Kada se govori o ratu u Gazi, najčešće se govori o ljudskim žrtvama, ruševinama i humanitarnoj krizi. Mnogo manje pažnje dobija ono što se događa s palestinskom kulturnom baštinom i načinima na koje Palestinci pokušavaju sačuvati vlastiti identitet.

Međutim, Palestina se ne zaboravlja i to dosta toga potvrđuje. Anadolu donosi  priču o Palestinskom centru za baštinu u Istanbulu. Centar kroz tradicionalne rukotvorine, palestinski vez i rad žena pokušava sačuvati dio naslijeđa koje se generacijama prenosilo u palestinskim porodicama.

To je posebno važno u trenutku kada rat ne uništava samo stambene objekte. U Gazi su oštećeni ili uništeni brojni historijski i kulturni objekti, biblioteke, muzeji i vjerske građevine. Sa njima nestaju i fizički tragovi života generacija koje su tu živjele.

Zato kultura u ovakvim okolnostima dobija drugačiju vrijednost. Čuvanje tradicionalnog veza, recepta, pjesme ili fotografije može izgledati malo u odnosu na razmjere rata, ali upravo takve stvari povezuju ljude s mjestom iz kojeg potiču.

Bosna i Hercegovina dobro razumije tu potrebu. Nakon rata i genocida u Srebrenici, očuvanje sjećanja nije se svodilo samo na obilježavanje zločina. Bilo je važno sačuvati imena, porodične priče, običaje i tragove života ljudi koji su pokušani biti izbrisani iz prostora u kojem su živjeli.

Palestinska priča zato je važna i iz aspekta toga šta Palestinci pokušavaju sačuvati. Jer dok postoje ljudi koji prenose jezik, običaje, umjetnost i sjećanja na nove generacije, identitet ne nestaje zajedno sa mjestima koja su uništena.