Ono što je trebalo da bude trijumfalističko obraćanje američkoj naciji i svijetu, kada se ogoli od Donaldu Trumpu tako dragih superlativa, je zapravo glasna objava izdaje na kome počiva cijeli njegov pokret "Make America great again" (MAGA) i slogana "Prvo Amerika”. To se najbolje vidi po kraju govora – želja da bog blagoslovi Ameriku je stavljena na treće mjesto iza Bliskog istoka i želje da bog blagoslovi Izrael.
Cijeli taj tri minuta i dvadeset sekundi kratak govor je u stvari bio priznanje potpunog pokoravanja izraelskom premijeru u čiju korist su SAD upravo izvršile (još jedan) ratni zločin. Čestitajući Benjaminu Netanyahuu (na čemu?, uspješnoj manipulaciji uvlačenja Amerike u rat koji je sam započeo?) rekao je "radili smo kao tim kao što možda nijedan tim do sada nije radio". Udruženi u zločinu, može se reći.

Narativ "spektakularnog" uspjeha akcije "Ponoćni čekić" kojom se Trump definitivno upisao na listu ratnih zločinaca počeo je da se raspada koliko odmah. Za divno čudo ne propagandom Teherana, nego zahvaljujući izvjesnom broju solidnih vojnih analitičara aktivnih na društvenim mrežama.
Iranski nacionalni centar za nuklearnu sigurnost potvrdio je napad, ali je naveo da tokom hitnih inspekcija u pogođenim objektima nisu otkriveni znaci radioaktivne kontaminacije ili curenja. Međunarodna agencija za atomsku energiju kasnije je također rekla da nije zabilježeno povećanje nivoa radijacije u Fordowu, Natanzu i Isfahanu. Drugim riječima, to je prilično jak dokaz o neuspjehu "potpunog uništenja iranske nuklearne sposobnosti".
No, s obzirom na (pred)znanje o napadnutim objektima, za koje su analitičari i prije napada tvrdili da ne mogu biti uništeni konvencionalnim oružjem, ako izuzmemo Netanyahuovu želju da uništi svaku pomisao na diplomatiju, postavlja se pitanje svrhe napada.
Tim prije što se vrlo brzo otkrilo sljedeće: "Američki zvaničnik rekao je da je Trumpova administracija kontaktirala Iran kako bi jasno stavila do znanja da je napad bio jednokratni napad, a ne početak rata za promjenu režima", piše Wall Street Journal.
Da li je to šizofrena Trampova "diplomatija"? Miniraš pregovore nasiljem i to dva puta, jednom puštajući Izrael, drugi put napadom sopstvenim oružanim snagama, onda pozivaš na pregovore i mir – mirotvorački. Mafijaški. Ili je možda u pitanju namirivanje domaćih i izraelskih jastreba, koji će slaviti (lažnu) pobjedu tvrdeći da je kritična nuklearna infrastruktura uništena?
Kako god da se okrene, Trump je ulupao svoje "mirotvorstvo", a oni koji u nekim budućim pregovorima budu vjerovali Americi bilo šta bit će certifikovani idioti. Što je ogroman problem.
Iz turske perspektive tajming ovog zločina je indikativan. Naime, desio se samo nekoliko sati nakon otvaranja 51. zasedanja ministara inostranih poslova Organizacije islamskih zemalja u Istanbulu. Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan je tom prilikom održao snažan govor, koji bi zasigurno, kao i cijeli sastanak, bio mnogo zapaženiji da ih nisu zasjenili američki zločini.
- Ovim napadima Netanyahuova vlada je još jednom dokazala da su oni jedina prepreka regionalnom miru. Najoštrije osuđujem izraelske napade na Iran, a u ime svoje zemlje i nacije izražavam saučešće našoj braći i sestrama Irancima koji su izgubili živote tokom terorističkih napada Izraela, bombardovanja Irana nema sumnje da Iran ne sumnja u to, bombardovanja i Iran. hiljadugodišnju historiju, njihovu solidarnost protiv izazova i jaku državnost, inšallah će nadvladati i ovih dana - rekao je o izraelskoj agresiji.
- Izraelska tvrdnja da će svojim krvavim rukama uspostaviti poredak u našoj regiji pokazuje u kakvom su sljepoću i mraku oni koji vladaju tom zemljom. Ovim putem snažno ističem da mi kao Turska nikada nećemo dozvoliti uspostavljanje novog poretka Sykes-Picot čije će granice biti iscrtane krvlju u našoj regiji.
Nikada se nećemo pokleknuti pred kažnjavanjem naroda Gaze, glađu, državnim i naseljeničkim terorom na Zapadnoj obali, kao i pokušajima koji imaju za cilj uništenje istorijskog statusa džamije Al-Aqsa i Al-Qudsa, koji je kolijevka božanskih religija - dodao je predsjednik Erdogan.
Poziv na muslimansko jedinstvo je izrazio na sljedeći način:
- Kao između braće i sestara koji su djeca iste majke, moguće je da postoji razlika u mišljenjima i to su zapravo prirodne činjenice života, isto tako su to i prirodne činjenice politike i diplomatije, ali biti braća ili sestre također znači dijeliti istu sudbinu. Na primjer, sudbina Istanbula nije odvojena od sudbine Damaska ili sudbine Bagdada, Kaira i Sane. Sudbina Islamabada na primjer nije odvojena od sudbina Kabula, Tripolia, Taherana. Sudbina Meke i Medine i naravno sudbina Jerusalima i Gaze nisu različite.
- Naš region ne može sebi priuštiti još jedan rat i nestabilnost. Ono što nam je potrebno je zdrav razum, oprez i da ne pogriješimo ispravljajući nepravdu još većom nepravdom. Ovim putem još jednom ističem da su diplomatija i dijalog put do rješenja i da smo spremni učiniti ono što padne na nas, uključujući i djelovanje kao posrednik.
Nekoliko sati kasnije Trumpova bombarderska "diplomatija" je dolila ulje na vatru u regionu.
- Nema veze kolika je šteta napravljena. napad na nukleralna postrojenja je po sebi je neoprostivo kršenje međunarodnog zakona i mora biti osuđeno - rekao je na konferenciji za štampu ministar spoljnih poslova Irana Abbas Araghchi u Istanbulu u nedelju 22. juna.
Konferencija, koja je sušta suprotnost hvastavom Trumpovom trominutnom govoru u Bijeloj kući i kaubojskom nastupu američkog sekretara odbrane Hegsetha sa nekim uniformisanim klovnom u Pentagonu, je bila oličenje dostojanstva, profesionalnosti i odmjerenosti. Da, samo na tim primjerima možemo zaključiti da je (između ostalog) ovo sukob barbara i civilizacije.

- Mi sada procenjujemo štetu i kao što sam rekao šteta nije samo na našim nuklearnim postrojenjima, šteta je naneta povelju UN-a. Nisu samo iranska postrojenja ta koja su bombardovana nego i povelja UN-a. Također, sinoć je bombardovan režim neproliferacije i NPT u režiji Amerikanaca. Vladavina prava i međunarodni zakon su bombardovani. Dakle, mi sada moramo da vidimo koliko je mesta ostalo za diplomatiju i tada ćemo odlučiti.
Teško je ne složiti se sa tom ocjenom Araghchia, ali Zapad je toliko navikao na američko divljanje i (sopstvenu) hipokriziju tokom unipolarnosti svijeta, da je potrebno ukazivanje na očigledne činjenice.

Iran nije bespomoćan i ima mnogo opcija. Neke, kao zatvaranje moreuza Hormuz mogu biti pogubne za prije svega Zapad. Amerika već moli Kinu da ubijedi Iran, čiji je parlament doneo odluku o tome, ali ona nije konačna bez vijeća odbrane, da odustane od toga. Samo taj "detalj" otkriva nesposobnost Trumpove administracije da misli strateški.
Dok preklinju Kineze da intervenišu, potpredsjednik SAD-a J.D. Vance blebeće kako bi to bilo ekonomski pogubno po Iran. Naravno, gledajući u sopstveni pupak američkim "stratezima" je promakla vijest od 31. maja da je vlak iz istočnog kineskog grada Xiana stigao je u suhu luku Aprin u blizini Teherana. Drugim riječima, razmjena između Kine i Irana može i kopnom.
Nameće se pitanje da li Trump & comp. imaju ikakvu svijest o mogućim posljedicama svojih poteza. Ako je imaju, dobro to kriju.