U Bosni i Hercegovini, zemlji gdje se i najbanalnija administrativna procedura može pretvoriti u prvorazrednu geopolitičku dramu, nedavni događaji u Srednjobosanskom kantonu nisu izuzetak. Naprotiv, oni su savršen destilat našeg stanja: mješavina privatnog kapitala, državne sile i providnih pravnih trikova, sve upakovano u prepoznatljive kombije brze pošte.

Specijalci MUP-a Republike Srpske, u civilu, u kombijima kompanije "EuroExpress", usred Federacije BiH. Scena koja zvuči kao početak lošeg vica, ali je zapravo gorka realnost koja razotkriva duboke pukotine u sigurnosnom i ekonomskom tkivu ove zemlje.

Firma se pere, papiri govore drugačije

Kada su se u javnosti pojavile snimke dva komercijalna kombija – Mercedes registarskih oznaka K23-A-229 i Citroen T95-E-518 – kako prevoze pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) MUP-a RS tokom nenajavljene operacije u blizini Bugojna, uslijedila je očekivana reakcija. Kompanija "EuroExpress d.o.o." brza pošta, čiji je brend svima poznat, hitro je izdala saopćenje. Ogradili su se, negirali učešće, lamentirali nad "reputacijskom štetom" i tvrdili da nemaju nikakve veze s incidentom.

Bio je to klasičan pokušaj korporativnog pranja ruku. Međutim, u eri digitalne transparentnosti, takva odbrana traje koliko i klik mišem na poslovni registar.

Javnosti je, naime, trebalo svega nekoliko minuta da utvrdi ono što menadžment kompanije valjda misli da niko neće provjeriti. Iako su kombiji formalno registrovani na firmu "EuroExpress Cars d.o.o." Banja Luka, provjera vlasničke strukture otkriva suštinu problema. Obje firme, i "EuroExpress d.o.o." i "EuroExpress Cars d.o.o.", dijele istog vlasnika, Marinka Tomića, i istu registrovanu adresu u Ulici Jovana Dučića 23a u Banjoj Luci.
Pravna gimnastika razdvajanja djelatnosti na dvije firme ovdje se pokazala kao proziran paravan. Brend je jedan, vlasnik je jedan, a šteta – jedinstvena. Pokušaj da se odgovornost svali na sestrinsku firmu za iznajmljivanje vozila ne samo da je propao, već je dodatno naglasio odsustvo korporativne odgovornosti. Potrošač ne vidi pravnu razliku; on vidi kombi sa poznatim logom kako služi kao prevozno sredstvo za specijalce u drugoj administrativnoj jedinici, bez najave i bez jasnog mandata. Time je povjerenje, ključna valuta u logističkom biznisu, trenutno devalvirano.

Komercijalni paravan za zaobilaženje sistema

Ovaj incident otvara mnogo opasnije pitanje: zašto entitetska policija koristi unajmljene kurirske kombije za operacije na teritoriji drugog entiteta? Odgovor je koliko jednostavan, toliko i zabrinjavajući. Korištenje civilnih, komercijalnih vozila omogućava prikrivenost i, što je ključno, zaobilaženje zvaničnih protokola o međuentitetskoj policijskoj saradnji.

Umjesto da se operacija najavi nadležnim organima u Federaciji, kako nalažu propisi, MUP RS se odlučio za metodologiju koja više priliči obavještajnim službama nego regularnoj policiji. Komercijalna anonimnost postala je alat za prelazak ustavom definisanih granica. Ministar unutrašnjih poslova RSs Željko Budimir, priznao je "administrativni propust" u koordinaciji, što je blag eufemizam za ono što se u praksi može smatrati ozbiljnim narušavanjem uspostavljenih pravila igre.
Ovo razotkriva kritičnu rupu u sistemu javnih nabavki i korištenja resursa. Iznajmljivanje vozila od privatnih firmi za osjetljive zadatke stvara sivu zonu, lišenu transparentnosti i javne kontrole. Dok se za kupovinu jedne "marice" provode tenderi, ovdje se čitava flota može mobilisati bez traga u službenim registrima.

Ekonomija kao kolateralna šteta

Biznis brze pošte u Bosni i Hercegovini živi od jedne fundamentalne pretpostavke: slobodnog i neometanog protoka robe preko entitetske linije. Taj protok nije samo logistička nužnost, već i simbol krhke ekonomske integracije zemlje.

Kada se kombiji jedne od najvećih kurirskih službi pretvore u taktička vozila za policijske operacije, ta fundamentalna pretpostavka se urušava. Lokalna policija u SBK, koja je morala intervenisati i ispratiti jedinicu MUP-a RS sa svoje teritorije, nije zaustavila samo dva kombija; poslala je poruku da komercijalni transport više nije imun na političke tenzije.

Politička instrumentalizacija privatnih logističkih firmi prijeti da uvede novi nivo nepovjerenja i kontrole na međuentitetskoj liniji. Svaki kurirski kombi sada može postati predmet sumnje. Hoće li kantonalne policije početi sa pojačanim kontrolama "sumnjivih" dostavnih vozila? Hoće li građani u jednom dijelu zemlje početi bojkotovati usluge firme percipirane kao produžena ruka policije iz drugog dijela?

Ministar Budimir može ovaj incident nazivati "nesporazumom", ali za ekonomiju koja počiva na integrisanim lancima snabdijevanja, takvi "nesporazumi" su direktan udarac na njenu vitalnost.

Afera "EuroExpress" je više od skandala jedne firme. To je studija slučaja o tome kako se u Bosni i Hercegovini privatni interesi, sigurnosne strukture i politička agenda isprepliću na štetu svih ostalih. Pokazala je da korporativni PR i pravne floskule više ne mogu sakriti istinu koju otkrivaju javni registri i nadzorne kamere.

U zemlji gdje kurirski kombi može postati marica, svaka je pošiljka postala potencijalno sumnjiva, a povjerenje – najskuplja roba.