Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino odigrao je infantilnu igru na 76. kongresu FIFA-e kada je pokušao nagovoriti predsjednika Palestinskog fudbalskog saveza Jibrila Rajouba i potpredsjednika Izraelskog fudbalskog saveza Basima Sheikha Sulimana na rukovanje. Suočen s Rajoubovim odbijanjem, Infantino je potom rekao: "Sarađivat ćemo zajedno, predsjedniče Rajoub, potpredsjedniče Suliman. Radimo skupa kako bismo djeci dali nadu. Ovo su složena pitanja."

Decenijama je FIFA ignorirala kršenja međunarodnog prava. Sjetimo se samo uništavanja favela u Brazilu radi izgradnje stadiona za Svjetsko prvenstvo 2014. godine. Ranije u historiji, FIFA-ina šutnja tokom desničarskih diktatura u Latinskoj Americi omogućila je nekažnjivost i prikrivanje nestanaka hiljada zatvorenika. Jedan užasavajući detalj o sprezi fudbala i diktatura bilo je Svjetsko prvenstvo 1978. u Argentini, gdje su se stadioni na kojima su se igrale utakmice nalazili u neposrednoj blizini diktatorskih centara za mučenje i istrebljenje.

Kada je riječ o Palestini, FIFA nije postupila ništa bolje. Ona održava prividnu neutralnost odbijajući suspendirati Izrael čak i nakon genocida u Gazi. Genocid je istovremeno i složen i jednostavan - to je mreža međunarodnog saučesništva u diplomatskim i ekonomskim sektorima koji sarađuju kako bi pomogli Izraelu u etničkom čišćenju Palestinaca iz Gaze. Složenost leži u raspetljavanju tog saučesništva, u kojem FIFA igra značajnu propagandnu ulogu. S druge strane, ubilački dio genocida vrlo je jednostavan, što su potvrdili i sami izraelski zvaničnici i vojnici.

Budući da je ubijanje u genocidu onaj jednostavni dio, čak i ako je Infantino odlučio kolonijalizam svesti na puka "složena pitanja", zašto je Rajoub kasnije u izjavama za medije razvodnio svoj gest rekavši da je Infantino imao dobre namjere? Ostatak Rajoubovih komentara ogolio je licemjerje pokušaja rukovanja - izjavio je da se ne bi rukovao sa zvaničnikom koji "brani Netanyahua i njegovu vladu". Ako ostatak izjave sam po sebi počiva na istini, čemu onda ispričavajući uvod?

Nekoliko medija tvrdi da je Infantino pokušao iskoristiti ovaj trenutak za najavu svoje ponovne kandidature za predsjednika FIFA-e. Ta manipulacija je pošla po zlu. Složena pitanja? Ili možda egoizam? Iznijeti na scenu izraelski genocid nad Palestincima u Gazi, pokušati ga relativizirati simboličnim rukovanjem i pozivati na nadu u ime nevine djece Gaze, još je jedan u nizu historijskih posrtaja i nuđenja lažne nade koloniziranom narodu.

U februaru ove godine, Infantino je, zajedno s predsjednikom UEFA-e Aleksanderom Čeferinom, optužen pred Međunarodnim krivičnim sudom za pomaganje i podržavanje ratnih zločina jer su dozvolili učešće izraelskih fudbalskih klubova koji dolaze iz ilegalnih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali. Prema navodima strana koje su podnijele tužbu, predsjednici FIFA-e i UEFA-e sarađivali su s izraelskim i američkim vlastima kako bi osigurali ostanak tih klubova u takmičenju.

Uz ovakav nivo saučesništva, Rajoub nije trebao slabiti svoju poruku blagonaklonošću prema Infantinu. Kolonizirani nemaju zadatak da čuvaju Infantinovu karijeru. Palestinci su svjedočili kako im se otpor mrvi u komadiće borbe za goli opstanak. Samo s neiscrpnom otpornošću oni mogu graditi otpor preživljavajući iznova i iznova.

Fudbal nije "lijepa igra". On zaudara na korupciju, na saradnju s diktaturama, a sada i na saučesništvo u genocidu. Složena pitanja? Diplomatija može pružiti masku Infantinovoj djetinjastoj retorici, ali Rajoub na raspolaganju ima svjedočanstvo Gaze.

Fudbal je saučesnik u ubistvu, a od Rajouba je traženo da se rukuje upravo s tom skrivenom klauzulom, piše Ramone Wadi za Middle East Monitor.