Sporazum bloka probosanskih stranaka koje će na oktobarskim izborima zajednički nastupiti u bh. entitetu Rs potpisan je  bez obzira na politička rivalstva. Potpisale su ga stranke SDA, SBB, SDP, NES, PDA i BH Zeleni.

Potpisivanje Sporazuma o zajedničkom nastupu probosanskih stranaka u entitetu RS predstavlja strateški politički manevar uoči predstojećih Općih izbora, kao direktan odgovor na dugogodišnje opomene s terena da bi bez ovakvog dogovora Bošnjaci u Rs-u mogli potpuno politički nestati.

Izborni kapacitet Bošnjaka u entitetu RS, surov je pokazatelj statusa politički rascjepkanih demografskih manjina. Rasipanje glasova na području administrativnog dijela Rs-a na tri, četiri ili više probosanskih lista redovno znači samo jedno – gubitak mandata.

Tako se spajanjem u jedan blok, glasovi akumuliraju na zajedničkim listama za Narodnu skupštinu RS-a (NSRS), odnosno Parlamentarnu skupštinu BiH. To dramatično povećava šansu za osvajanje redovnih i kompenzacijskih mandata.

Ovaj sporazum nosi nekoliko specifičnosti. Naći SDA i SDP na istoj listi u trenutnim političkim okolnostima graniči s naučnom fantastikom na nivou bh. entiteta Federacije BiH gdje te strane dominantno vode političke bitke.

No, ovaj sporazum pokazuje zrelost u shvatanju da RS zbog specifičnosti tog entiteta u političkom smislu ne smije biti poligon za međusobno nadmetanje i prepucavanje u interesu koji nadilazi stranački.

Stranke potpisnice Sporazuma su shvatile da u Banjoj Luci nemaju luksuz glumiti vlast i opoziciju jedni drugima. Tamo su svi oni, iz perspektive vladajuće većine, samo "probosanski/bošnjački blok" i njihova snaga zavisi isključivo od toga koliko će ruku imati u NSRS.

Parlamentarni kapacitet u NSRS-u direktno se tiče kontrolom nad Klubom bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS, odnosno jedinom institucijom kroz koju se može pokrenuti mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa protiv zakona koji diskriminiraju Bošnjake, povratnike ili ugrožavaju ustavni poredak države.

Kada probosanske stranke ne bi osvojile dovoljno mandata u NSRS-u, time bi izgubile mogućnost da izaberu svoje delegate u Vijeće naroda. U tom scenariju, vladajući SNSD i njihovi sateliti mogli bi sami popuniti te klubove "podobnim" kadrovima, čime bi se u potpunosti ugasio i posljednji ustavni mehanizam otpora destruktivnim politikama u RS-u. Time bi Bošnjaci u suštini politički nestali s prostora Rs-a.

Među strankama potpisnicama Sporazuma nema posebne ljubavi, posebno zbog iskustva ranijih izbornih ciklusa.

Sporazum se primarno odnosi na zakonodavnu vlast. Kada je u pitanju pozicija potpredsjednika Rs-a iz reda bošnjačkog naroda, stranke će vjerovatno nastupati s pojedinačnim kandidatima. To znači da će se unutar istog bloka voditi kampanja.

Potpisani Sporazum je iznuđen, ali jedini ispravan potez. On predstavlja politički pojas za spašavanje, pa značenje ovog sporazuma nije u tome što su ove stranke odjednom našle zajednički jezik ili ideologiju, već u tome što su primijenile čistu matematičku logiku opstanka.

U entitetu Rs ulog je prevelik, pa luksuz pojedinačnih stranačkih sujeta jednostavno gubi na smislu.