Mozaik | 12.03.2026.

Bokserska legenda

Kako je Muhammad Ali odbio ratovati: "Zašto bih bacao bombe na ljude u Vijetnamu dok se crnci u Louisvilleu tretiraju kao psi?"

Zbog odbijanja službe u američkim oružanim snagama, Ali je osuđen na maksimalnu kaznu od pet godina zatvora i 10.000 dolara, no njegova borba tek je tada počela.

Autor:  Mirza Abaz
Foto: Facebook

U historiji koja se rijetko slavi u službenim krugovima Washingtona, 20. juni 1967. godine ostaje zabilježen kao dan kada je najveći bokser svih vremena Muhammad Ali u sudnici u Houstonu zadao svoj najznačajniji udarac – onaj protiv rata u Vijetnamu.

Zbog odbijanja službe u američkim oružanim snagama, Ali je osuđen na maksimalnu kaznu od pet godina zatvora i 10.000 dolara, no njegova borba tek je tada počela.

Rat na strani, rat kod kuće

Za Alija, rat u Vijetnamu nije bio samo vojni sukob, već čin genocida. Koristeći svoju titulu svjetskog prvaka kao platformu, hrabro je ukazao na licemjerje američkog sistema.

- Zašto biste mi tražili da obučem uniformu i odem 16.000 kilometara od kuće te bacam bombe i ispaljujem metke na smeđe ljude u Vijetnamu dok se takozvani crnci u Louisvilleu tretiraju kao psi? - upitao je Ali, povezujući ugnjetavanje na domaćem tlu s imperijalnim ambicijama u inozemstvu.

Sudac Joe Ingraham nije imao razumijevanja za ove riječi. Insistirajući na imenu Cassius Clay, izrekao je presudu koja je sljedećeg dana osvanula na naslovnici The New York Timesa. Ta neobično oštra kazna bila je odraz želje tadašnjeg političkog vrha da uništi Alija i spriječi ga da postane simbol otpora. Dok je Ali osuđivan, Kongres je glasao za produženje regrutacije i proglašavanje oskvrnuća zastave saveznim zločinom, strahujući od rastućeg antiratnog pokreta.

Globalni val podrške

Ljeto 1967. bilo je prekretnica. SAD su svake sedmice gubile stotinu vojnika, dok je u Vijetnamu ginulo 1.000 civila sedmično, uz mjesečni trošak od dvije milijarde dolara. Iako su kritike na račun Alija trebale ugasiti otpor, dogodilo se suprotno. Kako je primijetio Julian Bond, Alijev stav odjeknuo je cijelim društvom, tjerajući ljude koji nikada nisu razmišljali o ratu da preispitaju svoje stavove.

Dok su se u domovini od njega distancirali i sportski savezi i organizacija "Nacija islama", Ali je postao globalna ikona. Protesti su izbili ispred američkih ambasada u Gvajani i Kairu, u Pakistanu se štrajkalo glađu, a u Londonu je Paddy Monaghan godinama prikupljao hiljade potpisa za vraćanje Alijeve titule.

Sam Ali je u tom razdoblju proživio transformaciju.

- Više nisam Cassius Clay, crnac iz Kentuckyja. Pripadam svijetu - izjavio je, naglašavajući da je boks samo zabava za "krvožedne ljude", dok je njegova stvarna odgovornost prema onima koji ga vide kao vođu u borbi za pravdu.

Pobjeda savjesti

Nakon tri i po godine izgnanstva iz ringa, pravda je ipak stigla. Vrhovni sud je 1971. godine poništio presudu i to u trenutku kada se društveni konsenzus o ratu već duboko promijenio. Historija je potvrdila Alijevu ispravnost, iako je cijena koju su platili narodi jugoistočne Azije i sami američki vojnici bila strašna.

Godinama kasnije, Ali je s ponosom gledao na svoje odluke. Ukazao je na klasnu nepravdu regrutacije, gdje su sinovi bogataša ostajali na fakultetima, dok su sinovi siromašnih slani u smrt.

- Sve što sam učinio bilo je po mojoj savjesti. Samo sam želio biti slobodan - zaključio je.

Strateški uzmak

Zašto su nagađanja o kineskom naoružavanju Irana potpuno netačna?

Kraj fantazija

Muke cionista: Zašto Izrael ne može pobijediti Hezbollah

Brojne spekulacije

Misterija u SAD-u, uključio se i FBI: Šta se desilo sa desetak naučnika?

Zidovi protiv mostova

Sukob titana: Zašto je Donald Trump proglasio "rat" papi Lavu XIV?

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh