Prije godinu cionistička vlada započela je rat istrebljenja civila u Gazi. Od ukupno 500 kamiona dnevno osnovnih potrepština koji je osiguravala UNRWA za 2,3 miliona stanovnika isporuke su dovedene na nulu. Upravo je to bio glavni motor za stvarnu politiku cionističkog entiteta izbacivanja kompletne palestinske populacije iz Gaze, kao dijela tlapnje koja se zove Eretz Israel. Ta tlapnja o historijskim, etničkim i biblijskim “granicama” velikog Izraela uključuje sva okupirana palestinska područja, čitav Jordan i Liban, dijelove Sirije, Turske, Iraka i Egipta, od Nila do Eufrata.

Prošle su sedmice bjesomučnog bombardiranja i izgladnjivanja Gaze prije nego li je mlak međunarodni pritisak urodio plodom izraelskog propuštanja šake kamiona dnevno, uz histerične prigovore Netanyahuovih jurišnika, ministra finansija, Bezalela Smorticha i ministra sigurnosti Itamara Ben-Gvira.

Prošla je godina u takvom režimu, da bi početkom oktobra sjeverni dio Gaze bio ponovo odsječen od bilo kakve humanitarne pomoći, hrane i vode jer je Izrael odbio izdati dozvole kamionima za ulazak u to područje dok ga ponovo bjesomučno i neselektivno bombardira. U periodima maksimalnog izraelskog povinovanja svojim obavezama osiguranja nesmetane humanitarne pomoći, ona nikada nije prešla 30 posto dnevnih potreba, a mjesecima je iznosila i polovinu tog iznosa. UN-ov Program za hranu ponovo je upozorio da je humanitarna pomoć svedena na nulu.

IZRAELSKI LEBENSRAUM

Nakon što su Alžir, Francuska i Britanija pozvale na hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti, Netanyahuova vlada dopustila je ulazak pedeset kamiona dnevno, tek toliko da izvjesna Linda Thomas-Greenfield, američka ambasadorka u UN-u, može braniti cionistički entitet riječima kako je ona počela primjećivati da neki kamioni prolaze i ponudi uvjeravanja da SAD prate situaciju, odnosno da “izraelske aktivnosti na terenu ne predstavljaju politiku izgladnjivanja”.

Šta ovo znači? Podrška serijskim kršiteljima međunarodnog prava nije ništa drugo nego isto takvo kršenje međunarodnog prava. Čim je započela cionistička agresija na Gazu, najavili smo smrt međunarodnog prava, anticipirajući bezrezervnu američku podršku “izraelskom pravu na samoodbranu”, svim sredstvima, pa i genocidom. Ne treba zaboraviti da su američki državni sekretar Anthony Blinken i sekretar za odbranu Lloyd Austin “zaprijetili” Izraelu da imaju 30 dana fore da smisle kako da propuste humanitarnu pomoć u Gazu ili će se suočiti s posljedicama razmatranja uskraćivanja američke vojne pomoći.

Kako banda ubica može shvatiti ovakvu patetičnu “prijetnju”? Istovremeno, najvjerniji američki saveznik u Evropi, Njemačka, potvrđuje slanje još oružja i municije Izraelu, a Sjeidnjene Američke Države angažiraju THAAD sistem protuzračne odbrane jer je ovaj “neprobojni” izraelski pun rupa, rupčaga.

Netanyahuova banda masovnih ubica i ratnih zločinaca vrlo dobro zna da je Blinken lagao Kongresu za njihov račun kada je na proljeće potvrdio da je pisamce vlade cionističkog entiteta kako poštuje humanitarne standarde vjerodostojno. Dakle, ratni zločinci znaju da imaju posla sa sebi naklonjenim podupirateljima genocida, baš kako je i izvjesni Adolf Hitler znao da London neće prstom mrdnuti da zaustavi genocid u Evropi. Jer su se tako dogovorili. Sve dok ga Njemačka nije napala, iznenađena da London, podrškom Poljskoj i Francuskoj, nije poštovao tajne sporazume.

A Hitler je genocid nesmetano provodio do kraja rata. Palestinci umiru od bombi, gladi, uskrate vode i lijekova, sluđeni stalnim masovnim premještanjem u od cionista proglašene “sigurne zone” koje se onda nemilice bombardiraju.

Ista sudbina čeka i Libance, i to ne samo u Južnom Libanu, tzv. Hezbollahovom uporištu, već i širom zemlje. Jer, i Liban je dio Velikog Izraela i treba ga očistiti od kršćana i muslimana. Tako već i očevi indoktriniraju malu djecu, što je vidljivo iz snimaka koji se šire društvenim mrežama – Liban je zemlja obećana Jevrejima i naša je svet dužnost da ga uzmemo te protjeramo ili pobijemo sve druge. Uz punu američku, njemačku i svaku drugu pripomoć.

Svijet nema odgovora, barem ne efikasnog, ne zato što on ne postoji li što ne postoje međunarodni mehanizmi za njega. Nema odgovora zato jer, po poznatom receptu – neće mene budem li šutio i posebno ne budem li djelovao – današnji lideri ne vjeruju u principe, ne vjeruju u dobro i ne mare za druge. Nije to novum, ali je svako takvo stanje amoralne svijesti dovodilo do katastrofe, civilizacijskog potonuća, nesagledivih nesreća. Iz historije se ne uči, ali je gotovo na granici razuma da nelegitimni vladari različitog stepena izopačenosti, barem susjednih arapskih zemalja, ne vide šta ih čeka, ne obaziru se na dugo prisutne i dostupne prijetnje u različitim politikama tzv. radikala u desnim vladama cionističkog entiteta, “analizama uglednih novinara, generala, obavještajaca i profesora”, kojima se najavljuje ono što je ugrađeno u fašistički projekt cionizma – Lebensraum za jevrejski narod.

Osim, donekle, vlade Yitzaka Rabina, koji je zato bio ubijen od jevrejske ruke, sve su druge vlade cionističkog entiteta, bez obzira na ideološko usmjerenje, bile posvećene tome krajnjem cilju.

Misle li doista ti nelegitimni lideri da će biti pošteđeni maksimalističkih teritorijalnih ciljeva Izraela? Ili ne misle, ali ih nije briga. Jer njihov bog svakako nije Allah, Jedini Bog, već američki dolar, a Poslanik im nije niti Muhammed niti Isus, već američki predsjednik.

OTPOR I PROMJENA PARADIGME

Otpor se donekle nazire u predstojećem sastanku na vrhu zemalja članica BRICS-a, u Kazanu u Rusiji, s fokusom na prepoznat glavni problem (ne)funkcioniranja svjetskog mehanizma zaštite mira, dostojanstva i razvoja – onog boga u kojeg vjeruju prethodno spomenuti. Dakle, država za državom, unatoč smanjenim kredibilitetu Rusije zbog agresije na Ukrajinu, što smanjuje stvarano moguć utjecaj ove asocijacije, nastoji iznaći modus trgovačke i ekonomske saradnje izvan okvira sistemske prakse zloupotrebe tzv. rezervne valute – američkog dolara. MMF svakako najavljuje teško razdoblje za koje će i u razvijenim zemljama biti potrebno uvoditi mjere štednje, bolje manje danas nego više sutra, kako to formulira instalirana, ergo isto tako nelegitimna predsjednica MMF-a. Do mjere formalnog proglašenja sapuna luksuzom u Njemačkoj.

Dakle, paradoksalno, SAD i Njemačka suočene s nestašicama, sve slabijom infrastrukturom, sve većim osiromašenjem sve širih slojeva stanovništva, hiperinflatornim dolarom i eurom finansiraju sve što genocidna mašinerija cionističkog entiteta zatraži. Da postoji strah poslodavaca blinkena i austina ovoga svijeta od rezultata ovog samita, svjedoče i neke spekulacije kako će cionistički napad na Iran biti pokrenut za vrijeme ovog samita. Bolje i opći, svjetski i nuklearni rat – način je njihovog razmišljanja – nego promjena paradigme ekonomskih, a posebno finansijskih odnosa, prema pravednijim i razvojno orijentiranim. Takva promjena paradigme donijet će i promjenu političkih odnosa, vjeruju lideri BRICS-a, u kojima bi neki drukčiji svjetski poredak, temeljen na najboljim postignućima UN-a, ali drukčije organiziranog i bez prava veta stalnih članica Vijeća sigurnosti, s većim Vijećem sigurnosti i drukčijim mehanizmima osiguranja pravednog mira uz razvoj, bio branom genocidnim politikama i praksama cionističke vlasti i njezinih pokrovitelja na Zapadu.

To neprikriveno pokroviteljstvo koje se najbolje čita u nedavnom nastupu neuvjerljivog glasnogovornika američkog državnog sekretara koji je uporno branio američku vojnu i finansijsku pomoć Izraelu, bez obzira na brda dokaza o kršenju međunarodnog prava, otvorenom genocidu nad Palestincima i početku genocida nad Libancima. Genocida za koji još nema optužnica. Hoće li ih biti ovisi upravo o promjeni te paradigme.