Doktori kažu da su se smrtni slučajevi povezani s rakom utrostručili od početka izraelskog rata u Gazi, jer Izrael blokira pacijentima izlazak i ograničava unos lijekova za kemoterapiju. Za Hanija Naima, ne čeka se lijek, već dozvola da spasi vlastiti život.
Živeći s rakom šest godina, Naim je dobio odobrenje za liječenje u inostranstvu. Ali, kao i hiljade drugih, on ostaje zarobljen u Gazi, gdje mu je zabranjeno da ode zbog pooštravanja izraelskih ograničenja.
- Ranije sam se liječio na Zapadnoj obali i u Jerusalemu - rekao je Naim za Tareq Abu Azzouma iz Al Jazeere.
- Danas ne mogu pristupiti nikakvom liječenju. Trebam radioterapiju, a ona više ne postoji u Gazi.
Naim je jedan od 11.000 pacijenata oboljelih od raka koji su trenutno blokirani u enklavi, gdje je zdravstveni sistem potpuno propao.
Prema riječima ljekara, broj smrtnih slučajeva povezanih s rakom utrostručio se od početka izraelskog genocidnog rata protiv Gaze u oktobru 2023. godine. Bez hemoterapije, radioterapije i bez izlaza, dijagnoza raka je za mnoge postala trenutna smrtna presuda.
Epicentar ove krize je Bolnica tursko-palestinskog prijateljstva. Nekada jedina ustanova koja je pružala specijaliziranu onkološku njegu u Pojasu Gaze, sada stoji kao izdubljena ljuska.
- Podsjeća na bolnicu duhova nakon što je tokom rata pretvorena u vojni objekt - izvijestio je Abu Azzoum.
- Izraelske snage su je digle u zrak, ostavljajući pacijente da se sami snalaze.
S obzirom na to da je glavni objekat uništen, doktori su prisiljeni raditi u improviziranim klinikama bez ikakvih resursa. U intervjuu za Al Jazeeru Mubasher, Mohammed Abu Nada, medicinski direktor Centra za rak u Gazi, opisao je situaciju potpune bespomoćnosti.
- Izgubili smo sve. „Izgubili smo jedinu bolnicu sposobnu za dijagnosticiranje i liječenje raka... Sada smo u medicinskom kompleksu Nasser, ali nažalost, nemamo opremu za dijagnosticiranje bolesti, niti kemoterapiju - kaže Abu Nada.
Uprkos nedavnim sporazumima o prekidu vatre koji su trebali omogućiti ulazak pomoći u Pojas, osnovne medicinske potrepštine ostaju blokirane.
Abu Nada je odbacio tvrdnje da pomoć slobodno teče, napominjući da, iako je neka komercijalna roba ušla, lijekovi koji spašavaju živote nisu.
- Unijeli su čokolade, orašaste plodove i čips... ali tretmani za hronične bolesti, tretmani raka i dijagnostički uređaji uopće nisu ušli. Ovo je samo propaganda. Apelovali smo na Svjetsku zdravstvenu organizaciju... da nam barem obezbijedi tretman ako nam ne bude dozvoljeno da odemo. Ali naprotiv, ono što smo imali je ponestalo - rekao je.
Abu Nada je procijenio da je 60 do 70 posto protokola za rak potpuno nedostupno. Budući da hemoterapija često zahtijeva određeni redoslijed lijekova, nedostatak čak i jedne komponente čini cijeli tretman neefikasnim.
- Pokušavamo odrediti prioritete. Oni s raširenim rakom dobiju nešto, a oni koji su još na sigurnom tlu... ne dajemo im ništa - ističe Abu Nada.
Ljudski danak ovih nestašica je ogroman. Abu Nada je otkrio da samo u području Khan Younisa dva do tri pacijenta oboljela od raka umiru svakog dana.
- Rezultat je da se rak širi u tijelu pacijenta poput požara. Vratili smo se 50 godina unazad u liječenju raka - naglasio je Abu Nada.
Trenutno 3.250 pacijenata ima službene uputnice za liječenje u inostranstvu, ali ne mogu preći granicu zbog zatvaranja prijelaza Rafah i izraelskih zabrana medicinskih evakuacija.Za preostalo medicinsko osoblje, psihološki teret je ogroman.
- Neki specijalisti su napustili Gazu. Ali čak i za one koji su ostali, čemu služi doktor bez alata? „Doktoru ne preostaje ništa drugo nego sjediti i plakati pored ovog pacijenta kojem je uskraćeno liječenje i putovanje - priznaje Abu Nada.
