Uoči priprema za Opće izbore 2026. godine, politički akteri iz opozicionih stranaka s hrvatskim predznakom javno su iznijeli tvrdnje o postojanju sistemskog pritiska na zaposlenike u javnim preduzećima i institucijama, navodeći da se od njih zahtijeva glasačka lojalnost vladajućem HDZ-u BiH pod prijetnjom gubitka radnog mjesta. Konkretne optužbe, koje je artikulisao Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990 i predstavnik koalicije pet stranaka, ukazuju na strategiju čiji je cilj očuvanje političkog monopola u kantonima sa hrvatskom većinom, primarno u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (HNK).

Cvitanović je u javnom istupu ustvrdio da je unutar jednog dana primio najmanje 30 poziva od radnika zaposlenih u javnom sektoru. Prema njegovim riječima, tim radnicima je direktno sugerisano da će njihov glasački odabir biti praćen te da će glasanje protiv HDZ-a BiH rezultirati otkazom ugovora o radu. Navodna poruka koja se prenosi na terenu, kako tvrdi, glasi: "Znamo za koga ste glasali, a ako to ne bude HDZ, slijedi otkaz." Ove izjave predstavljaju do sada najdirektnije javno adresiranje metoda koje se, prema tvrdnjama opozicije, koriste za mobilizaciju biračkog tijela.

Mehanizam koji omogućava ovakvu vrstu pritiska temelji se na višedecenijskoj kontroli HDZ-a BiH nad upravljačkim strukturama u ključnim javnim preduzećima, zdravstvenim i obrazovnim ustanovama, te općinskim i kantonalnim administracijama. Institucije poput J.P. Elektroprivreda HZHB, HT Eronet, kliničkih centara, te lokalnih komunalnih preduzeća, predstavljaju najveće poslodavce u ovim sredinama. Političko imenovanje rukovodećih kadrova u ovim subjektima stvara vertikalnu strukturu lojalnosti, gdje se pozicije na svim nivoima uslovljavaju stranačkom pripadnošću ili podrškom. U ekonomskom ambijentu obilježenom visokim troškovima života i ograničenim prilikama u privatnom sektoru, radno mjesto u javnoj upravi ili preduzeću postaje ključni resurs za egzistencijalnu sigurnost pojedinca i njegove porodice.

Ova strategija djeluje na dva nivoa. Na vanjskopolitičkom planu, rukovodstvo HDZ-a BiH, predvođeno Draganom Čovićem, aktivno lobira u Zagrebu i Briselu, fokusirajući se na izmjene Izbornog zakona BiH s ciljem, kako navode, osiguravanja legitimnog predstavljanja i ravnopravnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda. Istovremeno, na unutrašnjem, lokalnom planu, kako proizlazi iz optužbi, koriste se metode koje narušavaju osnovne principe slobodne volje birača. Postoji jasan raskorak između narativa o demokratskim standardima koji se promoviše na međunarodnoj sceni i svjedočanstava o pritiscima na terenu.

Iako Središnje izborno povjerenstvo (SIP) BiH uvodi tehničke inovacije poput biometrijske identifikacije i elektronskog skeniranja glasačkih listića s ciljem povećanja transparentnosti i integriteta izbornog procesa, sama atmosfera straha ostaje van domašaja tehnoloških rješenja. Prijetnja se ne odnosi na manipulaciju glasačkim listićem, već na stvaranje uvjerenja kod birača da lokalni stranački povjerenici posjeduju mehanizme kojima mogu saznati njihov odabir, bez obzira na tajnost glasanja.

Kao odgovor na ove navode, koalicija "Hrvatska petorka" najavila je prijavljivanje svih saznanja nadležnim institucijama i pozvala zaposlenike da se odupru pritiscima. Njihova kontra-strategija zasniva se na dvije ključne poruke. Prva je ohrabrivanje birača, uz ponavljanje činjenice da je glasački listić anoniman i da niko ne može pouzdano znati za koga je pojedinac glasao. Druga poruka je obećanje da potencijalna promjena vlasti neće podrazumijevati revanšizam prema radnicima koji profesionalno obavljaju svoje poslove, već isključivo smjenu politički imenovanih rukovodećih kadrova i oslobađanje institucija od stranačke kontrole.

Imperativ HDZ-a BiH da zadrži apsolutnu kontrolu nije motivisan isključivo očuvanjem političke moći, već i strahom od potencijalnog otvaranja pitanja odgovornosti za upravljanje javnim finansijama, resursima i zapošljavanjem tokom prethodnih mandata. Gubitak vlasti značio bi gubitak kontrole nad institucijama koje mogu pokrenuti revizije i istrage poslovanja javnih preduzeća. Stoga, Opći izbori 2026. godine ne predstavljaju samo standardno političko nadmetanje, već i test sposobnosti demokratskih institucija i građanske hrabrosti da se odupru sistemskom klijentelizmu. Ishod će pokazati da li je strah od gubitka posla jači od želje za promjenom, čime se demontira ili dodatno učvršćuje uspostavljeni model vladanja.