Bosna i Hercegovina tokom višestoljetne historije preživjela je brojne gubitke. "Historija Bosne, je historija otimanja za Bosnu", objasnio je jednom prilikom naš rahmetli akademik Abdulah Sidran – i upravo ova rečenica najbolje sažima sudbinu naše domovine.

Ali, država se ne uništava samo oružjem, mnogo je podlih metoda. Jednu takvu ispričat ćemo u ovom tekstu, u kojoj su glavni akteri eksponati, odnosno kulturno-historijsko naslijeđe, svjedoci bogate prošlosti, koje su okupatori u više navrata pokušali zauvijek uništiti. Jer identitet jednog naroda najlakše je izbrisati ako mu uništiš prošlost – dokaze o državnom kontinuitetu.

Podsjetimo, 23. oktobra 1697. godine habsburška vojska, predvođena princom Eugenom Savojskim, zapalila je šeher Sarajevo. Istu "stvar", u noći s 25. na 26. august 1992. uradila je vojska RS – a kada je zapalila Vijećnicu u kojoj se nalazila građa Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, ili kada je 9. novembra 1993. HVO srušio Stari most kao dio kampanje granatiranja i terorisanja Mostara.

Ono što nisu spalili, raznosili su po svijetu. Eksponati, svjedoci o kontinuitetu bosanske države, dijele sudbinu svog naroda – borave u izbjeglištvu, i malo je vjerovati da će se ikada vratiti u domovinu.

Tako se originalni primjerak Povelje bana Kulina iz 1189. godine nalazi u Akademiji nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji, a ukraden je negdje početkom 19. stoljeća. Tadašnji ruski konzul u Dubrovniku Jeremija Gagić otuđio je Povelju i poklonio je ruskom caru! 

U razdoblju između 1878. i 1888. godine, prije službenog osnivanja Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, nekoliko stotina arheoloških nalaza slučajno otkrivenih na prahistorijskim lokalitetima Bosne i Hercegovine dospjeli su u zbirke Prirodoslovnog muzeja u Beču, Arheološkog muzeja u Zagrebu, Arheološkog muzeja u Splitu, kao i u zbirke franjevačkih samostana u Bosni i Hercegovini.

Među njima posebno se ističu glasinačka bronzana kultna kolica iz starijeg željeznog doba. Otkriće kolica dogodilo se u martu 1880. godine na Glasinačkom polju. Njihovu vrijednost prepoznao je poručnik Johann Lex, koji ih je poslao u Beč gdje se i danas nalaze.

Paradoksalno, u Zemaljskom muzeju BiH, nalazi se replika Glasinačkih kolica, ali, Stav je u posjedu fotografije originala iz bečkog muzeja koju ćemo s vama podijeliti.

Glasinačka kolica u Prirodoslovnom muzeju u Beču

Sudbina Bosne i Hercegovine u ovom pogledu nije izuzetak. Ona dijeli sudbinu Grčke, Egipta, Iraka i brojnih drugih zemalja čije su dragocjenosti ukradene i "krase" muzeje u Velikoj Britaniji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj... U Arheološkom muzeju u Atini čak su ostavljena postolja za eksponate koji nedostaju uz molbu posjetiteljima da daju svoj doprinos, i pomognu im da vrate svoje blago.

Paradoks ide dalje: Velika Britanija je od Grčke zahtijevala izgradnju najsavremenijeg muzeja kao uslov za povratak eksponata, jer do tada su na njihove zahtjeve da ih vrate odgovarali kako "nemaju adekvatne uslove da ih čuvaju". Iako je Atina podno Partenona izgradila takav muzej, britanske vlasti odbile su da im vrate eksponate. Jer, da budemo brutalno iskreni, kada bi vratili eksponate svima od kojih su ih ukrali, bili bi primorani da zatvore muzejske institucije.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, s obzirom na dosadašni maćehinski odnos vladajućih elita prema kulturnim institucijama, možda je i bolje da naše blago još neko vrijeme ostane u izbjeglištvu. Barem do nekih boljih dana. Mada, teško da će nam i to pomoći da ih vratimo.

Ako ništa, neka nam bude utjeha da su muzeji u inostranstvu ispod naših eksponata napisali odakle potiču, pa oni optimističniji među nama mogu reći da nam je to dodatna promocija. Valjda.