Na 27. juni, džamija El Hidaya u Roussillonu na jugu Francuske bila je napadnuta i vandalizirana. Razbijena su stakla, prevrnut je namještaj, a zidovi su bili prekriveni rasističkim letcima. Ranije u istom mjesecu, spaljeni Kuran postavljen je na ulaz džamije u Villeurbanneu kod Lyona.

Napadi i ubistva

Nažalost, islamofobični napadi u Francuskoj nisu ostali samo na vandalizmu. 31. maja, Hichem Miraoui, državljanin Tunisa, ubijen je od strane svog francuskog susjeda u selu blizu Francuske Rivijere; drugi musliman je također bio pogođen, ali je preživio. Mjesec dana ranije, Aboubakar Cisse, državljanin Malija, ubijen je nožem u džamiji u La Grand-Combeby od strane francuskog građanina.

Zabilježen je značajan porast islamofobnih incidenata u Francuskoj, što francuske vlasti ne žele otvoreno komentirati. Jedno izvještavanje pokazalo je porast od 72 posto takvih incidenata u periodu od januara do marta 2025. godine, u odnosu na isti period 2024. godine.

Postoji niz faktora koji su doprinijeli ovome, ali ključni među njima je i islamofobična retorika francuske države te protumuslimanska politika.

"Politički islamizam"

Najnoviji primjer ovog narativa je izvještaj pod nazivom "Muslimanska braća i politički islamizam u Francuskoj" koji je izdala francuska vlada. U izvještaju se tvrdi da Muslimanska braća i "politički islamizam" infiltriraju francuske institucije i prijete društvenoj koheziji, navodeći organizacije i džamije kao povezane s ovom grupom. Izvještaj je objavljen samo nekoliko dana prije nego što je Miraoui ubijen, a dvije sedmice nakon što su francuske vlasti izvršile racije na domove nekoliko osnivača Bruxelles-based Kolektiva protiv islamofobije u Evropi (CCIE) koji žive u Francuskoj.

Sa porastom napada na muslimane i diskriminacije u Francuskoj, postaje sve teže povjerovati da opsesija francuske države i vlasti s onim što oni nazivaju "islamističkom separatizmom" nije zapravo podsticanje nasilja prema francuskoj muslimanskoj populaciji.

Ideja da francuski muslimani prijete francuskoj državi kroz izražavanje svog identiteta promovirana je od strane francuske krajnje desnice već desetljećima. Međutim, u kasnim 2010-ima, ovaj stav je postao dio glavne političke struje, jer su ga prihvatili centristički političari i mediji.

Kontroliranje muslimanskih institucija

Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je također usvojio termin "separatizam", pozvao je 2018. godine na stvaranje "francuskog islama", što je eufemizam za kontroliranje muslimanskih institucija kako bi služile interesima francuske države. U centru ovog projekta bila je ideja očuvanja "društvene kohezije", što je zapravo značilo suzbijanje neslaganja. Tokom sljedećih godina, francuska država je počela provoditi sve strože politike kontrole muslimana. Između 2018. i 2020. godine, zatvoreno je 672 muslimanskih objekata, uključujući škole i džamije.

U novembru 2020. godine, francuske vlasti prisilile su Kolektiv protiv islamofobije u Francuskoj (CCIF), nevladinu organizaciju koja dokumentira islamofobiju, na gašenje; organizacija je potom ponovo osnovana u Bruxellesu. U decembru iste godine, vlasti su ciljale 76 džamija, optužujući ih za "islamistički separatizam" i prijeteći im zatvaranjem.

Francuski parlament usvojio je 2021. godine tzv. zakon o antiseparatizmu, koji je uključivao mjere za suzbijanje "islamističkog separatizma". Neke od mjera uključivale su proširenje zabrane religioznih simbola u javnom sektoru, ograničenja na domaće obrazovanje i sportske udruge, nove regulacije za organizacije koje primaju državne subvencije, strožije nadziranje vjerskih objekata itd.

Deligitimiziranje političkog neslaganja

Do januara 2022. godine, francuska vlada izvještava da je inspektirala više od 24.000 muslimanskih organizacija i poslovnih subjekata, zatvorila više od 700 te zaplijenila 46 miliona eura imovine. Izvještaj iz maja, kao i mnoge službene izjave i inicijative, nisu imali za cilj pojašnjenje politike ili osiguranje pravne preciznosti. Cilj im je bio politizirati muslimanski identitet, delegitimizirati političko neslaganje i omogućiti novi val napada države na muslimansku civilnu društvu.

Izvještaj imenuje razne muslimanske organizacije, optužujući ih za povezanost s Muslimanskim bratstvom. Također tvrdi da se borba protiv islamofobije koristi kao alat ove organizacije. Prema izvještaju, Muslimanska braća koriste aktivizam protiv islamofobije kako bi diskreditirali sekularne politike i prikazali državu kao rasističku. Ovaj okvir ima za cilj invalidirati legitimne kritike diskriminatornih zakona i praksi, prikazujući bilo kakvo javno priznanje islamofobije kao prikriveni islamistički plan. Impplikacija je jasna: muslimanska vidljivost i neslaganje nisu samo sumnjivi – oni su opasni.

Masovna mobilizacija

Izvještaj se također bavi teorijama urote o "islamo-ljevičarskom" savezu – idejom da "islamisti" i ljevičari imaju strateški savez. Navodi da dekolonijalni pokret kanalizira islamizam i spominje Marš protiv islamofobije iz 10. novembra 2019. godine, masovnu mobilizaciju koja je okupila učesnike sa svih političkih spektara, uključujući ljevicu.

Ovaj izvještaj, koji je naručio bivši ministar unutrašnjih poslova i sadašnji ministar pravde Gérald Darmanin, koji je 2021. godine optužio lidera krajnje desnice Marine Le Pen da je "previše blaga" prema islamu, slijedi dugu francusku kolonijalnu tradiciju vladavine i kontrole muslimanskih populacija.

Politički centar Francuske morao je prihvatiti islamofobiju kako bi zaustavio svoj opadajući rejting. Možda to može donijeti kratkoročne izborne pobjede nad rastućom krajnjom desnicom, ali dugoročni učinci bit će marginalizirana i otuđena muslimanska zajednica koja će sve više biti izložena nasilju i mržnji poticanim od strane same države.