Israel Katz, ministar odbrane Izraela, jedna je od istaknutih političkih ličnosti koja se pojavila u periodu u kojem se krajnje desničarska retorika fokusirana na sigurnost prepliće s pokretima jevrejskih doseljenika.

Kada je riječ o palestinskom pitanju, Katz smatra da su intenzivirane vojne operacije, politički pritisak i demografski inženjering neophodni, pri čemu svjesno zanemaruje eroziju međunarodnog prava u nastojanju da postigne te ciljeve. Ministarske pozicije koje je obnašao tokom svoje političke karijere omogućile su mu da utječe na gotovo sve ključne aspekte trenutne izraelske politike – od infrastrukture, naselja i granica, do blokada, energenata i rata – što čini temelj onoga što se danas karakterizira kao genocid koji Izrael provodi.

Tokom cijelog genocida u Gazi, dok je Turska uporno naglašavala potrebu za prekidom vatre, dostavom humanitarne pomoći, rješenjem o dvije države i poštivanjem međunarodnog prava, Katz je čvrsto branio izraelsko regionalno odvraćanje, kažnjavanje stanovnika Gaze, raseljavanje Palestinaca i nužnost vojnih operacija.

Kao jedna od najdugovječnijih političkih figura u izraelskom kabinetu, Katz se istakao bliskim vezama s ilegalnim jevrejskim doseljenicima. Palestince koji se bore za život na vlastitoj zemlji smatrao je najvećom sigurnosnom prijetnjom. Infrastrukturne projekte koje je nadgledao pretvorio je u alate pritiska za regionalnu politiku Izraela. Nakon 7. oktobra davao je izjave koje sugeriraju kolektivno kažnjavanje i masovno istrebljenje, zauzevši stav koji je doprinio produbljivanju krize u regiji.

Razmišljanje o efikasnosti

Katz, čiji korijeni sežu do Maramureša u današnjoj Rumuniji, rođen je u Aškelonu 1955. godine, a odrastao je u mošavu Kfar Ahim.

Izraelskoj vojsci se pridružio 1973. godine, služeći u padobranskoj jedinici. Nakon demobilizacije 1977. godine, diplomirao je na Odsjeku za političke nauke i međunarodne odnose na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu, gdje je kasnije stekao i zvanje magistra.

Od 1998. godine član je Knesseta ispred krajnje desničarske stranke Likud.

Arapsko-izraelski rat 1973. godine, dolazak Likuda na vlast 1977. i rastući utjecaj politike doseljenika unutar izraelskog desnog centra početkom 1980-ih, bili su ključni događaji koji su oblikovali Katzov svjetonazor. Svoju političku karijeru izgradio je na narativu usmjerenom na sigurnost, ali je rano prepoznao politički potencijal birokratskih i infrastrukturnih aktivnosti.

Odgojen u mošavu, naselju zasnovanom na poljoprivredi, Katz se često oslanjao na teme poput zemlje, vode, infrastrukture, energije, logistike i granica kao centralne elemente svoje političke retorike i ideološkog pristupa. U tom smislu, Katz je odigrao značajnu ulogu u transformaciji ilegalnih naselja na palestinskim teritorijama iz privremenih sigurnosnih mjera u trajni izraelski populacijski i infrastrukturni projekt.

Sistematsko kažnjavanje

Ubrzo nakon ulaska u Knesset, postao je istaknuta ličnost u stranci Likud. Etablirao se kao političar sposoban da procijeni ravnotežu snaga u borbama za vodstvo unutar stranke, u kojima su učestvovali akteri poput bivšeg premijera Ariela Sharona i sadašnjeg premijera Benjamina Netanyahua, bez direktnog prekida odnosa s unutrašnjim rukovodstvom.

Zahvaljujući toj sposobnosti, on je bio jedan od aktera izraelske politike koji je, uprkos ideološkoj rigidnosti, zadržao pragmatičnu odanost vođstvu. Taj mu je stav omogućio obnašanje raznih ministarskih dužnosti u brojnim kabinetima.

Od 2003. do 2006. godine bio je ministar poljoprivrede, u periodu kada je Izrael pretvarao Zapadnu obalu i Gazu u "zatvore na otvorenom" putem "zidova razdvajanja". U tom svojstvu imao je ulogu u donošenju odluka dok je Izrael intenzivirao operativne aktivnosti i povlačio se iz Gaze uz istovremeno nametanje blokade.

U Netanyahuovim vladama formiranim nakon 2009. godine, dodatno je ojačao svoj politički utjecaj kao ministar saobraćaja. Tokom tog perioda realizirani su cestovni i infrastrukturni projekti koji povezuju rastuća ilegalna naselja sa srcem Izraela, čineći okosnicu sistema koji Palestinu dijeli na fragmentirana područja. Tehnički kapacitet ovog ekspanzionističkog sistema u Izraelu evoluirao je upravo kroz Katzovu ministarsku politiku.

U Izraelu, gdje se politika često koristi za legitimaciju ratnih zločina, Katz je bio među prvima koji je na početku napada na Gazu naglasio da se osnovne životne potrepštine mogu koristiti kao ratno oružje. Kao tadašnji ministar energetike, davao je izjave poput: "Nijedan električni prekidač neće se uključiti, nijedan hidrant neće se otvoriti i nijedan kamion s gorivom neće ući u Gazu" dok taoci ne budu oslobođeni. Stručnjaci Ujedinjenih naroda i međunarodna zajednica ovo su protumačili kao kolektivno kažnjavanje i ratni zločin. Rezultat toga bili su napadi na bolnice, škole, pekare, kanalizacione sisteme i sve ostale temelje civilnog života. Ovakve izjave izraelskih političara, uz nehumane prakse u Gazi, činile su osnovu tužbe za genocid protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde.

Pronalaženje neprijatelja za Izrael

Nakon 2015. godine, pored funkcije ministra saobraćaja, obnašao je i dužnosti ministra obavještajnih službi, vanjskih poslova, finansija i energetike. Na tim pozicijama, gdje su u fokusu bila pitanja Sirije, Libana, Irana, Gaze i istočnog Mediterana, Katz je sve više usvajao retoriku kojom su dominirale eksplicitne prijetnje.

Njegove izjave, koje su eskalirale regionalne napetosti, odbrana vojnih operacija, opaske o širokom regionalnom uništenju i provokativne poruke, bile su široko zastupljene u međunarodnim medijima. Nije se ustručavao davati zapaljive i neprihvatljive izjave upućene predsjedniku Turske Recepu Tayyipu Erdoganu, koji je oštro osudio izraelski regionalni ekspanzionizam i genocid u Gazi, dajući prioritet međunarodnom pravu i humanitarnoj pomoći.

Tokom mandata ministra vanjskih poslova, radio je na opravdavanju napada na Iran i uspostavljanju diplomatske mreže u tu svrhu. Često je pozivao na sankcije protiv iranskog raketnog programa i proglašavanje Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) terorističkom organizacijom.

Izjavio je: "Predvodim diplomatsku ofanzivu protiv Irana", te je u tom kontekstu uputio pisma u 32 zemlje i održao sastanke s brojnim ministrima vanjskih poslova u nastojanju da zaustavi Iran.

Također je bio jedna od ključnih figura u izraelskom kabinetu koja je planirala napade na Liban, naglašavajući da će Bejrut biti odgovoran za napade Hezbollaha na Izrael, te da nikada neće prihvatiti prijedlog o prekidu vatre.

Planiranje genocida

Katzov stav, koji je doprinio eskalaciji regionalnih tenzija, nastavljen je i 2024. godine kada je na mjestu ministra odbrane naslijedio Yoava Gallanta. Od tada je postao de facto tvorac događaja u Gazi.

Naložio je mjere koje su uključivale drastično ograničavanje kretanja Palestinaca, svodeći ih na strogo nadzirana područja unutar Gaze. Dok se raspravljalo o planu Donalda Trumpa iz 2025. o preseljenju stanovnika Gaze u druge zemlje, Katz je izjavio da je naredio vojsci pripremu plana za "čišćenje" Gaze od Palestinaca i depopulaciju te regije.

Zalagao se i za uspostavu velikog naselja, koje je nazvao "humanitarnim gradom", pod strogom kontrolom u blizini egipatske granice, u južnoj Gazi oko Rafaha, te za prisilno preseljenje stanovnika Gaze na tu lokaciju.

Na ovaj plan reagirao je čak i Ehud Olmert, bivši izraelski premijer, izjavivši da će taj "humanitarni grad" zapravo biti koncentracioni logor, da prisilno preseljenje predstavlja etničko čišćenje, te da Izrael već čini ratne zločine u Gazi i na Zapadnoj obali, a da bi izgradnja takvog logora značila još drastičniji nastavak tog procesa.

Izmišljanje razloga za ekspanzionizam

Jasno je da Izrael pokušava provesti razaranje slično onome u Gazi i u Libanu. Kao ministar odbrane, Katz je nagovijestio da će sve kuće u južnom Libanu biti srušene, da Libancima neće biti dozvoljen povratak dok Izrael ne procijeni da je siguran, te da će se provesti potpuno uništenje. Njegove odluke igrale su ključnu ulogu u nedavnom širenju izraelske okupacije u Libanu, kada je izraelska vojska prvi put u 26 godina prešla sjevernu rijeku Litani.

Katz je također jedan od glavnih aktera napada na teritorijalni integritet Sirije. Nakon pada Bashara al-Assada, Izrael je rasporedio snage u tampon zonu pod nadzorom UN-a na jugu Sirije i na područje oko planine Hermon. Suprotno ranijim izjavama, poručio je da Izrael neće dozvoliti stranim elementima prisustvo u sigurnosnoj zoni na jugu Sirije, te da će trajno ostati na vrhu planine Hermon i u tampon zoni radi "sigurnosti" Golanske visoravni i sjevernih izraelskih naselja.

Israel Katz je ključna figura koja pokazuje kako "sigurnosni narativ" u Izraelu stvara neograničenu sferu vlasti i pretvara se u alat ugnjetavanja. Njegova retorika i postupci legitimiziraju okupaciju palestinskih teritorija, ekspanzionističku politiku, demografski inženjering i transformaciju infrastrukture u instrumente ugnjetavanja.

Tokom njegove karijere, prakse koje krše pravne norme postale su normalizirane u izraelskoj državi, a ministarske pozicije pretvorene su u efikasne alate ekspanzionizma. U tom procesu, vladavina prava, diplomatija i humanitarni pristup potisnuti su na marginu, dok je diskurs o sigurnosti i prijetnjama postao osnova za legitimizaciju svih oblika vojnih, administrativnih i demografskih intervencija. Politički pristup koji Katz personificira predstavlja jasan primjer kolonijalističkih i isključivih tendencija koje već dugo jačaju u izraelskoj politici. piše Daily Sabah.