Pismo u formi instrukcije upućeno od strane člana državnog Predsjedništva Željke Cvijanović i predsjednika RS-a Milorada Dodika, adresirano na ruke diplomatima srpske nacionalnosti u diplomatsko-konzularnoj mreži BiH nije iznenađenje, već posljedica i vrh ledenog brijega u pokušaju razgradnje Bosne i Hercegovine čije pripreme traju duže od jedne decenije.
Neodgovorno je, a posebno štetno, u ovom trenutku javnost obmanjivati izjavama kako ovi pokušaji neće ostaviti posljedice, da nemaju nikakav učinak, i da su osuđeni na neuspjeh samo zato što su u suprotnosti sa osnovnim načelima diplomatske prakse kao i Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima. Takvi stavovi su samo djelimično tačni, jer zaboravljaju da je "tradicionalna diplomatija'' odavno poprimila nove obrise lobiranja i daleko je od onoga što smo decenijama poznavali u vrijeme prije i poslije hladnoratovskih odnosa u svijetu.
Napad na bh. diplomatiju, oličen u instrukcijama Banja Luke, dolazi u jednom vrlo osjetljivom i složenom historijskom trenutku međunarodnih odnosa. Dnevno svjedočimo sve prisutnijoj fragmentaciji i selektivnom pristupu globalnim geopolitičkim pitanjima u svijetu. Očito je da su akteri ovog nezakonitog postupka precizno odabrali trenutak kada će djelovati. U vrijeme, kada međunarodne odnose karakteriziraju geopolitički sukobi i tenzije koji danas nužno preoblikuju nekadašnje saveze i sigurnosne prioritete u svijetu. Dodamo li još ovome uspon nacionalizma, političkog populizma te stvaranje novih multipolarnih odnosa u svijetu, u kome značajnu ulogu imaju Rusija i Kina, onda ovom napadu na bh. diplomatiju treba krajnje ozbiljno prići.
Na sreću, oslanjanje samo na etničku odrednicu u diplomatiji, kako su to zamislili u Banjoj Luci, unaprijed je osuđeno na neuspjeh. Ovom posebno doprinosi činjenica, da je svugdje u svijetu Bosna i Hercegovina primarno prepoznatljiva kao višenacionalna država. Osim toga, ovakav etnički pristup u diplomatiji skoro redovno nailazi na nerazumijevanje kod predstavnika zemlje domaćina. Nigdje u svijetu nije poznata, a niti priznata, etnonacionalna diplomatija. Postoji samo jedna, državna diplomatija, koju priznaju sve zemlje primateljice. U našem slučaju, ona se bazira na strategiji vanjske politike koju je usvojilo Predsjedništvo BiH.
Iz spomenutih razloga, za očekivati je da nastup bh. diplomata srpske nacionalnosti, koji budu slijedili instrukcije iz Banja Luke, a njih 19 (1/3) je, svojim potpisom već pristalo, neće nanijeti veću štetu državi Bosni i Hercegovini. Naša diplomatija je za 33 godine, od uspostavljanja diplomatskih odnosa sa većinom zemalja u svijetu, uspjela izgraditi pozitivan imidž, ali i visok ugled i respekt koji uživa Bosna i Hercegovina u svijetu. To je garancija da je bh. diplomatija, u ovom "nadmetanju", u nedostižnoj prednosti i da će iz ovoga izaći kao pobjednik. Treba podsjetiti da javno iznesene stavove predstavnika bilo koje države u svijetu, pa i kod nas, redovno prate i pitanja individualne političke odgovornosti. Toga bi duboko trebali biti svjesni oni koji danas govore u ime države Bosne i Hercegovine.
Opasnost od posljedica
Iako, ne u mjeri kako to očekuju potpisnici instrukcije, ovaj ozbiljan udar na bh. diplomatiju, na žalost, neće proći bez posljedica. Napadi su sistemski planirani i koordinirani sa napadima na ostale vitalne institucije države, kojima ovih dana svjedočimo. Ovaj akt agresije bez dvojbe, do sada predstavlja najteži udar na bh. diplomatiju od Daytona do danas. Sastavni je dio državnog udara koji trenutno sprovodi Banja Luka, a odakle Cvijanović, članica Predsjedništva BiH, proglašava vanjsku politiku BiH ''mrtvom''. Napadi na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine odvijaju se sinhronizovano iz više pravaca.
Međutim, mnogo veću štetu i posljedice našoj diplomatiji, u ovom trenutku može nanijeti zvanični Beograd sa svojom vrlo razvijenom diplomatskom mrežom. S obzirom na otvorenu podršku potezima Banje Luke, ne treba imati iluziju da će Ministarstvo vanjskih poslova Srbije snažno poduprijeti nastojanja bh. diplomata srpske nacionalnosti. Dodamo li ovome i otvoreno lobiranje hrvatske diplomatije za tzv. hrvatske interese u BiH o čemu se ovih dana, u svojstvu portparola HDZ-a u medijima i Evropskom parlamentu, grubo očitovala gospođa Zovko, onda bh. diplomatija ima sve razloge za uzbunu.
Prilika za Bosnu i Hercegovinu
Zašto ne kazati, posljednji događaji mogu predstavljati do sada najveću šansu za Bosnu i Hercegovinu. Dejtonski mirovni sporazum je ozbiljno doveden u pitanje. Institucije Bosne i Hercegovine trpe neviđeno pravno nasilje zašto najveću, ali ne i isključivu, odgovornost snosi secesionistička politika Banje Luke koju javno i agresivno podržava Beograd. Ured visokog predstavnika snosi svoj, ne mali teret odgovornost i u ovom sudbonosnom trenutku za Bosnu i Hercegovinu nije ni izbliza na nivou zadatka.
U svijetu koji nas okružuje, nemamo pravo i ne smijemo dozvoliti luksuz da nas bilo šta iznenadi. Sjetimo se da je i tzv. ''sporazum iz Osla'', između Izraela i PLO-a, koji je nudio rješenje izraelsko-palestinskog pitanja, u ono vrijeme '93., također imao snažan međunarodni karakter. Čak su njegovi potpisnici nagrađeni Nobelovom nagradom za mir. Kakva je sudbina tog sporazuma danas? Ko danas više spominje ovaj sporazum? Sve je na stolu, i pitanje je možda vremena kada će se neko sjetiti, na međunarodnoj razini, da proglasiti Dejtonski sporazum nevažećim. Formalno to se i ne mora desiti, ali će ponašanje i stav zemalja Kontakt grupe koje su garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, u ovom historijskom trenutku za BiH, vrlo brzo isplivati na vidjelo. Na takav neželjeni scenarij moramo biti spremni i imati jasno definisan odgovor. U takvim okolnostima sudbinski je važno da sve institucije države Bosne i Hercegovine nesmetano i u punom kapacitetu rade svoj posao.
Iako se sintagma "politički kompromis" u diplomatiji često koristi, opće je prihvatljiv i veoma koristan, u našem slučaju, u vrijeme kada se ruši integritet države, za njega nema mjesta. Ne postoji nijedna država u svijetu koja bi oko političkog suvereniteta i teritorijalnog integriteta pravila bilo kakav, bilo s kim, politički kompromis. Politička agonija u Bosni i Hercegovini približava se svom raspletu. Na to nam ukazuje i nedavna izjava predsjednika Srbije, usput jedne od potpisnica Dejtonskog sporazuma, koji je, u svom stilu, bio otvoren i direktan: "Čekam da vidim da li je EUFOR dobio nalog o potjernici, preko noći možemo završiti u katastrofi."
Mjere vanrednog stanja
Osnovno pitanje u ovom trenutku je na koji način, i kako će Ministarstvo vanjskih poslova BiH i Predsjedništvo BiH odgovoriti na ovaj udar? Tim prije što je njihova uloga ključna u pozicioniranju Bosne i Hercegovine u međunarodnim odnosima.
Zbog svega spomenutog, smatramo da je u MVP-a BiH u ovom trenutku potrebno hitno uvesti neku vrstu mjera vanrednog stanja. Animirati sve diplomatske kapacitete s kojima raspolaže i na dnevnoj osnovi pojačati diplomatske aktivnosti u zemljama domaćina. Također, preduzeti sve zakonom predviđene mjere i radnje u cilju osiguravanja nesmetanog obavljanja ustavnih i zakonski predviđenih poslova u svim DKP-ima BiH u svijetu. Obavezno iskoristiti veliki potencijal bh. dijaspore tamo gdje se uoči diplomatski vakum. Sve u skladu sa instrukcijama MVP-a i dokumentima Predsjedništva BiH. Ambasade i konzulati BiH u svijetu su dužni poštovati i u cijelosti obavezni sprovoditi sve instrukcije MVP-a kao državne institucije koja je direktno zadužena za realizaciju strategije vanjske politike BiH.
Na kraju, u uvjetima najteže političke, diplomatske, institucionalne i sigurnosne krize u Bosni i Hercegovini, najozbiljnija prijetnja državi dolazi od mogućnosti da trenutno stanje potraje, i da se i na njega počnemo navikavati kao na novo "normalno" stanje. S obzirom da je ono nepodnošljivo, prioritet prve kategorije za bh. diplomatiju, na svim nivoima je da ukaže našim prijateljima u međunarodnoj zajednici da je trenutno stanje neodrživo, da ozbiljno prijeti eskalacijom, i da ne smije potrajati. Zatražiti da se bez odlaganja aktivno uključe u njegovo riješavanje pružajući bezrezervnu podršku demokratskim institucijama Bosne i Hercegovine.
(Emir Poljo, autor teksta, bivši je ambasador Bosne i Hercegovine)
