Ko god vjeruje da se rat, koji je izbio podmuklim napadom Izraela na Iran, vodi oko iranskog nuklearnog programa neka me kontaktira, imam jedan most u New Yorku na prodaju. Jeftino.

Za one koji su i na sekund povjerovali da je Donald J. Trump mirotvorac, koji će SAD kurtalisati tzv. "vječnih ratova", imam jedan drugi most na prodaju u San Francisku. Još jeftinije.

Na stubovima ta dva vjerovanja se danas gradi američko-cionistički narativ (čitaj, laž) o uzrocima i ciljevima agresije na Iran.

Izraelska (hinjena) histerija oko iranskog nuklearnog programa datira od početka osamdesetih prošlog vijeka i od tada cionisti skiče kako je Iran nekoliko mjeseci, nekoliko sedmica ili dana (po potrebi) od pravljenja atomske bombe. Pri tome je Iran, za razliku od cionisitičke tvorevine, potpisnik Dogovora o neširenju nuklearnog naoružanja (NPT) i shodno tome (opet za razliku od Izraela) izložen stalnim inspekcijama Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Od 2007. sve američke obavještajne službe zaključuju svoje redovne izvještaje o Iranu "velikom sigurnošću" da Iran ne posjeduje vojni nuklearni program. Prije manje od tri mjeseca direktorica Nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard je to još jednom potvrdila.

Prvi put je Iran dobio negativnu ocjenu od IAEA 12. juna. Upravni odbor globalnog nuklearnog nadzornog odbora službeno je proglasio Iran da krši svoje obaveze o neširenju, prvi put u 20 godina. Devetnaest od 35 zemalja u odboru IAEA glasalo je za prijedlog podržan od SAD, UK, Francuske i Njemačke.

Sljedećeg dana Izrael je napao Iran.

- Samo nekoliko sati prije nego što su počele eksplozije u Teheranu, američki predsjednik Trump je još uvijek govorio o mogućnosti i nadi za postizanje sporazuma s Iranom putem pregovora. Irancima te riječi sada izgledaju kao zamka koju su zajednički osmislili Izraelci i Amerikanci - piše Amir Tibon u izraelskom dnevniku Haaretz. Ne samo Irancima, nego svima sa više od dvije moždane ćelije.

U umješanost IAEA, koja je, po svemu sudeći, Izraelu otkrila imena vodećih iranskih nuklearnih naučnika, koji su, zajedno sa mnogo civila, ubijeni u tom prvom napadu, teško je sumnjati. A još je manje sumnje da su američke vojne snage "pomogle" (čitaj, posredno učestvovale) u tom napadu.

Izrael i SAD znaju da su iranska nuklearna postrojenja suviše duboko u zemlji da bi im se moglo nauditi. Izrael radi ono jedino što zna - ubijanje civila, kao "kolateralne" štete ubistava vojnih zvaničnika i naučnika. Računica je da će terorom doći do cilja, koji eratični Netanyahu malo negira, malo promoviše - promjene režima.

Zapravo, ovo što gledamo ovih dana je manje-više jedan od predloženih planova iz dokumenta "Kojim putem do Perzije? Opcije za novu američku strategiju prema Iranu", sastavljenom davne 2009. godine u Brookings institution. Grupu vlažnih snova “think tenkista" te institucije, koji (snovi) pokrivaju dijapazon od obojene revolucije, preko puča, do vojnih opcija za uništenje Irana. Ova koju gledamo u realnom vrijemenu je peto poglavlje naslovljeno (zvuči nadrealno, s obzirom da se upravo dešava): "Prepustiti to Bibiu: Dopustiti ili ohrabriti izraelski vojni udar."

"Nedostaci su brojniji jednostavno zato što niko, a ponajmanje Iran, ne bi vjerovao da Sjedinjene Države nemaju nikakve veze s izraelskim napadom", pišu autori tog poglavlja otkrivajući dozu samosvjesti, pa i humora moglo bi se reći.

"Svako ima plan dok ga ne udare u usta", rekao je onomad filozof bokserskog ringa Mike Tyson.

Da li će Netanyahu biti dovoljno glup da isprovocira taj udarac u usta, koji potencijalno može da nokautira globalnu privredu je veliko pitanje, pisao sam prošle godine povodom godišnjice genocida u Gazi. Devet mjeseci kasnije mi smo dobili potvrdan odgovor, a Izrael po ustima.

Sada je jasno koliko su štetni i pogrešni bili podcenjivački spinovi o "neuspjehu" prethodnih iranskih odgovora (april i oktobar 2024.) na izraelske provokacije. Silni "stručnjaci" za pornografiju vojnog hardvera su se ismijavali velikoj količini presretnutih iranskih dronova i raketa, te malom broju koji je prošao famozne izraelske sisteme zračne odbrane Gvozdenu kupolu i Davidovu praćku, ne shvatajući da se radilo o snažnim porukama, a usput krijući "tajnu" da Zapad za razliku od tri zemlje (Rusija, Kina i Iran) još nije napravio hipersonične projektile, o odbrani od njih da ne govorimo.

Pošto se snaga i destrukcija iranskih napada ovoga puta ne može sakriti zapadni mediji po običaju papagajski ponavljaju izraelsku propagandu da su iranski napadi neselektivni napadi na civilne ciljeve. Ono što Izrael krije (na otvorenom) je činjanica da su mnogi vojni objekti ugnježdeni u civilne i rezidencijalne dijlove gradova. U neku ruku to je korištenje ljudskih štitova - optužba koju cionisti vole da prišivaju protivnicima. No, ne treba zaboraviti da je svaka cionistička optužba zapravo ispovjed.

Naprotiv, Iran bira mete da što je moguće više štete izraelskoj ratnoj mašini. Među njima su bile izraelske rafinerije nafte u Haifi koje je zahvatio požar što je uzrokovalo masovne nestanke struje i ekonomsku paralizu. Iranska vojna obavještajna služba gađala je strateške dubinske ciljeve za koje Izrael nikada nije zamislio da će biti pogođeni. Vojni komandni centar u Tel Avivu, kompleks Kira nazvan izraelski Pentagon je teško oštećen.

Pogođene su glavne izraelske vazdušne baze kao što su Nevatim i Tel Nof. Na ovim lokacijama se nalazi najnaprednije izraelsko oružje, uključujući borbene avione F-35. Izraelsko nuklearno postrojenje Dimona u kojem se sumnja da se čuva izraelski nuklearni arsenal također je na meti zajedno sa Centrom za nuklearna istraživanja u Tel Avivu.

Meni je posebno drago uništenje sjedišta Jedinice 8200, elitne sajber-obavještajne jedinice odgovorne za aplikacije vještačke inteligencije za biranje ciljeva u Gazi - Lavender i Where is Daddy.

Uostalom broj žrtava ukazuje na to ko se bavi neselektvnim ubijanjem civila, a ko preciznim napadima. Zvanični broj civila ubijenih u Iranu (u nedelju 15. juna) je 120 i 900 povređenih, dok broj ubijenih u Izraelu nije dostigao ni 20.

Dakle, šamar je jak, ali bi u interesu samog Izraela i naročito svijeta bilo da cionisti ne produžavaju ovaj rat. Iran ima opciju, o kojoj govori, da zatvaranjem tjesnaca Hormuz (dok jemenski Huti kontrolišu Bab al-Mandab moreuz) slome globalnu privredu. Da li će Netanyahu biti dovoljno glup da ga produžava? Slušajući "eksperte".

"Vojni zvaničnici i stručnjaci kažu da Iran još uvijek ima stotine projektila - možda i do 2.000 - s dometom koji može doseći Izrael. Ako Iran nastavi da lansira rakete trenutnom brzinom, najvjerovatnije bi mogao održati tempo vatre još nekoliko dana", piše Isabel Kershner u New York Timesu. To su isti oni stručnjaci koji su to rekli za Rusku Federaciju prije dvije i po godine.

Geopolitički gledano ovo je veoma interesantan sukob u smislu svrstavanja, odnosno osude izraelske agresije. Praktično, samo su zapadne političke elite uz Izrael. Ovaj sukob je u unisone glasove pretvorio i neprijateljske zemlje poput Armenije i Azerbejdžana, a Pakistan je stao svim svojim silama iza Irana.

Mirotvorac Trump se ponaša eratično kao kuglica flipera, smjenjujući mirotvorstvo udaranjem u ratne bubnjeve i obrnuto. Sudeći (samo) po tome da je dva puta razgovarao sa predsjednikom Erdoğanom u dva dana, drugi razgovor je bio nakon ponovnog navlačenja maske mirotvorca, panika u Tel Avivu i Washingtonu je velika. Erdoğan je u nedjelju viteški izrazio spremnost Ankare da olakša diplomatiju za rješavanje iranskog nuklearnog spora.

S obzirom da su Iranci sada naučili da se Americi ne može vjerovati tursko posredovanje može biti učinkovito, s tim što sve strane znaju da se ne radi o rješavanju "nuklearnog spora".

"Islamska Republika je preživjela svaku nesreću osim kuge: rat, izolaciju, nestabilnost, terorističke napade, tranziciju vodstva, sušu i epske zemljotrese", citiraju autori Brookings institucije Suzanne Maloney. Ako uzmemo (uslovno) Covid-19 kao kugu, onda je preživjela i to, pa će preživjeti Trumpa i Netanyahua.