Još u februaru ove godine SDP, NiP, Naprijed, PDA i NES potrčali su u Banju Luku potpisati sporazum o zajedničkom nastupu u RS-u na Općim izborima 2026. godine.
Tada su se stranke obavezale da će sarađivati u mandatnom periodu 2026. - 2030. usaglašenim političkim djelovanjem te izvršavanje usvojenih politika preko svojh izabranih predstavnika u zakonodavnim i izvršnim tijelima manjeg bh. entiteta.
Trenutno u Narodnoj skupštini manjeg bh. entiteta iz ranijeg Pokreta za državu mandate imaju Saša Grbić, Andrea Gajić i Mirsad Duratović, svi iz SDP-a. Kada je u pitanju SDA, u NSRS-u su Salkić Ramiz te u Vijeću naroda Alija Tabaković i Dževad Mahmutović.
Narod i pravda nema poslanika, odnosno osvojenih mandata u NSRS u mandatnom periodu 2022-2026. No, to ih ne sprječava da govore o zajedničkom nastupu u manjem bh. entitetu gdje SNSD i njegovi sateliti imaju apsolutnu većinu za donošenje odluka, pa je svako rasparčavanje glasova Bošnjaka i više no pogubno za puko preživljavanje na političkoj sceni RS-a.
Tokom agresije na BiH, Bošnjacima na području onoga što se danas zove RS ne samo da je prijetio biološki nestanak, veće se takvo nešto doslovno pokušalo sprovesti etničkim čišćenjem koje je kulminiralo genocidom. Sada, 2026. godine, moglo bi se dogoditi da zbog nepovjerenja birača te izostanka snažne podrške dijaspore, Bošnjaci u RS-u budu svedeni na nivo statističke greške, te da teško posjeduju barem do sada dostupan mehanizam etničkog veta na često sulude, etnički ekskluzivne odluke koje donose vlasti manjeg bh. entiteta, a koje su usmjerene na zaokruživanje slike o tome kako je RS "entitet jednog naroda".
Iako je SDP nakon sjednice Predsjedništva ostavio "otvorena vrata" za sve druge stranke koje se žele pridružiti zajedničkom nastupu, sasvim je jasno da ne postoji minimum političke logike kojom se ta stranka okružila onima bez infrastrukture potrebne za osvajanje mandata za NSRS bez obzira na jasne pozive poslanika Bošnjaka da takvo nešto praktično garantuje gubitak političke relevatnosti u tom entitetu.
Strategija za ovogodišnje Opće izbore u RS-u morala bi biti zajednička bez egoistički formuliranih ideja o tome ko je prvi i čija bi se ideja trebala pratiti.
Političko uništenje koje neminovno slijedi ukoliko se svaka strana bude tvrdoglavo držala vlastite pregovaračke pozicije, koštat će sve aktere mnogo više od supstrata političkog kapitala kojeg načelno imaju. Zapravo, ono što će se dogoditi na terenu bit će nezamisliv teror nad narodom koji je već jednom, samo tada više faktički no kao što je to sad slučaj politički, bio žrtva na istoj teritoriji koja će na ovaj ili onaj način biti prepuštena na vođenje snagama koje bi najradije da Bošnjaka nema. I to se nikada nije promijenilo, samo je ostalo dio narativnih težnji koje se posebno tokom proteklih godina faktuiraju u obliku zakonodavnih rješenja.
Jedan od takvih zakona nedavno je bio prijedlog SNSD-a u NSRS-u, a ticao se dodjele imovine koja je ili pravnim nasiljem oduzeta od države BiH ili predstavlja imovinu onih kojih više nema (Bošnjaka), te je plan dodijeliti je nekadašnjim pripadnicima za ratne zločine presuđene Vojske RS-a čiji je vojni i politički vrh osuđen za genocid na stotine godina zatvora.
Politička sujeta
Potpuni nedostatak vizije koji ispoljavaju SDP, NiP, NES, PDA i njima slični za entitet RS neće mnogo naštetiti tim strankama, jer većina njih i ne postoji na tom području. Ali će definitivno naštetiti Bošnjacima. Jer, dok se predstavnici tih stranaka sa ostalima bore oko toga ko je glavni u selu, selo neće ni postojati. Neće biti onih koji u neviđenoj hrabrosti stoje kao posljednji bedem odbrane naspram svih onih sila koje teže da njihov glas u potpunosti utišaju.
Prema posljednjem popisu stanovništva, Bošnjaci predstavljaju samo 13,99 posto od ukupnog broja stanovnika u RS-u, što govori u prilog činjenici da je to skoro u potpunosti etnički homogen entitet.
Stranke u suštini okupljene oko SDP-a, nužno ne prave od ostalih direktne političke neprijatelje, ali svojim nastupom za sada ne šalju poruku da su zainteresirani za zajedničke liste šarolikih ideoloških profila koje predstavljaju reprezentativne pojedince sposobne za mobilizaciju birača.
Izbori 2026. godine za Bošnjake u RS-u neće biti intrige oko dokazivanja stranačke snage, već pitanje opstanka u minimalnom institucionalnom kapacitetu kako bi se čuo glas naroda koji je već jednom preživio pokušaj potpunog nestanka. Time insistiranje na blokovskim, parcijalnim listama samo direktno pogoduje politikama koja godinama sistemski, dosljedno rade na tome da RS postane prostor bez stvarnog političkog prisustva Bošnjaka.
Historija neće pamtiti ko je "prvi" odlučio najaviti nastup u RS-u, ali definitivno hoće one koji svojim političkim lutanjima i avanturizmom doprinose da posljednji dostupni mehanizmi zaštite interesa Bošnjaka budu ugašeni.



