Nedavni samit Evropske narodne stranke (EPP) u Sarajevu poslužio je Draganu Čoviću kao savršena govornica da još jednom, pod krinkom "evropskog puta", provuče svoje stare političke težnje.
Lider HDZ-a je otvoreno priznao da je taj put u zastoju, ali je istovremeno bacio "političku bombu" izjavom kako mjesecima intenzivno radi na "relaksaciji odnosa" sa SDA, kako bi se stabilizirali bošnjačko-hrvatski odnosi u Federaciji.
Reakcija iz tabora Naroda i pravde stigla je munjevitom brzinom. Elmedin Konaković i njegovi saradnici su, poput iskusnih spin-majstora, Čovićevu izjavu odmah proglasili dokazom o "skrivenim razgovorima" i nekakvim fiktivnim "ustupcima" Bakira Izetbegovića. Optužili su lidera SDA da "glasno šuti" dok Čović ostvaruje svoje ciljeve. Međutim, dublja analiza pokazuje da je ova reakcija NiP-a ništa drugo do providan pokušaj skretanja pažnje sa sopstvene kapitulacije pred zahtjevima HDZ-a.
Ko je zapravo "isporučio" državu?
Centralna teza Konakovićeve politike da oni čuvaju državu dok je drugi krčme raspada se pred argumentima. Upravo je Trojka, koju čine SDP, NiP i Naša stranka, čiji je "kapiten" upravo Konaković, omogućila HDZ-u onakvu ucjenjivačku poziciju kakvu Dragan Čović nije imao decenijama.
Danas HDZ suvereno vlada i na državnom i na federalnom nivou, a Trojka se pokazuje kao puki izvršilac radova koji je, u zamjenu za fotelje, isporučio skoro sve što je zapadni dio Mostara tražio.
Licemjerje NiP-a najbolje se ogleda u Konakovićevim ranijim izjavama. Podsjetimo, upravo je on javno zagovarao tezu kako "nije uredu da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine". Time je Konaković, na najprizemniji način, legitimizirao Čovićev narativ o "legitimnom predstavljanju", direktno trasirajući put prema novim izbornim jedinicama i daljnjoj etničkoj podjeli zemlje, protiv čega se sada tobože buni.
Dvostruki aršini
Dok se NiP bavi namaštanim "ustupcima" Izetbegovića, javnost se sjeća vrlo stvarnih i ponižavajućih scena kojima je kumovala Trojka.
Kako objasniti činjenicu da su lideri Trojke ostali sjediti na sastanku na kojem je Milorad Dodik pred njima najbrutalnije psovao Srebrenicu? S druge strane, kada je Dragan Miaković spomenuo hrvatske žrtve, pustila ga je ta ista Trojka niz vodu u roku od 24 sata.
Ako su spremni žrtvovati sopstvene kadrove zbog spominjanja žrtava drugog naroda, a istovremeno nijemo trpe psovanje genocida od koalicionog partnera, naravno da će se postaviti pitanje čije interese oni zapravo zastupaju.
Odgovor se vrti oko toga da se ovdje radi o politici popuštanja koja je HDZ i SNSD učinila apsolutnim gospodarima procesa.
Rasulo u vlastitim redovima
Konakovićev napad na Izetbegovića može se tumačiti i kao očajnički potez lidera čija stranka puca po šavovima. Fotografije s općinskih sastanaka NiP-a najbolje ilustriraju gubitak podrške. Glasači, ali i ključni ljudi, masovno okreću leđa "lideru procesa".
Odlazak osnivača i ostalih članova koji su od starta uz Dinu, poput Kemala i Jasmina Ademovića, Mije Abazović, te smjena političkog direktora Rusmira Pobrića putem Viber poruke, svjedoče o autokratskom vođenju stranke i potpunom gubitku unutrašnjeg legitimiteta. Kada se brod ljulja iznutra, najlakše je izmisliti vanjskog neprijatelja i optužiti drugog za izdaju koju sami provode.
Elmedin Konaković danas pokušava krivicu za Čovićeve ambicije prebaciti na Bakira Izetbegovića, dok istovremeno uživa u plodovima koalicije u kojoj je HDZ-u dao sve. Optužbe o "relaksaciji odnosa" sa SDA služe samo da prikriju činjenicu da je Trojka postala servis Dragana Čovića.
Konaković kažiprstom upire u druge, ali tri prsta ostaju uperena u njega, podsjećajući javnost ko je zapravo omogućio HDZ-u da diktira tempo političkog života u Bosni i Hercegovini.
"Kapiten", iako vrlo rijetko, možda je nekada znao pogoditi koš, možda napraviti i poneki faul koji je osujetio napad suprotne ekipe, ali u političkoj utakmici za državu on već dugo igra za protivnički tim.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh