Bošnjaci u manjem bosanskohercegovačkom entitetu Rs već godinama žive pod stalnim pritiskom sistemske diskriminacije, pravne nesigurnosti i institucionalne šutnje. Pored svakodnevne borbe za osnovna prava, sve češće se suočavaju s oduzimanjem imovine. Kroz netransparentne i politički obojene postupke, ljudima se briše ono što im pripada.

Priča Muje Ahmetovića ogoljuje upravo tu stvarnost, već 12 godina vodi iscrpljujuću borbu da sačuva vlastitu imovinu, dok institucije koje bi ga trebale štititi uporno okreću glavu. Njegov slučaj nije izuzetak.

Njegova porodična kuća i zemljište nalaze se u Jezeru (entitet Rs) i stoljećima su bili u vlasništvu porodice.

- To je djedovina mojih predaka, koji su tu živjeli i umrli, a meni je ostala u zakonito naslijeđe. Prije rata 1992. godine živjeli smo na tom imanju. Nakon rata povratak nije bio moguć jer je sve bilo potpuno uništeno. Godinama kasnije dobio sam donaciju za obnovu kuće po sistemu "ključ u ruke", koja je glasila isključivo na moje ime - Mujo Ahmetović - naveo je on.

Oduzimaju što je njihovo

Gaženje prava Bošnjaka u RS-u: Katastar kao novi alat, povratnici moraju dokazivati pravo na imovinu

Donaciju je prihvatio, kako ističe, kako bi se vratio na svoje ognjište i dodatno je uložio sav svoj novac da kuću osposobi za život.

- Nažalost, uprkos svemu tome, vlast mi je oduzela imovinu, a danas se ona vodi kao vlasništvo Općine Jezero. Oduzeta mi je ne samo kuća, već i ono što ima neprocjenjivu vrijednost, porodično mezarje, koje se nalazi svega dvadesetak metara od moje kuće, gdje su ukopani moji najmiliji. Danas ne mogu ni da obiđem grobove svojih umrlih bez ogromne boli, jer gledam kako je ono što je moje postalo tuđe. Moji preci su mi to ostavili u amanet, a ja, nažalost, svom djetetu nemam šta da ostavim. Ovdje nije u pitanju samo kuća - u pitanju su pravda, dostojanstvo i pravo na vlastito naslijeđe - akcentirao je on u razgovoru za Stav.

Ukazao je na brojne propuste "od strane općine, pravosuđa, do Ministrastva za ljudska prava i izbjeglice", jer "kad čovjeku nešto dodijelite, pogotovo ako to država radi, mora biti kako treba".

- Donacija je došla direktno na moje ime. Morao sam potpisati da bi se kuća radila uopće, da se vratim u svoje, na svoje, po Aneksu VII. Pozvali su me iz Općine Jezero - evo, potpiši ugovor, tebi je došla donacija. Kad vam je interes nešto da se gradi, želite se vratiti, vi ste spremni na sve, da uložite i da date ono što imate. Rečeno mi je da moram porušiti postojeći objekat da bi se kuća gradila iz temelja. Morao sam investirati svoj novac, za građevinski materijal, iako sam dobio "ključ u ruke". Dakle, projekat je bio "ključ u ruke", tu nema nikakvih ulaganja. Čak nisam trebao plaćati ni bager da bi oni to porušili, da bi poravnali i omogućili pristup lokaciji. Morao sam obezbijediti također i struju i vodu. Znači, kad čovjek sve sabere, ja sam tu kuću praktično mogao svojim novcem sam izgratiti. Završio se projekat, imam ugovor - ispričao je on.

Iz dokumenata je vidljivo da je kuća obnovljena na temelju valjanog tripartitnog ugovora iz 2010. godine, koji su potpisali Ahmetović, Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe Rs-a i Općina Jezero. Ugovorom je izričito utvrđeno da je riječ o povratku u vlastiti dom, a Općina Jezero preuzela je obavezu osigurati potrebne dozvole i pomoći u utvrđivanju vlasništva. Posebno je važan člana 5. tog ugovora, kojim se Općina obvezala besplatno izdati sve potrebne dozvole te osigurati dokaz o vlasništvu nad nekretninom, bilo putem izvoda iz katastra ili mape, ili, ako vlasnik nije upisan, pomoći u utvrđivanju vlasničkog statusa.

- Meni su oduzeli kuću i zemlju kao bespravne, iako je riječ o donaciji. Ne možete vi nekome kao država jednostavno uzeti kuću. Postoji ugovor koji glasi na moje ime, sve je čisto vlasništvo. O oduzimanju me niko nije obavijesito, Sud u Mrkonjić Gradu je kuću dao Općini Jezero, a postupak je vođen bez mene. Ništa se nije poštovalo - dodao je on. 

Ističe da se obraćao raznim instancama, te da se, zbog svega navedenog, nada da će ljudi koji razumiju ovu nepravdu i bol pomoći finansijskom podrškom, kako bi mogao angažovati stručne advokate i pokušati ostvariti svoje zakonsko pravo.

- Hodam uzdignute glave i nikada neću odustati od svoje borbe. I moja svakodnevna borba je teška, u Mostaru, gdje živim sad, dali su nam stan na korištenje besplatno, krvavo radim. Sad kad je bio snijeg, očistim, neko mi plati, od toga živim. Već 12 godina ne odustajem, 12 godina. Moramo doći od pravde, i onda kad se to jednom očisti, kad nekoga kazne jednom, da li je to nekom sankcijom ili na drugi način - poručio je Ahmetović.

Ovim povodom kontaktirali smo i zastupnika SDA u NSRs-u Ramiza Salkića, koji je ukazao da je Mujin slučaj, nažalost, samo jedan u nizu. 

- Vlast u ovom entitetu, na svim nivoima, nastavlja vršiti pritisak na Bošnjake s ciljem njihovog odustajanja od svojih ognjišta. Sistemska diskriminacija ušla je u sve segmente društva i ostavlja teške i trajne posljedice. Bošnjaci su ovdje prepušteni sami sebi u neravnopravnoj borbi Davida i Golijata za svoja prava, a naša prava ovdje su pokazatelj postojanja ili nepostojanja stvarnog prisustva Bosne i Hercegovine.

Vlast zna da je, ukoliko uspije sistemskom diskriminacijom otjerati Bošnjake, pobijedila Bosnu i Hercegovinu. S druge strane, izostaje sveobuhvatna podrška u cilju eliminacije sistemske diskriminacije koju provodi vlast entiteta Rs - poručio je Salkić. 

Mujo je na kraju razgovora još jednom apelirao na sve koji su u prilici, da budu ruka podrške u ovoj njegovoj borbi, a za to ga je moguće kontaktirati na broj telefona 063/128-448.