Dramatične fotografije i snimci iz Ankare će sasvim sigurno biti spinovane kao borba demokratije protiv autoritarizma u zapadnoj štampi. Međutim, kontekst (a kontekst je sve) govori sasvim nešto drugo. 

U četvrtak, 21. maja, 36. Građansko vijeće Regionalnog apelacionog suda u Ankari objavilo je presudu o "potpunoj ništavosti" u slučaju koji se odnosi na 38. redovni kongres Republikanske narodne partije (CHP) održan 4. i 5. novembra 2023. godine, na kome je liderstvo nad strankom izgubio Kemal Kılıçdaroğlu, a osvojio Özgur Özel. Sud je presudio da je kongres održan kršeći principe unutarstranačke demokratije, jednakosti i slobodne volje, te naredio vraćanje na stanje prije tog kongresa, što podrazumijeva preuzimanje partije od strane Kılıçdaroğlua.

Međutim, "potpuna ništavnost" kongresa podrazumijeva mnogo više od promjene partijskog vođe. Naime, ta presuda je svojevrsni "vremeplov" koji vraća CHP u 3. novembar 2023. godine, što bi trebalo da znači da se 38. kongres nije ni desio, a osim vraćanja rukovodstva na čelo partije to povlači sa sobom ništavnost svih odluka koje je CHP donio u međuvremenu. To je mnogo lakše odlučiti nego ostvariti. No, gledajući iz pravnog ugla, Özel je samo zastupnik CHP-a iz Manise, a ne bivši i/ili ovom presudom smijenjeni lider partije. Shodno tome, Kılıçdaroğlu nije novi lider.

Nepotrebno je reći da to otvara bezbroj pitanja, od kojih je odgovor na najlakše da su svi članovi koje je Özelova klika izbacila iz partije njeni članovi. 

Izgleda da je jedino logična i pravedna odluka suda iznenadila samo Özgura Özela i krug njegovih pristalica, što potvrđuje da žive u deluziji o sopstvenoj nedodirljivosti. Refleksna reakcija ili İmamoğluov nalog iz zatvora, svejedno, bila je nepriznavanje presude i otpor vidu blokade sjedišta stranke u Ankari i pozivanje rulje na ulice.

Već viđeno u Istanbulu u septembru prošle godine kada su tako blokirali provincijsko sjedište partije, nakon presude Istanbulskog 45. građanskog suda da poništi 38. provincijski kongres. Slučaj identičan sa upravo poništenim generalnim 38. kongresom – žalili su se članovi CHP-a, dokaze i svjedočenja dali članovi CHP-a. Međutim, ono što je različito ovog puta je da je na skupovima ispred sjedišta partije u Ankari bilo više zastava tzv. marginalnih grupa – radikalno lijevih (ponekad terorističkih) poput HKP, Sol, TKP i sl. – nego zastava CHP-a i/ili Turske. Patetičan broj prisutnih (ne veći od 3-4 hiljade) je iznenadio mnoge komentatore. "Da su samo skupili zaposlene u partijskoj organizaciji bilo bi ih više", komentarisao je Abdulkadir Selvi, kolumnista Hürriyeta, prve večeri. Osim tog bio je skup u petak, a u subotu, da li zbog očigledno slabog odziva, skupa nije bilo.

Pitanje na koje niko ko podržava dvojac İmamoğlu-Özel ne umije odnosno ne želi da odgovori je, šta je država, odnosno javni tužilac trebao da radi kada su mu visoki zvaničnici CHP-a došli na vrata prijavili nepravde, zločine i obmane drugih članova CHP-a i pružili dokaze? Da zažmiri jer je politički osjetljivo? 

Ta šutnja ili ignorisanje pitanja dolazi navodnih "boraca" za pravnu državu i glasnija je od Özelovog rikanja kojim pokušava prodati narativ kako je sve to politički progon tako fantastično uspješnog dvojca İmamoğlu-Özel kojim rukovodi sam Erdoğan. Samo je nejasno da li je Erdoğan odgovoran i za to što varaju supruge i za seks skandale, koje su tako sjajni i pošteni nanizali. Da ne govorim o milionima (lira i eura) koji su nezakonito skupljani i dijeljeni kako bi se partija kidnapovala.

Özelovi govori, odnosno loženje publike, su puni prijetnji tipa "zaustavit ćemo život" (već viđeno), ekonomskom štetom i sličnim praznim puškama. Da, berza je minimalno pala u četvrtak, da bi se oporavila u petak na veliko razočarenje kolumniste Halk TV-a Mehmeta Tezkana. Halk TV je CHP-ova dezinformaciona septička jama. Uzgred, prvo veče su najmanje dva novinara napadnuta od slobodoljubivih i demokratskih CHP aktivista, reporteri A haber i TGRT televizija.

Osim što ne priznaje sudsku presudu i još uvijek se smatra liderom CHP-a, Özel bi navodno volio da napravi "kompromis" sa Kılıçdaroğluom kako bi "zajednički" prevazišli krizu. Kako? Tako što bi se hitno organizovao kongres na kome bi lider CHP-a bio izabran. Naglasak na "hitno". Kılıçdaroğlu nije protiv kongresa u "pogodno vrijeme". Razlika između "hitno" i u "pogodno vrijeme" je ključna, jer hitno podrazumijeva iste (već jednom) korumpirane delegate, a Kılıçdaroğlu bi da krene od početka, odnosno da se izbori za delegate obave na svim nivoima, što je vrlo dugotrajan proces (nije sisao ćošak od zgrade pa da stane na iste grabulje dva puta).

Ko ima većinu unutar CHP-a? Nezahvalno za ocjenu, jer javna podrška u neizvjesnoj situaciji može značiti ako ne kraj političke karijere, a ono probleme u budućnosti ako se izabere pogrešna strana. Savcı Sayan, koji se samonaziva "živim Googleom za CHP", tvrdi da je to Kılıçdaroğlu. Özel svakako ima podršku onih upetljanih u "ekosistem" mita i korupcije. Ono što je evidentno je da je manje od 30 CHP zastupnika spremno da brani tijelima sjedište stranke, koju je Özel nezakonito okupirao.

"Budućnost nacije oblikuju intelekt, savjest i moral politike. Halal stolovi nacije blagoslovljeni su čistom politikom. Jer korumpirana politika prvo uništava savjest; zatim uništava moral; i konačno, usmjerava pogled na hljeb nacije", rekao je u videoporuci Kılıçdaroğlu, objavljujući svoj novi kredo. 

"Iako Kılıçdaroğlu nije imenovao imena, svi znaju da govori o 'Imamoğluovoj kriminalnoj organizaciji' usmjerenoj oko Gradske općine Istanbul, incidentu s kutijom za baklavu u Manavgatu, prljavim poslovima Özkana Yalıma u Uşaku i milionu eura koji se ulijevaju u sjedište CHP-a. Govori o namještenim tenderima, neasfaltiranim cestama, profitiranju od iskopa i prostornog planiranja, podmićivanju i kupovanju delegata novcem", piše Mahmut Övür u Sabahu. 

Nada da će Kılıçdaroğlu očistiti stranku od korupcije i bezakonja dijele mnogi. Ponekad i previše entuzijastično politički korektno "zaboravljajući" da on nije nikakav Ghandi kako ga je zapadna štampa svojevremeno proglasila. Više puta sam na ovim stranicama napisao da kad god Kılıçdaroğlu izgovori riječ "demokracija", negdje umre jedan delfin. Isto mislim o İmamoğluu i/ili Özelu. 

Jednostavno CHP nikad nije bio demokratska stranka – demokratija nije jedan od šest Atatürkovih principa, a kako je svojevremeno Sevan Nişayan pedantno izbrojao, Atatürk je izgovorio/napisao tu riječ (u javnim govorima, intervjuima i tekstovima) tačno šest (6) puta.

Rado bih podsjetio na citat kojim sam završio tekst o 38. sada poništenom kongresu: "Komentarišući promjenu na čelu CHP-a u crnomorskoj provinciji Rize, Erdoğan je rekao: 'Jedan nije ništa bolji od drugog. Oni se ne razlikuju jedni od drugih. Išli su rame uz rame s terorističkom organizacijom.'"

Tri i po dana je više nego dovoljno vrijemena da se pokaže tolerancija države čije odluke dvojac İmamoğlu-Özel ne priznaju i provociraju je na akciju. "Čišćenje" zgrade sjedišta CHP-a je ustvari bila vrlo efikasna policijska akcija uz minimalnu primjenu sile. CHP aktivisti neće imati prilike da pokazuju razbijene glave, ali će sasvim sigurno preuveličavati efekte suzavca. Zapravo, da su racionalni Özel i klika bi je mogli iskoristiti kao izlaz iz ćoška u koji su se zafarbali. No, ne treba zaboraviti njegovu rečenicu iz mog prošlog teksta: "Ako ne pobijedimo na sljedećim izborima, provest ću najmanje 30 godina u zatvoru."

Pobijediti ne mogu, ali mogu napraviti mnogo problema. Samo i jedino kako bi sakrili sopstvene zločine.