Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda Denis Bećirović gostovao je sinoć u Dnevniku D Federalne televizije gdje je pokušao pokazati da je glavni frajer u društvu kada dođe do njihovog sijela. On je potrošio kompletno gostovanje, očekivano, govoreći da unutrašnja i vanjska politika naše države počinje i završava u njegovom kabinetu, da se sve vrti oko njega.

Prije svega, Bećirović je uputio oštre kritike Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović zbog njihovog boravka u SAD-u, tvrdeći da se tamo nisu sastali "ni s kim bitnim". Kako bi dokazao koliko je važan, Denis Bećirović je otkrio svoj diplomatski as iz rukava. Kako reče i osta živ, on se prošle godine sastao s, pazite sad, "jednim od prvih saradnika" Marka Rubija. Dakle, dok Dodik troši milione na lobiste, što je bolna istina i tragedija za budžet, Bećirović nas uvjerava da je kafa s asistentom senatora, sada, ruku na srce, državnog sekretara, jači diplomatski udarac od bilo čega što konkurencija može ponuditi.

Ova samohvala Denisa Bećirovića odmah podsjeti na anegdotu o Emiru Kusturici koju je ispričao Dragan Marinković Maca gostujući u hrvatskom "Podcast Inkubatoru". Dok je snimao film "Na mliječnom putu" s Monicom Bellucci u glavnoj ulozi, Emir Kusturica je svako jutro prolazio glavnim trebinjskim ulicama do mjesta gdje je bio smješten set. Svako jutro bi ga prodavač kokica pozdravljao riječima: "Dobro jutro, kolega." Kada ga je jedno jutro reditelj, ustavši na lijevu nogu, ljuto upitao kako su oni kolege, ulični prodavač mu je navodno odgovorio: "Gdje si ti vidio film bez kokica, jarane?" S tim u vezi, Denis Bećirović vjerovatno tvrdi da je neka vrsta političkog superstara jer poznaje čovjeka koji je prodao kokice čuvaru Marka Rubija. Usput, uskoro ide i nova "jako važna posjeta" koju nam, oprezno je govorio, ne smije otkriti. Vjerovatno se sastaje s čovjekom koji poznaje lika koji je vidio Joea Bidena u prolazu, možda dok je bio u posjeti njegovoj rodnoj Tuzli.

Najjači dio intervjua bio je svakako Bećirovićev opis predstojećeg preuzimanja predsjedavanja Predsjedništvom. Prema njemu, čim se rotacija završi i on sjedne u srednju stolicu, događa se totalni diplomatski preporod. "Kada ste predsjedavajući, tretiraju vas gotovo kao predsjednika države", kaže Bećirović, sugerirajući da ga UN i Vijeće sigurnosti ostatak godine tretiraju kao neku vrstu pripravnika. Međutim, on ne vodi računa o tome da ustavne nadležnosti naprosto ostaju iste, da su ovlaštenja ista, ali ipak vjeruje da u New Yorku postoji portir koji kaže: "Evo ga onaj član, njega ne puštaj, sačekajmo idući mjesec da postane predsjedavajući, tada ga puštajte unutra."

Kada je riječ o kandidaturi za naredne izbore, ponosno je istakao da je 2022. imao podršku 11 stranaka, a sada je taj "rekord oboren" jer ga podržava 12 stranaka. Bećirović nam, očigledno je, prodaje kvantitet pod kvalitet. Po toj logici, ako uspije do izbora nagovoriti još koje udruženje građana i lokalni sportski klub iz pete lige da ga podrže, imat će 14 subjekata i dva argumenta više za kandidaturu. Činjenica da više stranaka često znači više usta za hranjenje iz budžeta i više kompromisa, Denisu Bećiroviću očigledno ne kvari matematiku. Naprosto, on je "skupio konsenzus".

U regiji je, prema vlastitom iskazu, dobar sa svima osim s Vučićem. Govori da on nije taj koji šalje delegacije u Beograd da se pravda. To što je diplomatija vještina razgovaranja i pregovaranja čak i s onima koji ti se ne sviđaju kako bi izvukao korist za svoju zemlju, u svijetu Denisa Bećirovića je manje bitno. Važnije je da on "nije slao delegaciju". Rezultat? Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Iako je to rezultat decenijskog rada preživjelih, diplomata i međunarodne pravde, on je to upakovao kao svoju ličnu pobjedu. Kada se stvari postave na svoje mjesto, više je nego jasno da je Denis Bećirović zapravo političar koji živi u uvjerenju da je "glavni glumac" u filmu u kojem zapravo samo drži kesu s kokicama, fokusiran više na to da je napirlitan dok se gleda u političko ogledalo, nego na stvarne rezultate vanjske i unutrašnje politike.