Vlasti Republike srpske godinama koriste odnose sa Izraelom i pojedincima povezanim s tom državom kao strateški instrument za ostvarivanje ključnih političkih ciljeva koji podrivaju suverenitet Bosne i Hercegovine. Analiza javno dostupnih podataka i službenih dokumenata pokazuje da se ova saradnja ne temelji na značajnoj ekonomskoj razmjeni, već služi kao poluga za zaobilaženje državnih institucija, lobiranje za ukidanje američkih sankcija i promociju secesionističke agende pod izgovorom "prava na samoodređenje".

Najkonkretniji dokazi ove operacije nalaze se u javno dostupnim registrima američkog Ministarstva pravde (FARA), koji dokumentuju višemilionske ugovore sa izraelskim i izraelsko-američkim lobistima. Prema tim podacima, vlasti Rs su angažovale advokatsku firmu izraelca Marca Zella, sa eksplicitnim ciljem promovisanja dijaloga između Rs i tada dolazeće Trumpove administracije, kao i ukidanja sankcija Miloradu Dodiku. Ugovor sa firmom Arija Ben-Menashea, bivšeg izraelskog obavještajca, vrijedan četiri miliona dolara, u zvaničnoj dokumentaciji predatoj američkim vlastima kao cilj navodi lobiranje za "nezavisnost Republike srpske od Bosne i Hercegovine". Ukupno, dokumentovano je da je Rs od 2015. godine za lobiranje u SAD-u, u velikoj mjeri preko ovih kanala, izdvojila najmanje 8,3 miliona dolara novca poreskih obveznika.

Paralelno sa direktnim lobiranjem, uspostavljene su i institucionalne fasade koje služe za stvaranje privida državnosti i bilateralne saradnje. Iako je stvarna ekonomska razmjena između Rs i Izraela minimalna, osnivanje Privredne komore države Izrael u Rs, na čelu sa kontroverznim biznismenom Amirom Grossom Kabirijem, koristi se kao platforma za paralelnu diplomatiju. Domaćin takvih događaja nije privredno tijelo, već Kancelarija za međunarodnu saradnju Rs-a, a prisustvo izraelskih diplomata koristi se za slanje političkih poruka koje zaobilaze Sarajevo. Sličnu funkciju ima i Predstavništvo Rs u Izraelu, koje vlasti u Banjoj Luci tretiraju kao diplomatsko, iako je zvanični Izrael u više navrata pojasnio da ono djeluje isključivo kao privredno društvo bez ikakvih diplomatskih privilegija ili imuniteta. Kontrast između stvarne prirode ovih tijela i načina na koji ih vlasti Rs predstavljaju javnosti ukazuje na sistemsku obmanu.

Svrhu ovih veza, bez diplomatskog okolišanja, definisao je sam Milorad Dodik nakon susreta sa najvišim izraelskim zvaničnicima. "Mislim da je krajnje vrijeme za afirmaciju prava na samoodređenje. I ono što smo uspjeli u Izraelu jest da afirmiramo to pravo na samoodređenje", izjavio je Dodik, direktno povezujući vanjskopolitičke aktivnosti sa svojim secesionističkim ciljevima. Vlasti Rs računaju na geopolitički pragmatizam, nudeći se kao "stabilan partner" Izraelu u trenutku kada se ta država suočava sa pritiscima u Evropi. Cilj je jasan: iskoristiti uticajne izraelske krugove, posebno one bliske desničarskim opcijama u SAD-u, kako bi se osiguralo političko zaleđe za eventualnu promjenu Dejtonskog sporazuma.

Ova strategija je sistemski pristup u kojem se javni resursi troše ne za dobrobit građana, već za partikularne političke interese vladajuće strukture. Sličan model pragmatičnog savezništva vidljiv je i u naglom vojno-sigurnosnom približavanju Srbije Izraelu, što sugeriše postojanje šireg regionalnog obrasca. Dokumentovani tragovi novca, ugovora i zvaničnih izjava nedvosmisleno potvrđuju da je saradnja sa Izraelom za vlasti Republike Srpske prvenstveno sredstvo za podrivanje države Bosne i Hercegovine i ostvarivanje dugoročnog cilja njene dezintegracije.