Dok su granate parale nebo nad opkoljenim Sarajevom u proljeće 1992. godine, jedan telefaks nosio je sudbinu čitave nacije.

Taj krhki list papira, koji je zbog tehničkih prepreka i ratnog haosa zamalo postao povod za birokratsku blokadu, bio je više od puke aplikacije. To je bio vapaj za pravdom i ulaznica u porodicu ravnopravnih naroda.

Upravo iz tog vapaja, 20. maja 1992. godine, na 3079. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, rođena je Rezolucija 755, dokument koji će postati neoborivi temelj međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine u njenom najtežem času.

Bitka protiv blokade i "teritorijalizacije"

Usvajanje Rezolucije 755, kojom je Vijeće sigurnosti preporučilo Generalnoj skupštini UN-a prijem Republike Bosne i Hercegovine u punopravno članstvo, nije bio tek formalni proces. Bila je to prva velika diplomatska pobjeda izvojevana u jeku bjesomučne srpsko-crnogorske agresije.

Prema svjedočenju tadašnjeg ambasadora pri UN-u Muhameda Sacirbeya, režim Slobodana Miloševića vodio je snažnu kampanju da se aplikacija blokira. Cilj je bio spriječiti priznanje države i pitanje Bosne i Hercegovine svesti na nivo pregovora s Radovanom Karadžićem i odmetnutim rukovodstvom na Palama, tretirajući zemlju kao spornu teritoriju, a ne kao suverenu državu.

Proceduralni problemi, uzrokovani činjenicom da je originalna aplikacija bila zarobljena u opkoljenom gradu, otklonjeni su djelovanjem tadašnjeg ministra vanjskih poslova Harisa Silajdžića i podrškom Kraljevine Saudijske Arabije, odnosno princa Sauda Al-Faisala.

Vatreno krštenje pred licem svijeta

Nakon preporuke Vijeća sigurnosti 22. maja 1992. godine, Generalna skupština UN-a je aklamacijom primila Bosnu i Hercegovinu u svoje okrilje.

Sjednicom je predsjedavao saudijski diplomata Samir Shihabi, koji je na arapskom jeziku, jednom od službenih jezika UN-a, upozorio agresore na ozbiljne posljedice kršenja Povelje UN-a i pozvao na napuštanje svih okupiranih teritorija.

Podrška suverenitetu Bosne i Hercegovine tada je bila glasna i nedvosmislena.

Američki ambasador Edward J. Perkins poručio je s govornice da beogradske vlasti snose glavnu odgovornost za užasne događaje i da Bosna i Hercegovina, uprkos "vatrenom krštenju", ulazi u svjetsku zajednicu s demokratski izabranom vlašću.

Slične poruke podrške, u ime Organizacije islamske konferencije i arapskih država, uputili su ambasadori Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata, naglašavajući da se ne smije dozvoliti poraz međunarodnog poretka u Bosni i Hercegovini.

Kontinuitet diplomatske borbe

Može se sa sigurnošću reći da je Rezolucija 755 svojevrsni simbol jačine međunarodnog prava.

Naša zastava, koja se tada našla ispred zgrade UN-a, i danas svjedoči o pobjedi diplomatije nad uništenjem, opominjući nas da se borba za suverenitet i istinu nikada ne završava, već samo mijenja svoje oblike.

Ona je dokaz da su temelji bh. državnosti "zidani" u trenucima kada su je iste sile koje i danas negiraju njenu historiju pokušale brutalno uništiti.