Bosna i Hercegovina je u najsloženijoj političkoj i sigurnosnoj situaciji od završetka rata. Njen krešendo definitivno će odlučiti dalju sudbinu države Bosne i Hercegovine.

Zabijanje glave u pijesak i sakrivanje iza složenosti poteza hapšenja crne trojke iz Banja Luke kojeg država mora izvesti nije korektno i vodi ka zamrzavanju stanja - kiprizaciji. Ako manje informacija u javnosti znači izvođenje kvalitetne pripreme za hapšenje i izbjegavanje dalje eskalacije situacije onda je to politička doktrina sa mudrim pedigreom koji mora na kraju biti i opravdana. Sve drugo je dezavuiranje i diletantizam. 

Banjalučka trojka - Dodik, Stevandić, Višković

Međunarodna zajednica je na raspolaganju sa aspekta asistencije. Na tome se i trebaju zadržati. Hapšenje moraju da izvedu državne agencije za zaštitu zakonitosti i tu nema i ne treba biti dileme. Asistencija EUFOR-a mora biti koordinirano sprovedena, jer se bazira na sili koja je prevladavajuća na onu koja je organizirana da štiti crnu trojku iz Banja Luke. To se treba znati iskoristiti. U tom kontekstu, način kako su osumnjičena lica osigurana u načelu je važno za eventualnu akciju hapšenja uz savladavanje otpora snaga za zaštitu, ali je sa tog aspekta važnije da to radi teško naoružana formacija. Što ima svoje prednosti i mane. Koja se jedinica upotrebljava u bliskoj zaštiti tih lica i da li je ta jedinica prikladna za te zadatke također nije važno, jer pravo pitanje je ko se krije u tim uniformama, odnosno da li se radi o standardnim spec. obučenim policajcima MUP-a RS ili o nekoj drugoj formaciji koja je mnogo iskusnija. To je pravo pitanje koje iziskuje bolju pripremu snaga za hapšenje.

Pri tom je također važno kako je ta formacija koja osigurava osumnjičena lica naoružana, postoji mogućnost da pokrivanje vatrom štićenog lica i svih prstena osiguranja bude uspostavljena, a postoji mogućnost da ista ne bude uopće uspostavljena. Sve zavisi od tajminga i načina hapšenja i onoga što bude uslijedilo poslije toga, za šta također mora biti osmišljen širi i detaljan plan.

Pravosudno-sigurnosna kriza

U političkom smislu gradi se nova politička koalicija sa postojećom garniturom u Federaciji BiH, opozicijom u RS-u, ali opet na političkim ucjenama HDZ BiH. Šta nam to govori? Da li postoji odgovor na legislativni državni udar na državu Bosnu i Hercegovinu iz RS-a. Postoji naravno, ali prvo moramo definirati stanje sigurnosti. Stanje sigurnosti u političkom smislu se mora nazvati pravim imenom, pravosudno-sigurnosna kriza, a ne politička. Iako se sve čini da i do nje dođe.

Zvaničnom Sarajevu se vežu ruke u poduzimanju konkretnih poteza ka sprječavanju urušavanja državnog suvereniteta i dalje erozije društvenog sistema. U političkom smislu lider HDZ-a BiH svoje lične frustracije liječi gušenjem države političkim ucjenama, a lider SNSD-a svoje ultranacionalističke stavove nastoji valorizirati kroz potpunu blokadu države sa ciljem u prvi mah pravne, a ako potraje i stvarne secesije. I jednom i drugom cilj je potpuno isti apsolutna nacionalna segregacija u kulturnom, historijskom, političkom, institucionalnom, pa i sportskom smislu. Koncept suprotstavljanja ovakvom podmuklom udaru na državu se bazira na povećanju nivoa sigurnosti.

Sigurnost u naučnom smislu ima tri značenja ili koncepta. Prvo značenje sigurnost vidi kao odsutnost prijetnje i oslanja se na preventivni koncept sigurnosti što se propustilo uraditi u proteklih dvadeset i pet godina jer se previše oslanjalo na međunarodni faktor u BiH. Drugo značenje sigurnosti odnosi se na postojeće prijetnje koje se nalaze u području mogućnosti. Na to se značenje vezuje mehanizam odvraćanja u strategijama sigurnosti – i to je propušteno uraditi, jer nije nađen modus da se prevaziđe blokada opremanja i prenaoružavanja OSBiH kao osnovnog instrumenta odvraćanja i sprječavanje da se to desi sa MUP-om RS-a koji se naoružavao nesmetano i povećao rizik od reakcije države upravo u ovom i ovakvim slučajevima.

Umjesto pokušaja suočavanja i uklanjanja uzroka prijetnje, sigurnost utemeljena na odvraćanju nastoji spriječiti da prijetnja ne postane stvarnost. Na žalost to se nije desilo. Treće značenje definira sigurnost kao preživljavanje prijetnje koja postane stvarnost. Mi smo sada trenutno u toj fazi.

To značenje je logično povezano sa specifičnim mehanizmima za postizanje sigurnosti. Ti specifični mehanizmi temelje se u prvom redu na jačanju vojne moći u svakom pa i u policijskom smislu i vraćanje sigurnosnih prijetnji na drugi nivo značenja odnosno na postojeće prijetnje koje se nalaze u području mogućnosti. U tom kontekstu prvi korak na vraćanju sigurnosnih prijetnji na drugi nivo značenja odnosno na postojeće prijetnje koje se nalaze u području mogućnosti je anuliranje legistaltive koja je to omogućila i uspješno hapšenje crne trojke iz Banja Luke bez oružanog incidenta, ako se to može izvesti. Ali i u suprotnom, država mora reagirati. U oba slučaja hapšenje je ključni događaj. Samo na taj način se vraćamo u okvire Ustava i zakona.

Lijepi strah...

Tu ne smije biti greške, kao što ne smije biti greške u pravnoj postavci svih aktivnosti u odbrani državnog suvereniteta u političkom i parlamentarnom smislu.

Na kraju, ko će ući u sudijsko vrijeme, crna trojka ili država?

O tome odlučuju državne institucije Bosne i Hercegovine, koje moraju biti efikasne i pravovremene, to traži pomno planiranje svih poteza, vrlo dobru pripremu, koordinaciju i vrijeme, jer se ranije nije radilo na jačanju sigurnosti na bazi ocjena struke. Bilo kako bilo vrijeme neumitno teče, a crna trojka je još na slobodi i intenzivno radi na tome da tamo i ostane. A da ih je strah države to pokazuje njihov nivo osiguranja, naime u svakoj prilici ih prati najmanje 100 teško naoružanih ljudi. Što bi naš narod rekao - lijepi strah. A je li opravdan pokazat će vrijeme koje, opet ću kazati, neumitno teče.