Zastava sa Lilium bosniacum, cvijetom koji krasi zastavu Republike Bosne i Hercegovine, cvijetom sa obronaka njenih planina, zavihorila se ispred Ujedinjenih nacija 22. maja 1992. godine.

Godina je 2026. Baš pred obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici 11. juli, iz manjeg bh. administrativnog dijela Rs sjetili su se, nimalo slučajnim tajmingom, da kriminaliziraju zastavu časne Armije Republike Bosne i Hercegovine koju su činili najbolji sinovi ove zemlje u jeftinom performansu vječno anticivilizacijski nastrojenih ameba koje umjesto da se suoče sa vlastitom grešnošću epskih razmjera, bezdušno vrijeđaju i iznova viktimiziraju one koje njima ideološki bliski u ratu nisu uspjeli ubiti.

Ministar pravde u Vladi Rs-a Goran Selak ima hrabrosti reći kako je simbol Armije RBiH "prijetnja miru, sigurnosti i međunacionalnom povjerenju".

Sjetimo se samo flagrantnog orgijanja četničkih pristalica koje se godinama odvijaju od Višegrada do Banja Luke, na obilježavanju "stradanja" raznih plaćenika koji su u našu zemlju dolazili ubijati nevine Bošnjake kao da se radi o sportu ili olimpijskoj disciplini, ili pak obilježavanja 9. januara kao neustavnog Dana Rs-a. Na takvim se događajima pod prizmom ikonografije priznaje etničko čišćenje Bošnjaka svakome ko želi to da vidi. MUP Rs-a se postrojava i na svojim oklopnim vozilima koji za cilj imaju poslati subliminalnu poruku opasnosti, pravoslavne simbole koji nisu dio nasljeđa svih građana koji tamo žive, no eto, važno je da se Selak zalaže za "međunacionalno povjerenje".

O ta toliko puta upotrijebljena i izlizana fraza koja u suštini znači da bi Bošnjaci, narod nad kojim je počinjen genocid, etničko čišćenje i svi drugi najmonstruozniji zločini protiv čovječnosti (čovječnosti!) nezamislivi na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, trebali da zaborave svoja stradanja i prosto prihvate reinterpretaciju historije onako kako to vidi političko rukovodstvo Rs-a ukoliko žele da barem na kratko uživaju u, prvenstveno mentalnom miru. Naravno, kao građani drugog reda.

Nije Armija RBiH, već Vojska Rs-a, te patološke maligne tvorevine koju smo svi prisiljeni gledati već tri decenije, ona koja je osuđena za genocid.

Nije Armija RBiH, već su "vojni i politički vrh Rs-a" osuđeni za tako gnusne zločine, da su oni u međunarodno pravo uveli i nove, nimalo slavne klasifikacije, poput sistemskih silovanja i seksualnog zlostavljanja kao instrumenata rata.

Da budemo sasvim jasni, nije ovo prvi put da se zastava Armije RBiH intentno kriminalizira u javnom prostoru Rs-a. MUP godinama piše kazne, sudovi ih poništavaju, ali kao da je to važno. Kao da političari Rs-a ne ignoriraju zakone u ovoj zemlji, za koju bi radije da je kao i Bošnjaka 1995. godine - nema.

Bosna i Hercegovina jedina je zemlja na planeti gdje je visoki predstavnik morao intervenirati u Krivični zakon kako bi u pokušaju zaštite žrtava, označio negiranje genocida - međunarodnopravno utvrđene činjenice, za slučaj da je nekome trebao dokaz pored svega što je svijet gledao tokom agresije na našu zemlju - krivičnim djelom.

Dakle, predominantno anticivilizacijsko ponašanje koje iznova dolazi od političkih opcija iz Rs-a, moralo je biti stavljeno pod kontrolu jer nikome razumnome nikada neće biti jasan stepen psihopatije prisutne kod onih koji su u stanju gledati patnju drugoga i ne samo negirati je, već u njoj pronaći bolestan užitak.

Na sve to, NSRs jučer usvaja zakon kojima se isticanje zastave Armije RBiH (gdje namjerno izostavljaju "R" za Republiku jer bi htjeli da je njihovo "r" veliko") za što se predviđa kazna zatvora do tri godine.

Ma, kome ćete vi zabraniti ljiljane? Kome, "gospodo" iz parlamentarnih klupa administrativnog dijela zemlje jednakom mjesnoj zajednici?

Kome ćete vi zabraniti sjećanje na vlastitu krv, žrtvu i pravu stranu historije? Kome ćete zabraniti sjećanje na najčasnije, najbolje, najhrabrije sinove ove zemlje koji su od agresije branili upravo njenu multietničnost i civilizacijske vrijednosti naspram velikosrpskih mitova koji se kao vječna crna pošast šire s one na ovu stranu Drine?

Zaboravljate da smo svi mi koji volimo ovu zemlju baš ti ljiljani.

I nikada nas nećete zabraniti, ma kako i koliko pokušavali. Mi se iz pepela svojih predaka uzdižemo u inat onima koji misle da ćemo jednoga dana nestati. Iz tla ove zemlje, bijela boja nevinosti naših žrtava obasjava svaki mrak vaše mržnje.

Istina je jedna, nepromjenjiva i ustrajna. Ona priča priču o jednom narodu koji dostojanstveno obilježava svoju patnju i čija žrtva inspirira cijeli svijet, a koji nikada neće pristati da bude ušutkan.