Krajem januara prošle godine, predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić je gostujuću u programu jedne sarajevske televizije, izjavila da od juna 2024. godine radi na izbacivanju koalicionog partnera SNSD-a iz vlasti.

- Na projektu izbacivanja SNSD-a radim od 1. jula. Dvije godine smo u vlasti i izvukli smo maksimum koji se mogao izvući iz SNSD-a. 

Došlo je nakon toga do svojevrsne svađe između predstavnika stranaka Trojke, prvenstveno na liniji Ćudić - Elmedin Konaković (Narod i pravda).

Konaković je kazao kako je smjena kadrova SNSD-a na državnom nivou lična inicijativa Ćudić koja je njega iznenadila, na što je Ćudić odgovorila da joj se upućuju prizemne kritike te da će građani saznati koja je to uloga Konakovića i NiP-a u procesu osiguravanja opstanka SNSD-a na vlasti.

Budući da Ćudić ne voli prizemne, već čini se isključivo "akademske" kritike, idemo redom.

U rukovodstvu Zastupničkog doma Parlamenta BiH nalazio se kadar SNSD-a Nebojša Radmanović. Ćudić je, bez obzira na mjesece i mjesece planiranja rušenja stare i formiranje nove koalicije sa opozicionim strankama iz RS-a, došla na briljantnu ideju da se Radmanović smijeni. I to je to. Plan dalje ne funkcionira, jer, postoji i državni Dom naroda te Vijeće ministara, no, Ćudić se time nije bavila, bilo bi to prosto previše i zahtijevalo mnogo više vremena i energije, kad je već toliko promišljanja bilo potrebno da smisli kako će smijeniti Radmanovića, a predstaviti to kao moralno superiorniju poziciju u odnosu na ponašanje partnera stranaka Trojke.

Iako suštinski lišeno političke logike zbog sastava oba doma Parlamentarne skupštine BiH, Ćudić se prosto nije mogla kontrolirati i sa pozicije zastupnice živjeti u sjeni predstavnika ostatka Trojke koji su istrgovali ministarske pozicije, a gdje se nalazi i njen kadar Edin Forto. Jer, dok je njihova vidljivost u javnom prostoru svakodnevna, pored gafova i zbog prirode pozicija koju obnašaju, Ćudić ipak ostaje zapostavljena, pa je svakako prinuđena dolaziti do ideja kako da vlastitu vidljivost poveća. Takve ideje ne moraju imati ni unutrašnju logiku, no, nije da je to od krucijalnog značaja za predsjednicu Naše stranke.

Konferencija EPP-a

Sporazum koji je izazvao paniku u redovima Trojke: Podrška pada, ostaju bez partnera

Konaković je ipak naknadnim matematičkim operacijama svršenika DIF-a shvatio da možda i može priskrbiti neki poen u javnosti podrškom smjeni SNSD-ovog Radmanovića iz kolegija Zastupničkog doma, pa je slavodobitno u aprilu prošle godine tvrdio da je "Zastupnički dom izglasao smjenu svih kadrova SNSD-a u Vijeću ministara i da sad sve ide prema Domu naroda".

E, pa za razliku od Ćudić i Konakovića koji najveći dio svojih karijera temelje na upravljanju lokalnim političkim procesima i koji su lansirani u orbitu državne vlasti posredstvom bivšeg američkog ambasadora u BiH Michael Murphyja, SNSD ipak djelujući strateški i sa kadrovskim iskustvom u ishodovanju za njih povoljnih rješenja, budno je čekao u državnom Domu naroda.

Tako je SNSD uz pomoć partnerskog HDZ-a, jedine političke stranke od aktuelne koalicije sa kojom ima strateško partnerstvo, odlučio kazniti Trojku. HDZ se, kao što je vidljivo iz uskraćivanja kvoruma za održavanje sjednica Doma naroda BiH, odlučno stavio na stranu SNSD-a zbog činjenice da je na čelu Vijeća ministara BiH Borjana Krišto te jer se ta stranka sa minimalnim kapacitetom u Zastupničkom domu, te dostatnim u Domu naroda, nikada bolje pozicionirala u državnim institucijama, zbog čega je kadar SNSD-a Nikola Špirić i dalje u kolegiju Doma naroda BiH, a Staša Košarac i Srđan Amidžić državni ministri.

I tako smo dobili savršen politički perpetuum mobile."Lideri" Trojke igraju se geopolitike na nivou lokalne zajednice, dok u stvarnom svijetu građani Bosne i Hercegovine žive pod upravom najnesposobnije vlasti u njenoj postdejtonskoj historiji.

Nastavak ove sage o političkom diletantizmu, koja bi bila urnebesno smiješna da nije tragično pogubna po državu, odvija se tačno onako kako su SNSD i HDZ i planirali. Dok Trojka uči osnove sabiranja do pet, iskusni završavaju poslove.

Ono što Trojka, sa svojim deficitom strateškog promišljanja i suficitom mesijanskog kompleksa nikada neće shvatiti jeste prosta politička abeceda: državna vlast nije sarajevska općina Centar, jer proglasiti pobjedu kada je u Zastupničkom domu izglasana neka smjena, a znati da u Domu naroda HDZ i SNSD imaju jačinu koju ne mogu probiti saopćenja, graniči sa kliničkom prezentacijom određenih stanja.  

Do ove tačke gdje je država sada, nismo došli slučajno. Tu smo tako što je u diplomatskim kuloarima skovan plan da se politički pobjednici prošlih Općih izbora zamjene "proevropskim snagama", bez provjere da li te snage imaju ikakav kapacitet osim onog za poslušnost.

Tako smo dobili vlast koja nije u stanju osigurati vertikalnu institucionalnu prohodnost za samo dva zakona iz seta tzv. "evropskih zakona" potrebnih kako bi BiH nastavila svoj put ka Evropskoj uniji. Vlast gdje predsjednica jedne stranke (Naša stranka) vodi privatne ratove radi podizanja vlastitog rejtinga, a šef diplomatije (NiP) vodi državu metodom pokušaja i pogreške.

SNSD i HDZ nikada lakše i sa manje napora, nisu vladali procesima u državi, svjesni da naspram sebe imaju apsolutne amatere, dok BiH klizi ka potpunoj nefunkcionalnosti.