Domovinski pokret, radikalno desno krilo vladajuće koalicije u Republici Hrvatskoj, odlučio je svoj poljuljani rejting unutar države spašavati provjerenim receptom – miješanjem u unutrašnja pitanja susjedne Bosne i Hercegovine.

Njihova novopečena "Rezolucija o osnaživanju političkog položaja Hrvata u BiH" agresivni je politički pamflet koji, pod krinkom "brige za sunarodnjake", direktno udara u temelje suvereniteta države koju Zagreb deklarativno poštuje.

Ono što je za Beograd "Svesrpski sabor", za desničare iz Domovinskog pokreta jeste ova rezolucija. Dokument neodoljivo podsjeća na deklaracije donesene s druge strane Drine, s ciljem brisanjem granica između unutrašnjih pitanja jedne suverene zemlje i ambicija susjedne metropole.

U preambuli Rezolucije, Domovinski pokret ne preže ni od otvorenog historijskog revizionizma. Negirajući utvrđene činjenice o agresiji i relativizirajući ulogu paradržave Herceg-Bosne, čiji su ciljevi pred međunarodnim sudovima jasno definirani kao udruženi zločinački poduhvat, ova politička organizacija pokušava rehabilitirati ideologiju koja je Bosni i Hercegovini donijela samo razaranje.

Ono što ovu rezoluciju čini posebno opasnom su otvorene prijetnje i institucionalna agresivnost. Domovinski pokret predlaže da Hrvatska koristi pravo veta u Evropskoj uniji kako bi prisilila našu državu na uvođenje etničkih izbornih jedinica i praktične političke autonomije za Hrvate. No, tu ne staju.

U maniru totalitarnih režima, pozivaju na proglašavanje javnih dužnosnika iz Bosne i Hercegovine osobama non grata i, što je najskandaloznije, na reviziju i oduzimanje hrvatskog državljanstva onima koji se usude razmišljati drugačije od Zagreba. Ovakva vrsta političke ucjene, gdje se pasoš koristi kao batina za discipliniranje građana druge države, predstavlja neviđen diplomatski presedan u modernoj Evropi.

Poseban apsurd predstavlja pokušaj Domovinskog pokreta da Hrvatskom narodnom saboru (HNS), koji je suštinski nevladina organizacija, daju institucionalni karakter unutar službenih odnosa dviju država. Time se direktno zaobilaze legalne institucije Bosne i Hercegovine, čime se suverenitet države srozava na nivo dijaloga s udruženjima građana koja su po volji Zagreba.

Iako bi se naivni posmatrač mogao ponadati da je ovo samo izolirani ispad radikalnih partnera u Vladi, istina je da je razlika između "izborne jedinice" Domovinskog pokreta i Plenkovićeve "virtuelne izborne jedinice" isključivo u jezičkoj konstrukciji. Cilj je betoniranje etničkih podjela i trajni utjecaj Zagreba na političke procese u Sarajevu.

Domovinski pokret koristi oštar, gotovo ratnohuškački ton kako bi povratio razočarano biračko tijelo, a HDZ Hrvatske provodi istu politiku umotanu u celofan briselske diplomatije. Pregovori koji se trenutno vode o usvajanju ove rezolucije u Saboru pokazuju da je hrvatsko društvo, pod palicom HDZ-a, postalo plodno tlo za ovakve opasne inicijative.

Bosna i Hercegovina ne treba tutore, a pogotovo ne one koji bi joj krojili unutrašnji ustavni poredak uz prijetnje sankcijama i revizijom historije. Rezolucija Domovinskog pokreta je ogoljeni dokaz da u dijelu zagrebačke politike i dalje žive neostvareni ratni ciljevi, samo sada upakovani u saborske procedure.

Ako Hrvatski sabor  usvoji ovaj dokument, to će biti i službeni pečat na politiku rušenja suvereniteta Bosne i Hercegovine. Došlo je vrijeme da se Zagreb zapita gradi li mostove saradnje ili opet kopa rovove razdora pod plaštom evropskih vrijednosti. Sudeći prema Domovinskom pokretu, lopate su već u rukama.