Dok pojedini tvrde kako će dominantna težnja SNSD-a da maksimalno oslabi državu i prenese nadležnosti na jednu administrativnu jedinicu u Bosni i Hercegovini koju neki sanjaju kao državu, biti zaustavljena, ideološki radikalne struje nastavljaju djelovati. One samo pronalaze nove nosioce i personalizacije unutar političke strukture Republike Srpske.

U Narodnoj skupštini RS-a 17. februara Siniša Karan, jedan od najdosljednijih zagovornika politika SNSD-a i dugogodišnji bliski saradnik Milorada Dodika, preuzeo je dužnost predsjednika tog entiteta.

Čestitajući mu, Dodik je na društvenoj mreži X poručio kako će "u narednom periodu, rame uz rame, nastaviti voditi Republiku Srpsku putem samostalnosti, slobode i razvoja".

Da, samostalnosti.

Bez obzira na kontakte sa predstavnicima međunarodne zajednice i uvjeravanja da je retorika ublažena, narativ ostaje isti. Ideja "samostalnosti" Republike Srpske ponovno je jasno artikulirana kao politički cilj.

Ne treba zaboraviti ni Dodikovu izjavu nakon proglašenja Karanove pobjede, kada je poručio da će u Sarajevu "požaliti za njim" kada se vidi šta će Karan raditi.

Upravo tu leži ključ problema.

Za razliku od Milorada Dodika, čija je politika često bila vođena pragmatičnim, ličnim i taktičkim interesima, Karan u kontinuitetu zastupa ideološki tvrđu liniju. Njegovi javni nastupi, institucionalne inicijative i političko djelovanje pokazuju dosljednost u afirmiranju koncepta "državnosti RS-a" i vraćanja nadležnosti koje smatra "otetim".

Godinama je bio na čelu komisija Narodne skupštine RS-a čiji je cilj bio provođenje odluka o referendumima po pitanjima koja su u koliziji sa ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud BiH nazivao je političkom institucijom usmjerenom protiv entiteta, a u svojim govorima često je posezao za narativima koji pripadaju političkom diskursu devedesetih.

Njegov govor sa obilježavanja 9. januara prošle godine, datuma koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim jasno pokazuje pravac u kojem se kreće. Tada je tvrdio da Republika Srpska ima "državnost", isticao je kontinuitet "srpske državne politike", te govorio o tome da je RS u Dejton unijela vlastitu teritoriju i politički subjektivitet.

- Mi nikada nismo bili zadovoljni time, ali smo shvatili historijski trenutak, čekajući pravi - rekao je tada.

U istom kontekstu, veličao je Vojsku Republike Srpske, iako su pred međunarodnim sudovima donesene presude za genocid koji su počinile njene jedinice.

Takva retorika ne predstavlja politički folklor, već jasno definisan ideološki okvir.

Karan dosljedno zagovara vraćanje nadležnosti sa državnog na entitetski nivo, a njegova pozicija predsjednika Republike Srpske daje mu institucionalni kapacitet da takve politike artikulira i pokušava provoditi. U okolnostima pune prohodnosti unutar entitetskog parlamenta, takva agenda dobija dodatnu političku snagu.

Izdržao je i politička poniženja, uključujući svjedočenje na suđenju Miloradu Dodiku, kada je javno implicirano da je svojim savjetima doprinio određenim potezima. Time je pokazao lojalnost i spremnost da politički kapital gradi dugoročno.

U političkom smislu, Karan djeluje kao projekcija kontinuiteta radikalizirane ideološke pozicije.

- Te 1992. godine srpski narod je bio biološki i duhovno ugrožen raspadom Jugoslavije. Stvaranje Republike Srpske je garancija uspješnog, normalnog života - izjavio je 2023. godine.

Upotreba pojmova poput "biološke ugroženosti" priziva retoriku koja je u evropskoj političkoj historiji već imala razorne posljedice.

Zato pitanje više nije da li se retorika mijenja, već da li se institucionalno učvršćuje. Nova faza političkog djelovanja dolazi sa novim predsjednikom. I za razliku od ranijih perioda, sada dolazi sa institucionalnom stabilnošću i parlamentarnom podrškom.

Nova opasnost nadvila se nad Bosnom i Hercegovinom. Ima ime, prezime i funkciju.