Narodna skupština manjeg bh. entiteta Rs usvojila je jučer Deklaraciju o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa srpskog naroda u BiH. Deklaracija obiluje problematičnim formulacijama, a bila je prijedlog Boračke organizacije Rs-a i Asocijacije "Stvaraoci Rs-a". Sastoji se od šest tačaka, a naglašava kako institucije manjeg bh. entiteta trebaju uraditi što je potrebno kako bi se spriječila "unitarizacija BiH".

Druga tačka je vjerovatno najproblematičnija jer govori da je potrebno kroz parlamentarne i druge procedure (vjerovatno vaninstitucionalne poput lobiranja), pokrenuti postupke za poništenje niza odluka visokih predstavnika koje su donijete na osnovu bonskih ovlaštenja te "svrsishodno vraćanje dejtonskih nadležnosti Rs-a".

Poziv na poništenje odluka visokih predstavnika donesenih na osnovu bonskih ovlaštenja ignoriše činjenicu da je Ured visokog predstavnika (OHR) integralni dio tzv. dejtonske arhitekture. Pokušaj retroaktivnog poništavanja ovih odluka (koje uključuju simbole države, lične karte, državna ministarstva) uveo bi Bosnu i Hercegovinu u pravni vakuum i potpuni institucionalni haos.

Korištenje termina "unitarizacija" služi prvenstveno za unutrašnjopolitičku upotrebu, kao bauk kojim se plaše građani manjeg bh. entiteta, te se sistematski ignorira činjenica da je Bosna i Hercegovina po svom uređenju visoko decentralizovana država sa snažnim mehanizmima zaštite koji uključuju entitetsko glasanje i vitalni nacionalni interes, pa  je stvarna opasnost od bilo kakve "unitarizacije" u ovakvim okolnostima praktično nemoguća bez šireg konsenzusa.

Ova deklaracija kao i sve druge koje NSRs redovno donosi kako bi uzburkala političke vode u BiH, nema pravnu snagu da promijeni bilo šta, a posebno ne da "odozdo" djeluje na državne ingerencije.

Međutim, njena stvarna opasnost leži u tome što služi kao gorivo za nastavak podizanja tenzija i držanje cijele zemlje u stanju permanentne političke krize. Od toga, šteta za političare skoro da ne postoji, dok je ona za građane ogromna i gura ih dalje u beznađe.

Teza o "vraćanju dejtonskih nadležnosti" o kojoj se već neko vrijeme govori, a koja je prethodila svakoj većoj političkoj krizi u našoj zemlji, predstavlja pravni apsurd.

Nadležnosti koje su prenesene na nivo Bosne i Hercegovine (poput jedinstveih Oružanih snaga, Uprave za indirektno oporezivanje) nisu oduzete nasilno, već su prenesene konsenzusom kroz glasanje u Parlamentarnoj skupštini BiH.

U preostalim tačkama Deklaracija se fokusira na "svesrpsko jedinstvo" koje se nerijetko manifestuje kroz sinhronizaciju političkih poteza Banje Luke i Beograda, čime se direktno, ali tiše narušava suverenitet Bosne i Hercegovine.

Insistiranje na "izvornom Dejtonu", razglabanje o nadležnostima odavno utvrđenima i bespotrebno dizanje tenzija, cikličan je proces vladajuće političke garniture u Rs-u, a koristi se kao paravan za skrivanje vlastitih, po građane pogubnih poteza.