Izrael je proveo više od dvije godine napadajući Gazu u svom genocidnom ratu protiv palestinske enklave. Uništio je većinu njenih stambenih objekata i infrastrukture, te ubio više od 70.000 Palestinaca, ostavljajući ostatak stanovništva Gaze suočen s oštrom zimom s neadekvatnom hranom, lijekovima i skloništem.
Pa ipak, izraelski premijer Benjamin Netanyahu, za kojim je Međunarodni krivični sud izdao nalog za hapšenje zbog ratnih zločina počinjenih u Gazi - ove sedmice se pridružio "Odboru za mir" američkog predsjednika Donalda Trumpa, osnovanom za nadgledanje obnove i upravljanja Gazom.
To otvara pitanje šta Netanyahu i Izrael zapravo žele od palestinske teritorije i da li žele obnovu teritorije ili samo žele nastavak statusa quo.
Pred Netanyahuom je teško putovanje, kažu posmatrači. S obzirom na to da se izraelski izbori naziru kasnije ove godine, on mora svijetu i izraelskoj javnosti izgledati kao neko ko radi s američkim ambicijama za Gazu.
Ali on također mora održati svoju vladajuću koaliciju, koja se dijelom oslanja na elemente, poput njegovog ministra finansija Bezalela Smotricha, koji se ne samo protive obnovi Gaze, već i protive prekidu vatre na teritoriji na kojoj se on i njegovi saveznici – kao vjerski cionisti – smatraju božanski ovlaštenima da se na njoj nasele.
Zasad se čini da stvari ne idu u potpunosti Netanyahuovim putem. Nije uspio odgoditi prelazak na drugu fazu Trumpovog trofaznog plana prekida vatre, uprkos Hamasovom odbijanju da se razoruža.
Slično tome, uprkos njegovim prigovorima, prijelaz Rafah u Gazi trebao bi se otvoriti u oba smjera, omogućavajući ljudima ulazak i izlazak iz enklave, sljedeće sedmice. Konačno, čini se da su SAD također odbacile njegove proteste protiv pridruživanja Turske i Katara Mirovnom odboru i potencijalnog raspoređivanja snaga u Gazu kao dijela predloženih Međunarodnih stabilizacijskih snaga.
Kod kuće, Netanyahuov kabinet ostaje podijeljen po pitanju Gaze. U ponedjeljak, Smotrich je ne samo osudio američke prijedloge kao "loše za Izrael", već je u ponedjeljak pozvao na demontiranje američke baze na jugu Izraela, odgovorne za nadgledanje primirja.
U međuvremenu, drugi u izraelskom parlamentu su se prvenstveno fokusirali na predstojeće izbore, s ciljem samo da galvaniziraju svoju političku bazu, bez obzira na ideologiju.
Netanyahu i dalje insistira na tome da će Hamas biti razoružan, a izraelska vojska radi na uništavanju teritorije duž cijele granice s Gazom, stvarajući tampon zonu duboko u obalnoj enklavi.
Čak i ako Hamas ne izgubi potpuno svo svoje oružje, on je oslabljen, a potiskivanje Palestinaca dalje od izraelske granice omogućava izraelskoj vladi da projektuje sliku sigurnosti za svoje stanovništvo.
Izraelska javnost, iscrpljena nakon više od dvije godine rata, uglavnom prepušta posljedice izraelskih postupaka zadnjim stranicama nacionalnih medija.
- Javnost je duboko podijeljena po pitanju Gaze i Odbora za mir. Iako postoji manjinski blok koji podržava preseljenje Gaze, većina izraelskog društva je podijeljena. Ljudi obično gledaju na Gazu sa mješavinom straha i potrebe za sigurnošću, što je u potpunosti potaknuto događajima iz oktobra 2023.
Žele da Izrael ostane u Gazi u nekom obliku i ne vjeruju strancima da će se time pozabaviti. Istovremeno, postoji nada da bi učešće SAD-a moglo postići ono što dvije godine rata nisu mogle - rekla je američko-izraelska politička konsultantica Dahlia Scheindlin.
Nemaju strategiju i sve je haos, rekao je mirovni aktivista Gershon Baskin, misleći na izraelske lidere.
- Oni su u izbornom režimu i razgovaraju samo sa svojim glasačima. Jučer sam bio u Knesetu. To je kao da gledam luđake u kući ludila. To je katastrofa.
Za veći dio javnosti, Palestinci ostaju nevidljivi.
- Oni ne postoje. Izrael je vjerovatno ubio više od 100.000 ljudi, ali većina Izraelaca ne zna niti ih je briga šta se dešava s druge strane granice. Mi čak osporavamo da postoji granica; ona je samo naša. Većina Izraelaca ne vidi - rekao je Baskin.
Mnogi izraelski lideri se slažu oko jedne stvari - da neće biti palestinske države. Kako postići taj cilj, ili detalji koji ga prate i kako se Gaza uklapa u sve to, otvoreni su za tumačenje.
Bez obzira na ishod procesa prekida vatre u Gazi koji podržavaju SAD, Izrael će ostati uz teritoriju, Gazu, protiv čijeg stanovništva je optužen za genocid. Trenutno, prema analitičarima u Izraelu, čini se da ne postoji plan za koegzistenciju koju geografija diktira, samo neizrečena sumnja da vanjske sile, u ovom slučaju SAD, nisu zaista sposobne odrediti kako najbolje to postići.
Čak je i izraelska posvećenost američkim planovima otvorena za pitanje, s Netanyahuom - kada je sigurno izvan dometa sluha Trumpa i njegovog tima - koji drugu fazu prekida vatre definira kao "deklarativni potez", a ne kao definitivan znak napretka koji je opisao američki izaslanik Steve Witkoff.
- Genocid nije prestao. Nastavlja se; samo je prešao iz aktivnog u pasivni, Izrael ne bombarduje Gazu kao prije, ali sada ostavlja ljude tamo da se smrzavaju i gladuju. Ovo se ne dešava samo od sebe. Ovo je vladina politika - rekao je izraelski zastupnik Ofer Cassif.
Brojni analitičari, uključujući političkog ekonomistu Shir Hevera, doveli su u pitanje sposobnost izraelskih lidera za dugoročno planiranje.
Odluke, poput napada na Iran i Katar, rekao je Hever, bile su vođene koliko domaćom politikom toliko i sveobuhvatnom strategijom. Napad na Iran u junu, na primjer, poklopio se s predstojećim glasanjem o nepovjerenju vladi, dok je napad na Katar u septembru možda bio pokušaj preusmjeravanja pažnje javnosti sa Netanyahuovog tekućeg suđenja za korupciju, rekao je za Al Jazeeru.
- Ne postoji plan. Dugoročno planiranje nije način na koji izraelske vlade funkcionišu. Smotrich i drugi imaju dugoročni plan – žele smiriti Gazu i protjerati Palestince – ali u stvarnoj politici nema plana. Sve je kratkoročno - rekao je Hever.
„Optimističniji sam nego što sam bio dugo vremena, rekao je Baskin, čije se posredovanje između Izraela i PLO-a 90-ih godina pokazalo ključnim tokom Oslo sporazuma.
- Pojavljuje se novi faktor koji prije nije postojao: američki predsjednik kojem izraelska vlada ne može reći ne - nastavio je, misleći na odluku SAD-a da poništi izraelske prigovore protiv prelaska u drugu fazu prije razoružanja Hamasa, uključivanje Katara i Turske u Mirovni odbor i odluku o otvaranju prijelaza Rafah.
Cassif je bio manje optimističan.
- Nemam nikakvog povjerenja u ovaj mirovni odbor. Mislim da je sada vladina politika da se i dalje frustriraju i odgađaju planovi za formiranje stabilizacijskih snaga, da se ljudi jednostavno puste da umiru dok se to događa.
Ljudi me optužuju da govorim ove stvari iz politički ciničnih razloga, ali naravno, to nije istina. To je bolno. I bolno je za mene ne samo kao humanistu i socijalistu, već i kao Jevreja - istakao je Cassif.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh