Sud Bosne i Hercegovine je prvostepenom presudom osudio Boru Ivanovića na 10 godina zatvora zbog višestrukog silovanja u Foči počinjenog u okviru širokog i sistematskog napada na civilno bošnjačko stanovništvo od aprila do jula 1992. godine.
Ivanović je proglašen krivim da je u svojstvu pripadnika vojske RS-a počinio zločin protiv čovječnosti na području Foče.
Rješenjem Suda su Ivanoviću produžene mjere zabrane putovanja. Suđenje u ovom predmetu je počelo u februaru prošle godine. Na ovu presudu je dozvoljena žalba Apelacionom vijeću Suda BiH.
Vještak neuropsihijatrijske struke iznio je na jednom od ročišta nalaze o posljedicama koje je pretrpjela oštećena zbog traume koje je doživjela u Foči 1992. godine.
Vještak Alem Ćesir zaključio je da svjedokinja A-1 ima trajne posljedice i umanjenu životnu sposobnost od 35 posto. Naveo je da oštećena ima posttraumatski stresni poremećaj i promjenu ličnosti.
- Problem zlostavljanja, osobito seksualnog, je što žrtva stekne pogrešno iskustvo - rekao je Ćesir.
Pojasnio je da svjedokinja ima loše mišljenje o sebi, da misli da je mogla nešto učiniti, kao i da nema povjerenje u ljude. Naveo je da se A-1 osjeća krivom što nije mogla odbraniti sebe i svoju kćerku.
- Osim što je bila zlostavljana, svjedočila je istom zlostavljanju svoje kćerke koja je bila u dobi od 18 godina - kazao je Ćesir, dodajući da je svjedokinja rekla da je molila da nju uzmu, a kćerku ostave.
Svjedokinja Halida Uzunović prisjetila se susreta sa svjedokinjom A-1 u Foči, u čiji je stan otišla kada je pobjegla iz jedne kuće u kojoj je bilo zatočeno njih više od 50. Uzunović je kazala da su njen suprug i dva brata odvedeni u Kazneno popravni dom i ubijeni, kao i 25 do 30 muškaraca iz kuće u kojoj su bili.
- Svi muški članovi su odvedeni, a žene ostavljene na nemilost - navela je Uzunović.
Zbog zlostavljanja i neizdrživih uvjeta, kako je navela, pobjegla je iz te kuće sa djetetom i boravila na više lokacija, između ostalog i kod A-1. Navela je da se kod nje kratko zadržala, jer je u manjem stanu živjela sa majkom i djecom.
- Ona je također bila izbezumljena - navela je Uzunović.
Zaštićena svjedokinja A-1 izjavila je da je Ivanović silovao više puta u Foči krajem maja i početkom juna 1992. godine.
Ispričala je kako su dva vojnika došla u stan i rekla joj da je treba vojvoda Boro. Kazala je da je bila sretna jer je mislila da će joj pomoći u vezi muža, o čemu su ranije razgovarali. Odvedena je u jedan stan u zgradi koju su zvali Bijeli dvor.
- On je sjedio na kauču. Pitao je za djecu i muža. Uhvatio me za desnu ruku… 'Skini se' - prisjetila se A-1.
Kako je navela, nije joj bilo jasno šta se dešava i molila ga je da to ne čini, a on je ošamario.
- Mislim da sam izgubila svijest… Sjećam se tog vonja, tog jecanja, ostalog se ne sjećam - kazala je svjedokinja.
Ona je izjavila da je na sličan način Ivanović silovao šest, sedam puta. Svjedokinja A-1 je kazala da je Ivanovića poznavala, kao i njen muž.
- Gospodin je imao trgovinu, navraćali smo - kazala je svjedokinja.
Ispričala je da je njen suprug odveden i da ga je dva puta posjetila. Policajci koje je poznavala i molila da joj pomognu su joj rekli da ide kod Mire Stanića u općinu. Kazala je da Stanića nije našla, a da su je uputili kod Bore Ivanovića s kojim je te prilike razgovarala.
A-1 je rekla da je njen suprug ubijen i da nije pronašla njegove posmrtne ostatke.
Dok nije napustila Foču, koja je za nju bila logor, kako je navela, silovale su je još tri druge osobe.
Navela je da su žene odvođene u Partizan, kao i kuću Hadžialića, gdje su nju silovali.
- Mene su odveli na sprat. Radili su šta su htjeli i koliko su htjeli - kazala je svjedokinja, dodajući da je i njena kćerka, kojoj je tada bilo 18 godina, odvođena.
Ona je navela da je jedan kolega njenog muža telefonom upozorio da pošalje kćerku iz Foče, te da su joj kćerka i sin 28. maja nekako uspjeli da odu u Crnu Goru. Svjedokinja je kazala da je ona nekoliko puta pokušavala da ode iz grada, ali je vraćana.
A-1 je kazala da je u Foči ubijena njena majka. Ispričala je da su došli vojnici i da je ona rekla majci da ide s njima u nadi da će dobiti propusnicu, ali su se začuli pucnji. Majku je pronašla mrtvu na ulici.
Dan ili dva poslije toga dobila je propusnicu od Dragana Gagovića i otišla je u Crnu Goru. Kazala je da je tamo ustanovila da je trudna i podvrgla se abortusu. Poslije je otišla u Njemačku, gdje se liječila.
Svjedokinja je tužiocu Adisu Nuspahiću kazala da je 1995. u Njemačkoj davala izjavu haškim istražiocima uz prevodioca i da je potpisala izjavu koja je bila napisana na stranom jeziku. Navela je da je poslije vidjela da u toj izjavi ima jako puno grešaka.
O razlikama u iskazima svjedokinju je ispitivao branilac Slaviša Prodanović, koji je naveo da A-1 ranije nije spominjala kuću Hadžialića, da je navela da su joj djeca otišla u aprilu, a da joj je majka ubijena poslije njenog odlaska.
Svjedokinja je objašnjavala da su to sve greške iz iskaza koje su možda nastale u prijevodu. Objasnila je da nije izjavila da je silovao Starović dok je bila u posjeti suprugu, nego da je rekla da je tog Starovića samo vidjela, a da je vojnik uveo u jednu prostoriju i silovao.


