Predragu Kojoviću je prije skoro deset godina bilo neshvatljivo Dodikovo ponašanje. Ali mu je ono bilo sasvim prihvatljivo 23. januara 2023. godine kada je izglasan novi saziv Vijeća ministara BiH.

Prije deset godina, Kojović je tvrdio da Dodik prolazi nekažnjeno iako otvoreno poziva na cijepanje BiH i promjene granica. Onda je, kada je to bio politički ratio Naše stranke, Dodikov san o spajanju RS-a i Srbije bio nepraktičan, ne stvaran već identitetski problem koji će se već riješiti sam po sebi.

Treba pobijediti nacionaliste, tvrdio je Kojović, pa pristao sa istim tim, skoro sa prefiksom ultra, činiti vlast u BiH. Tvrdio je Kojović da je Dodik "balvan na putu ka EU", ali da mu je ipak obećao, pa čak se s njim i rukovao da će popuniti Ustavni sud BiH kadrovima iz kvote sudija koji dolaze iz manjeg bh. entiteta. To se nikada nije dogodilo.

Kojović je godinama ranije govorio i kako Dodik nastoji "dehumanizirati muslimane", ali je predsjednik SNSD-a to uspio aktuelizirati i takve politike plasirati po brojnim svjetskim adresama tvrdnjama da se u BiH vodi neki imaginarni sukob "muslimana i hrišćana" upravo dok je na vlasti sa strankama Trojke (Naša stranka, NiP, SDP).

Naša stranka, a onda i Kojović, tvrdili su 2019. godine da se Dodik "igra sa vatrom više nego ikad dosad", samo da bi s njim ušli u vlast 2023. godine, pa Dodik državu doveo do najveće ustavnopravne i sigurnosne krize ikada. Oprostite im, nisu znali šta rade. Ili apsolutno jesu?

Sada Kojović tvrdi da Dodik potpuno kontroliše kadrove SNSD-a u Vijeću ministara. Za nepovjerovati i zaista čudno.

Ponovno glumeći opoziciju sami sebi, kadrovi Naše stranke bi da budu vlast, ali kada ta vlast treba odgovarati za odluke koje je donosila, a koje se svakako odnose i na biranje koalicionih partnera, bez programa ili sporazuma sa tačno definiranim tačkama djelovanja koji bi barem stvorili privid mape puta rada, tada bi razne Ćudićke, Kojovići i Forte pobjegli u opozicione kritičare.

No, oni to nisu. Iako su trebali biti. Manja lokalna stranka na poziciji državne vlasti sa po jednim pijunom u zakonodavnim i izvršnim tijelima, koja se kolokvijalno pravi luda na ponašanje svog koalicionog partnera za kojeg se ranije klela da je toliko udaljen od njenih ideoloških principa (kao da to Naša stranka ima) da nemaju nikakve namjere s njima sarađivati, sada stoji posramljena u očima javnosti (nikako svojima), potpuno svjesna pada koji nužno slijedi.

Eto, Kojović je upozoravao još prije godinu dana da Dodik građanima "RS-a i FBiH oduzima po milijardu maraka razvojnih sredstava". Prvo, predsjednik SNSD-a valjda oduzima državi, nema potrebe spominjati niže nivoe vlasti bez obzira na mjesta realizacije projekata te time direktno igrati po planu SNSD-a koji bez obzira na presudu Ustavnog suda BiH nastavlja da insistira na terminu "zajedničke institucije".

Drugo, koga Kojović upozorava godinu dana? Sam sebe? Zove nekoga u pomoć? Ergo nemoćan je, nadigran? Koga upozorava kada je on taj koji je djelovanjem doveo Dodika na vlast?

Teško je oteti se dojmu da sve što dolazi iz Naše stranke ne posjeduje ni minimum unutrašnje kohezije potrebne za stvarno političko djelovanje. Više NGO nego politička stranka, sa malom grupom onih koji ostvaruju dobit, bez cilja i ideologijom koja se u suštini sastoji od zbira mišljenja Sabine Ćudić, kadrovi Naše stranke lutaju hodnicima institucija ove države, i na to se svodi njihov rad.