipotekarni partner novoj verziji FETÖ-a, koji je toliko udaljen od nas da kaže da je 'učenje djece Kur'anu srednjovjekovni mentalitet'?

Zapamtite, čak i ako su međusobno 'neprijatelji', članovi CHP-a se ujedinjuju u svom 'neprijateljstvu prema islamu'!

Pa koji je razlog za negodovanje Ekremovih pristalica, koji tvrde 'Oni brane Kılıçdaroğlua'?

Problem uopće nije Kılıçdaroğlu! U toku je zapanjujuća operacija.

Potpuno su preuzeli CHP koristeći smjele metode FETÖ-a.

Zapravo, mene lično nije briga za preuzimanje CHP-a! CHP je već stranka koja je 'inherentno' preuzeta. Kakva bi razlika za nas bila da se promijeni 'ruka' koja je preuzela CHP?

Ali problem nije CHP, prijatelji; oni su skoro preuzeli i Tursku!”

'Skoro', ali nisu uspjeli. Iako je nevjerovatan broj onih koji su spremni da brane korupciju, pristojnih je ipak više.