Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik ponovno prijeti, kao i uvijek budućim djelovanjem na podrivanju ili onemogućavanju rada institucija Bosne i Hercegovine. Najave kojima anticipira takav izborni rezultat svoje stranke koji će joj dati kapacitet da bude nezaobilazan faktor prilikom formiranja vlasti na državnom nivou nakon ovogodišnjih Općih izbora pretpostavljaju plan opstrukcije za koju Dodik smatra da će ići u prilog njegovim strategijama.

Iako je rijetko ko ostao bilo šta manje od iziritiran radom i pojavom ministra vanjskih poslova BiH Elmedinom Konakovićem, Dodik lažnom političkom osvetom usmjerenom ka predsjedniku suštinski minornog političkog subjekta koji je na vlast došao međunarodnim intervencijama, u suštini najavljuje da će trenutni saziv Vijeća ministara ostati u tehničkom mandatu ukoliko on ne dobije što želi.

Time  Dodik ne vrši samo pritisak na političke neistomišljenike i probosanske stranke nakon što CIK svede račun oktobarskih izbora, već otvoreno poručuje da će država ponovno biti talac privatnih i partijskih interesa.

Ovakav stav i prateći narativ zahtijevaju oštru kritiku i razlog su što je krajnje vrijeme da se Dodik provedbom presude Suda BiH, skloni sa bh. političke scene brisanjem iz registra političkih stranaka suda u Banjoj Luci gdje se i dalje nalazi kao predsjednik SNSD-a.

Formiranje vlasti nakon izbora nije pitanje nečije dobre volje ili ličnog hira, već primarna obaveza svih aktera političkog života u BiH.

Izjava da će SNSD neku osobu "ostaviti još godinu dana da bude tu" kako bi se vidjelo "kako djeluje u takvim okolnostima" opasna je pretpostavka da državne institucije pripadaju volji pojedinaca, a ne građanima koji su odveć iscrpljeni aktuelnim mandatnim periodom kojeg su obilježile najveće ustavne i sigunosne krize od Dejtona.

Kada se proces formiranja Vijeća ministara BiH koristi kao poluga za lažne lične obračune, direktno se poništava suština demokratskih izbora i obesmišljava glas birača. To Konakoviću svakako nije strano jer je upravo on taj koji je objeručke prihvatio suspenziju glasova Bošnjaka kako bi njegova stranka postala dio vlasti unutar pogubnog političkog projekta Trojke.

No tako je možda sve zapravo dio igre na relaciji Konaković - Dodik, aktuelnih partnera u vlasti kojima odgovara da se imenovanje narednog saziva Vijeća ministara odgodi koliko je moguće kako zadržali pozicije?

Tako je primitivan revanšizam Dodika vjerovatno usmjeren aktuelnim strankama opozicije koje su redom najavile da bi za državu i društvo bilo najbolje kada bi SNSD nakon oktobra otišao na "hlađenje" u opozicione klupe.

Trgovanje najavom nanošenja neke vrste političke štete figura je koja igra za obje strane. Opoziciju unaprijed uvjetuje, a aktuelnu vlast na nivou Vijeća ministara ostavlja na istoj poziciji što većini njenih aktera u potpunosti odgovara, dok blokada formiranja vlasti i svjesno držanje institucija u tehničkom ili nefunkcionalnom mandatu proizvodi direktne i mjerljive političke i ekonomske gubitke.

Bosna i Hercegovina se nalazi u ključnom periodu u kojem (ne)stabilnost institucija diktira smjer kojim će se ova zemlja kretati u narednim decenijama.

Iako je sasvim jasno da Konaković metaforički svašta može progutati ako će mu to omogućiti da ostane na poziciji gdje svakodnevno može drugima pokazivati svoju zamišljenu grandioznost organiziranjem stotinu nepotrebnih press konferencija, Dodik ga ovaj put zaista nije štedio i vještačka kriza između dva partnera vjerovatno će se smiriti uz košarkaški teren kada Konaković Dodiku opet "ode na noge". Jer Dodik se jednom bio promijenio, reformirao. Možda će opet. Nada za ostankom na vlasti umire zadnja.

Politika čiji je jedini cilj dokazivanje sopstvene moći kroz nanošenje štete drugom, makar ta šteta podrazumijevala i kolaps cijelog sistema, dugoročno je neodrživa i destruktivna, a BiH sebi ne može sebi priuštiti luksuz da izgubi još vremena u političkom blatu u kojem se nalazi protekle skoro četiri godine.