Obilježavanje 12. maja ove godine, kao dana 3 Pješadijskog puka Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, pretvorilo se u oružanu pobunu protiv legalnih vlasti u Bosni i Hercegovini, jer je general Knežević načelnik štaba Zajedničke komande OS BiH omogućio bjeguncima od bh.pravosuđa da sigurno borave u kasarni Kozara, objektu OS BiH i pored izričite naredbe ministra odbrane BiH Zukana Heleza da se to spriječi, rasporedivši dodatni bataljon u krugu kasarne kao dodatno osiguranje bjeguncima.
Nadam se da će biti snage u pravosudnom sistemu Bosne i Hercegovine da se ovakva krivična dijela protiv ustava i procesuiraju. No, kako vrijeme više prolazi, kako izostaje hapšenje bjegunaca od pravde, mi se polako navikavamo na činjenicu da državni organi ne mogu provoditi svoju volju na 49 posto teritorije.
Sa druge strane, ako se povuče povijesna paralela, onda je ovo apsolutno identičan čin onome koji je 1992. godine uradio tadašnji komandant 2. Vojne oblasti bivše JNA u Sarajevu general Milutin Kukanjac kada je 19. marta uputio tajnu depešu Generalštabu JNA, tada već Vojske Jugoslavije o aktivnostima koje je poduzeo i koje treba poduzeti kada je u pitanju dalja okupacija Bosne i Hercegovine.
Po ovoj depeši kasnije je došlo do izdvajanja srpskog etničkog elementa iz MUP-a RBiH i formiranje srpskog MUP-a koji živi i danas kroz MUP RS-a, čiji specijalni sastavi sa specijalcima iz Srbije čuvaju bjegunce od bh. pravosuđa. A ovaj dokument koji se nalazi u arhivama Haškog suda posebno je zanimljiv po jednoj rečenici generala Kukanjca:
“Iz rečenog procjenjujem da je potrebno ranije započeti (realizacijom u terenu) prve faze Plana RAM.”
U svojoj knjizi "Rape warfare: the hidden genocide in Bosnia-Herzegovina and Croatia" Allen Beverly autor knjige za plan RAM navodi:
"U osnovi se radi o vojnom planu koji, u slučaju secesionističkih pokreta, predviđa srpsku okupaciju dijela hrvatskog teritorija i Bosne i Hercegovine, kretanje srpskih trupa u Sandžak i kontrola područja u kojem se "muslimanski fundamentalizam" može pokazati posebno snažnim."
Beverly objašnjava i suštinu plana RAM bivše JNA koji je bio u nacrtu dopunjavan nešto prije i nakon komandno -štabne vojne vježbe "Romanija 82" iz 1982. godine.
"Naša analiza ponašanja muslimanskih zajednica pokazuje da moral, volja i bezobrazna priroda njihovih grupa mogu biti narušeni samo ako naše djelovanje usmjerimo na mjesto gdje je religijska i društvena struktura najranjivija. To se odnosi na žene, posebno adolescente i na djecu. Odlučna intervencija usmjerena na ove društvene grupe proširila bi zbrku među zajednicama, uzrokujući prije svega strah, a zatim paniku, što bi dovelo do vjerojatnog muslimanskog povlačenja sa teritorija uključenih u ratne aktivnosti. U ovom slučaju moramo stvoriti široku propagandnu kampanju našim dobro organiziranim, britkim akcijama kako bi se panika povećala. Utvrdili smo da koordinacija između odlučnih akcija i dobro isplanirana informativna kampanja može izazvati spontani bijeg mnogih zajednica."
Plan RAM je pokazao temeljitost i sveobuhvatnost realizacije zacrtanih ciljeva, u prvom redu bivše JNA, što je podrazumijevalo njeno dugotrajno i sistemsko prestrukturiranje u srpsku imperijalnu silu na strukturnom, organizacijskom, operativnom planu, prema jedinstvenoj zamisli, vremenski usklađeno, u skladu sa unutrašnjim i međunarodnim okolnostima, ali s uvijek istim geslom "o zaštiti srpskog naroda i da mu se pomogne za odbranu" i to sve u okviru "sprječavanja međunacionalnih sukoba".
Zato i ne treba da čudi ponašanje generala Gojka Kneževića, koji je kao tada mlad oficir (Vojnu akademiju završio 1989. VES OMJ) vjerno služio ovim ciljevima. I danas, on pokazuje da ih se nije odrekao iako nosi drugu uniformu. On se nije promijenio, a nije se promijenio ni karakter praznika koji se obilježava 12. maja i pored svih nastojanja da se to učini prihvatljivim.
Takvu politiku etnički čistih RAM-ova iz 90- tih za nove mape velikosrpskih i velikoruskih ideologa danas gradi Milorad Dodik, a prate pojedinci poput generala Kneževića, kako bi ostvarili benefite u novoj "Republici Ruskoj", lično Dodikovoj kneževini autokratije i organiziranog kriminala.
Ako postavite sistem vrijednosti u jednom društvu tako da je vaša nacija u svakom smislu "čista", a da su svi drugi i drugačiji protiv vas i da se vi morate "braniti" tako da svoje komšije i sugrađane tjerate da nose bijele trake i na svoje kuće i stanove istaknu bijele zastave; da svoje komšije i sugrađane masovno zatvarate u logore i svirepo ih zlostavljate i masovno ih ubijate; da svoje komšije i sugrađane držite opkoljene s vojnom silom u enklavama i gradskim getoima i da ih izlažete danonoćnim artiljerijskim baražima, da im artiljerijom i tenkovima gađate bolnice i ubijate ranjenike i ratne zarobljenike; da njihove supruge, majke i sestre masovno silujete i na najbrutalniji način ubijate; da sijete smrt i zatirete trag svakom ko se drugačije krsti ili ko se Bogu moli na drugi način; da im rušite groblja, i u zrak dižete bogomolje i na tim mjestima gradite igrališta; da pucate na "njihovu" djecu u školi ili koja se sankaju i raduju prvom snijegu samo zato što se zovu drugačije - onda je to jednom riječju FA ŠI ZAM ili moderno RA ŠI ZAM.
Razni "dodici" će imati politički utjecaj dok god se ne promijeni društveni i intelektualni sistem vrijednosti i u Srbiji i u RS-u, po kojem su svi drugi krivi za stradanje njihovog "nacióna", osim njih samih, odnosno režima Slobodana Miloševića. Režima čiji društveni sistem vrijednosti baziran na kultu ličnosti, kriminalu, švercu, turbofolku, čuvenom KRKK – kami, rakiji, kokardi i Kosovu - zatim u pjesmama opjevanom kalašnjikovu i artiljeriji, kao i definiciji laži Dobrice Ćosića. Ukratko Srbiji devedesetih, koja je transformirana u Srbiju 2010-ih i ne mrda iz tog fašističko-rašističkog balona.
Umjesto da sluša svoju mladost, svoje studente, koji žele da izađu iz tog fašističko-rašističkog ludila, Srbija traži saveznike za novo crtanje karata, za novu epizodu krvi suza i stradanja u Bosni. Nikako da se iz Beograda umore od podjele ove zemlje, nikako da se zadovolje sa žrtvama koje su pale i sa jedne i sa druge strane. Zar moramo da se mjerkamo preko mušice puške sa metkom u cijevi svako 30-40 godina? Zar nije bilo dosta ubijanja?
Čim generali izdaju naređenje vojnicima da se rasporede u strijelce i tako dočekaju svoje kolege koji bi došli da sprovode zakon, svaki dijalog gubi smisao, a svaki vapaj za razum gubi nadu. I šta očekuju, predsjednici entiteta i generali, da će ih ruka pravde zaobići?
Neka upitaju Ratka Neđe Mladića iz sela Božanovići kod Kalinovika, jel’ njemu to uspjelo? Jesu li mu komotne pelene i potucanje po zatvorskim hodnicima po stare dane, a bio je gospodar života i smrti.
Kostima nevinih 90-tih je pravljen RAM za sliku "velike Srbije" koji nije završen. Sad bi da se to završi sa mapom "Republike Ruske". Srećom, iako trenutno ne funkcionira u punom kapacitetu, država Bosna i Hercegovina postoji, zahvaljujući herojima Armije RBiH koji su 90-tih poremetili sve RAM-ove. Putinu, Dodiku i Vučiću mora biti jasno da im ekser za njihov RAM ne može biti ućeran i stajati u živom zidu Bosne i Hercegovine. Nije ni prije i neće nikad!
