Aktuelni ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković (NiP) komentirao je mogućnost povećanja broja nevažećih listića uvođenjem izbornih tehnologija na ovogodišnjim Općim izborima.

- Populacija koja podržava ove etničke stranke dominantno je najugroženija. Dakle, tu ima puno ljudi koji su iz ruralnih dijelova. Ako bude štete, mislim da će biti tamo - kazao je Konaković u podcastu jednog od medija koji podržavaju Trojku.

Logika da građani iz ruralnih područja glasaju za etničke stranke, čime im se pripisuje ekskluzivitet uslovljen geografskim odrednicama, diskriminatorna je tvrdnja i krajnje uvredljiva konstrukcija. Ovakav stav počiva na opasnoj pretpostavci geografskog, a posljedično i statusnog determinizma, prema kojoj se ruralne sredine unaprijed markiraju kao tehnološki nepismene i politički regresivne.

Svođenje kompleksnih motiva glasača na prosti geografski okvir produbljuje vještačku podjelu društva na "prosvijećenu urbanu" i "zaostalu ruralnu" populaciju.

Takav odnos potpuno negira činjenicu da se opredijeljenost za različite političke opcije u svim dijelovima zemlje formira na osnovu širokog spektra faktora, a ne na osnovu bilo čijih diskriminatornih stavova. Uvođenje izbornih tehnologija bit će izazovno za sve birače, bez obzira na politički spektar ili geografiju, budući da je riječ o novinama za čiju je adekvatnu i efikasnu upotrebu potrebno vrijeme. Upravo zbog toga nadležna izborna komisija i provodi kampanje edukacije i obuke građana.

Toksičan odnos

Konaković pokazuje "ko je gazda u kući", a Nikšić mu se opet ne javlja na telefon

Kada nosilac izvršne funkcije u našoj zemlji unaprijed govori o većem broju nevažećih listića na osnovu pretpostavljenih karakteristika određenih kategorija stanovništva, tehnologija se ne prikazuje kao alat zaštite demokratije, već kao filter za eliminisanje glasova političkih protivnika.

Osim toga, to predstavlja i ozbiljnu taktičku grešku. Kada se jedna grupa birača označi kao manje vrijedna, to direktno mobilizira upravo te birače da masovnijim izlaskom na izbore iz prkosa kazne politiku koju zastupa Konaković. Ovakvim istupima politička opcija Narod i pravda šalje poruku da ne zastupa interese građana izvan gradskih jezgri.

Konakovićeve tvrdnje suštinski su diskriminatorne konstrukcije plasirane bez ikakve svijesti o njihovoj težini i dugoročnim posljedicama u javnom prostoru. Sjećamo se i izjava Konakovićevih kolega iz Naše stranke, poput one Edina Forte koji je britanskom Guardianu tvrdio da su "izgleda ljudi sa sela dobili rat. Urbana kultura umire".

Čini se to kao neki lajtmotiv stranaka Trojke čiji predstavnici se svake četiri godine sjete izaći van Sarajeva i u potrazi za glasovima obilaziti iste te građane koje dominantno, iznova diskriminiraju.

Takav elitistički pristup razotkriva duboko nerazumijevanje osnovnih principa demokratije. Birači koji ne žive u gradovima nisu pasivni posmatrači niti kategorija kojoj se glasovi mogu unaprijed potcijeniti i otpisati.

Političke opcije koje vlastiti nedostatak vizije i razvojnih programa za cijelu državu prikrivaju narativom o navodnoj "urbanoj superiornosti", izlažu se realnom riziku da im na predstojećim izborima upravo ti potcijenjeni građani pošalju jasnu i oštru političku poruku.