U zabludu može dovesti neznanje ili loša namjera. Posljedice u oba slučaja su teške, a otrježnjenja bolna, posebno ako su zablude bile dugotrajne. Ovo su zablude u vezi sa visokim predstavnikom i njegovim uredom (OHR).

Zabluda 1. Bez OHR-a nema Dejtona

Prije skoro 20 godina Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC), politički šef Visokog predstavnika, donio je Program 5+2 (ciljeva i uslova) za zatvaranje OHR. Institucije BiH (Vijeće ministara BiH, Parlamentarna skupština BiH, Predsjedništvo BiH i dr.) su prihvatile ove obaveze, ali do danas ih nisu završile. Nesuvislo pitanje da li se Ured visokog predstavnika (OHR) može zatvoriti bez saglasnosti potpisnica, odnosno da li se radi o izmjeni Dejtonskog mirovnog ugovora, odnedavno se postavlja u javnom diskursu. Pravo pitanje je zašto već 20 godina niko u probosanskoj ili bošnjačkoj političkoj nomenklaturi nije osporavao zatvaranje OHR? Ako su prihvatili Program 5+2 onda su prihvatili činjenicu da se OHR može zatvoriti bez ikakvih saglasnosti ili izmjena. Otkud su sada 'isukali' osporavanja? Visokorangirani političari, analitičari i medijske zvijezde počeli su se utrkivati u tvrdnjama da se ukidanjem OHR ukida i Dejtonski sporazum. Radi se o čistom politikantstvu. Amerika, EU i druge države svjedoci Dejtonskog sporazuma više su puta isticale da je OHR privremenog, a ne trajnog karaktera. Niko od njih nije ustvrdio da zatvaranje OHR znači i promjenu Dejtonskog sporazuma. Radi se o tumačenju međunarodnog ugovora, a ne o izmjeni. Opšti okvirni sporazum za mir u BiH je po svojoj pravnoj prirodi međunarodni ugovor koji ima 11 aneksa. U Aneksu 10 (Sporazum o civilnoj provedbi) član V - Konačna nadležnost za tumačenje, glasi: "Visoki predstavnik ima ovlaštenje za konačno tumačenje ovoga Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnoga rješenja".  Obratite pažnju na riječi 'ovog Sporazuma' što znači da se radi o Aneksu 10. Visoki predstavnik neosporno može donijeti odluku u zatvaranju OHR na osnovu procjene da je ispunio mandat, kao dio konačnog tumačenja. Naravno, to će uraditi po nalogu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira. Ne treba mu nikakva saglasnost strana potpisnica, jer su se one već sporazumjele da visoki predstavnik ima ovlaštenje za konačno tumačenje. Dejtonski mirovni sporazum ostaje na snazi ako se zatvori OHR. Napominjem da se okončao  mandat Međunarodne policije (IPTF) koji je bio reguliran Aneksom 11. Sredinom 2007-e Aneks 6. je proveden, a Dom za ljudska prava se "integrirao" u Ustavni sud BiH. Oni koji su donijeli Program 5+2 bili su svjesni pravnih implikacija zatvaranja OHR.

Zabluda 2. Zatvaranjem OHR prestaju postojati institucije BiH

Osporavatelji tvrde da se ukidanjem Aneksa 10. ne bi ukinuo samo OHR kao jedan od stubova cijelog ugovora nego i drugi poput Aneksa 4 koji predstavlja Ustav BiH. Nije tačno. Zatvaranjem OHR ostaje na snazi Ustav Bosne i Hercegovine. Naravno, sve uspostavljene institucije nastavljaju pravno postojanje uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast: Predsjedništvo BiH, Parlamentarna skupština, Vijeće ministara BiH, Sud i Tužilaštvo BiH, Ustavni sud... Država BiH ima suverenitet, teritorijalni integritet, međunarodni subjektivitet i političku nezavisnost. Problemi funkcionalnosti dejtonske državne strukture, mogućnosti blokada i opstrukcija nažalost ostaju. BiH nije jedina disfunkcionalna država u Evropi. Neostvareni ratni ciljevi i etno-politička trvenja truju političke odnose. Posao domaćih političara je da otklanjaju prepreke, a ne da se optužuju iz busija. Politički dijalog o izmjenama Ustava BiH neophodno je otpočeti poslije ovogodišnjih izbora. Sa OHR-om ne možemo ući u EU i NATO. Zato se trebaju iznaći rješenja za uklanjanje sadašnjih blokada sistema. Razumno i nužno je zahtijevati da se prije zatvaranja OHR osiguraju ustavne promjene, efikasniji načini odlučivanja u Vijeću ministara, uklone blokade uskraćivanjem etničkog kvoruma u Domu naroda, omogući raspuštanje Parlamentarne skupštine BiH i raspisivanje vanrednih izbora.

Zabluda 3. Visoki predstavnik može "nadograditi" Ustav BiH

Visoki predstavnik ne može "nadograditi" Ustav BiH, jer za takvo što nema ovlaštenja. Ustavni sud BiH je čuvar i tumač ustava. Njegove su odluke konačne i obavezujuće. Neizvršavanje presuda je krivično djelo. Ustav BiH je jednom promijenjen u Parlamentarnoj skupštini BiH usvajanjem amandmana o Brčko distriktu BiH. Ovim činom je de facto i de iure potvrđen Aneks 4. Dejtonskog sporazuma tj. Ustav BiH. Visoki predstavnik jeste mijenjao entitetske ustave da bi se provela odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda. Pravnik Schmidt je suspendirao federalni ustav na jedan dan da bi se formirala vlast prema željama naručilaca.  Počinio je nečuveno pravno i demokratsko nasilje. Državni ustav nije smio dirati. Domaći političari su imali više neuspjelih pokušaja ustavnih promjena. Oni koji su sposobni da ispravno politički rezonuju i razumiju dinamiku političkog procesa, a uz to cijene dogovor većine domaćih političkih subjekata i svesrdnu pomoć ključnih međunarodnih faktora, znaju da je obaranje 'Aprilskog paketa' ustavnih promjena naštetilo BiH. Da su usvojene prema ovom modelu BiH bi bila puno funkcionalnija nego što je sada. Dobili bismo državnu vladu umjesto Vijeća ministara, duplo veći parlament od sadašnjeg koji je malobrojan, Dom naroda koji bi odlučivao samo o vitalnim nacionalnim interesima, jednog predsjednika. "Evropska klauzula" bila je "univerzalna" ustavna osnova za nove promjene ustava u svim slučajevima neophodnim za evropski put Bosne i Hercegovine. Napravili bi ogroman iskorak u odnosu na postojeće stanje. Kud ćeš više? Razumni političari prave kompromise, dok drukčiji idu na sve ili ništa. Zato obično dobiju ništa.

Zabluda 4. Ispunjavanje programa 5+2 će riješiti nefunkcionalnost države

Bošnjački političari su saglasni da se OHR zatvori kada se Program 5+2 provede. Ispunjavanje ciljeva i uslova bio bi značajan iskorak, ali neće riješiti nefunkcionalnost državnog aparata. Potkapacitiranost i nemogućnost da se rješavaju unutrašnje blokade i krizne situacije i dalje ostaju. Primjer Belgije može biti loša utjeha. Stalne krize su postale način života. Paraliza sadašnje vlasti ogolila je suštinske sistemske anomalije. Vladajuća koalicija se raspala, a nova se nije formirala. Žalosno je što niko nije ni pokušao da je napravi. Nemamo inistitut vanrednih izbora koji je izlaz za nuždu u demokratskim državama. Etnički i entitetski veto prilikom odlučivanja u zakonodavnim i izvršnim organima obesmišljavaju demokratiju. Razaratelji Bosne žele da ga instaliraju čak i u Ustavni sud. U ranijim tekstovima kritizirao sam što se probosanski blok kratkovido i grčevito drži za skute visokog predstavnika. Suverenitet je ograničen. Stranog tutorstva moramo se osloboditi kad-tad. U suprotnom nikada nećemo biti svoji na svome. Visoki predstavnik je "mač sa dvije oštrice". Zar nam Schmidt nije nametnuto federalnog premijera? Kaubojske izmjene Izbornog zakona u izbornoj noći i izmjene federalnog ustava bile su nesumnjivo na štetu najbrojnijeg naroda. Niko ne žali što odlazi. Bilo je i bit će BiH i bez visokog predstavnika !

Općepoznato je da se vladajuće političke partije bosanskih Srba i Hrvata zalažu za zatvaranje OHR. U pozadini su loše namjere. Na ruku im ide suštinski radikalizirana američka politika i rivalstvo sa razjedinjenom Evropskom unijom. Sukob američke i evropske vanjske politike prelama se na slučaju BiH. Ne smijemo postati Buridanov magarac. Bošnjaci su opet na iskušenju po ko zna koji put u svojoj hudoj historiji. Odnos prema visokom predstavniku je ambivalentan. On nam treba, iako je tutor. Zato je neophodno formulirati jasne stavove i kazati šta hoćemo. Inače će nas odnos prema visokom predstavniku "idi-mi dođi-mi" odvesti u nove zablude.