Denis Bećirović kaže da ove godine neće voditi predizbornu kampanju. Kaže. Kandidaturu, međutim, najavljuje već u januaru. I ne samo to. U trenutku kada se u Davosu okupljaju svjetski predsjednici i premijeri, on u svom kabinetu okuplja Elzinu Pirić, Nermina Nikšića, Šemsudina Mehmedovića, Elmedina Konakovića, Nermina Ogreševića i ostatak ekipe, kako bi mu čak četiri mjeseca prije raspisivanja izbora i punih devet mjeseci prije njihovog održavanja potpisivali podršku.

- Dvanaest političkih stranaka podržale su kandidaturu dr. Denisa Bećirovića na osnovu odgovornog djelovanja i postignutih rezultata u aktuelnom mandatu – navodi se u zajedničkom saopćenju stranaka koje su podržale njegovu treću uzastopnu kandidaturu za Predsjedništvo BiH.

Da su „odgovorno djelovanje“ i „postignuti rezultati“ zaista Bećirovićev adut, donedavni potpredsjednik SDP-a ne bi bio prinuđen da već u januaru, za isti sto, privodi stranačke lidere kako bi mu unaprijed obećali podršku. Upravo taj politički panični potez srušio je sve ono što je pokušavao graditi protekle tri godine.

Najveći Bećirovićev adut bila je istrajnost u pokušajima distanciranja od Trojke i ostatka vladajuće koalicije koja ga je dovela u Predsjedništvo BiH, i kojoj je na samom početku mandata uzvratio instaliranjem u vlast i bianco saglasnošću HDZ-ovoj Borjani Krišto da preuzme rukovođenje Vijećem ministara BiH.

Nakon toga Bećirović više nije imao ni stav, a kamoli reakciju na krize, zastoje, katastrofalne zakone usvajane pod izgovorom evropskog puta, prepuštanje institucija SNSD-u i HDZ-u, 100 miliona KM za Dodikovog kuma, zaduživanja, spengavanje, otkazane samite zbog namještanja tendera za kumove, poskupljenja, pad broja zaposlenih, sunovrat ekonomskih pokazatelja, hapšenja i presude.

Ta istrajnost je u jednom trenutku davala rezultat, jer je javnost, gotovo nesvjesno, počela praviti distinkciju između njega i koalicije koja ga je dovela na poziciju i koju je on doveo na vlast. A onda su, u srijedu, ponovo sjeli za isti sto i vizuelno potvrdili da je sve ono što je Bećirović pokušavao graditi protekle tri godine bila pažljivo održavana iluzija.

Upravo on je doveo na vlast Elzinu Pirić, na 16 mjeseci zatvora nepravomoćno presuđenu predsjednicu PDA, i isporučio joj rudnik u Banovićima i direktorske pozicije u Elektroprivredi BiH, koje danas finansiraju Bošnjaci kroz uvećane račune za električnu energiju.

Upravo je on doveo na vlast Fuada Kasumovića, na četiri godine zatvora nepravomoćno presuđenog predsjednika BHI-a koji mu je pružio podršku u „nastavku borbe za jačanje vladavine prava“.

Upravo je Bećirović na vlast doveo Elmedina Konakovića, u EUROPOL-ovoj shemi evidentiranog saradnika narko kartela „Tito i Dino“ čiji je kum nesuđeni organizator otkazanog Samita Zapadni Balkan – EU koji se, da je tender malo kreativnije podešen, trebao održati u Neumu.

Upravo je Bećirović na vlast doveo Edina Fortu, kojem je prvi potez u svojstvu državnog ministra prometa i komunikacija bilo dodjeljivanje 30 miliona KM za digitalizaciju firmama povezanim s Miloradom Dodikom i hrvatskom SOA-om.

Upravo je Bećirović dao saglasnost HDZ-ovoj Borjani Krišto da sastavi državnu vlast po mjeri Milorada Dodika i Dragana Čovića. Njegovi su Srđan Amidžić, Staša Košarac, Nenad Nešić, Davor Bunoza, Darko Ćulum i Zoran Galić... Njegov je i Milan Tegeltija, nesuđeni konzul u Rijeci. U njegovim rukama bilo je i 100 miliona KM za zgradu Dodikovog kuma, kao i svaka zastava entiteta RS na ulazu u BiH, legalizovana Trojkinim Zakonom o graničnoj kontroli.

Bećirovićeva je i Vlada FBiH, a samim tim njegovo je i spengavanje, njegove su i milijarde novih kredita koje će vraćati građani, njegova su i poskupljenja, svako izgubljeno radno mjesto, povećani promet u RS-u zbog neradne nedjelje u FBiH, odbačeni borački dodatak, Marin Vukoja, novi „tuarezi“, funkcionerske plaće uvećane za 1.500 KM, sačuvani „bijeli hljeb“, Ramo Isak sa sinovima na pozicijama i unosnim ugovorima, kao i cijela parada hapšenih ministara, direktora i članova uprava.

A i Denis je njihov. On je Elzinin, Ramin, Nekin, Elmedinov, Fortin, Sabinin, Zukanov, Ogreševićev, Hozanov. On je njihov ne zato što misle da je on najbolji kandidat za Predsjedništvo BiH već zato što im je on u Predsjedništvu jedina šansa da oni kao takvi ostanu na vlasti.

Nakon ove srijede, građani će barem imati jasniju, nefiltriranu sliku, bez scenografije „distanciranog“ Denisa Bećirovića koji sa telepromptera čita izvještaje s putovanja. Vide Denisa Bećirovića koji, rame uz rame s Nerminom Nikšićem, Edinom Fortom, Denisom Zvizdićem, Elmedinom Konakovićem, Elzinom Pirić, Rifatom Hozanovićem i Šemsudinom Mehmedovićem, obećava „promjenu političke paradigme“.