Jedno kristalno vedro septembarsko jutro 2001. godine trajno je promijenilo tok svjetske historije. Serija koordiniranih samoubilačkih napada, u kojima je 19 pripadnika Al-Qaide otelo četiri komercijalna aviona naoružanih samo skalpelima, pretvorila se u najsmrtonosniji teroristički udar na tlu SAD-a.

U New Yorku je poginulo oko 2.750 ljudi, u napadu na Pentagon 184, dok je 40 putnika i članova posade stradalo u ruralnom dijelu Pennsylvanije. Poginulo je i svih 19 otmičara. Među ruševinama Svjetskog trgovačkog centra (WTC) ostala je i strašna cijena požrtvovanosti. Naime, više od 400 policajaca i vatrogasaca izgubilo je život pokušavajući evakuirati zarobljene.

Loša procjena bin Ladena

U korijenu napada stajala je fatalna procjena Osame bin Ladena. Kako je kasnije posvjedočio njegov saradnik Abu Walid al-Masri, vođa Al-Qaide godinama je gradio uvjerenje da je Amerika ranjiva i da predstavlja tek "papirnatog tigra". To je temeljio na ranijim američkim povlačenjima iz Libana 1983. nakon bombardovanja kasarne u Bejrutu i pogibije 241 marinca, iz Somalije 1993. poslije smrti 18 vojnika u Mogadišu, te iz Vijetnama 1970-ih. Bin Laden je vjerovao da će silovit udar na "dalekog neprijatelja" natjerati SAD na uzmicanje i pokrenuti pad režima širom Bliskog istoka.

Glavni operativni planer operacije bio je Khalid Sheikh Mohammed. Sredinom 1990-ih osmislio je neuspjeli plan "Bojinka" za rušenje desetak američkih aviona iznad Azije. U intervjuu za Al Jazeeru 2002. godine novinar Yosri Fouda zabilježio je kako Khalid Sheikh Mohammed nikada nije odustao od te ideje. Sastavši se s Bin Ladenom 1996. u Tora Bori, predložio je taktičku obuku pilota koji će otete putničke avione direktno zabijati u zgrade. Al-Qaida je obezbijedila novac, ljude i logistiku.

Zavjera je povezala čitav svijet. Naime, sastanci su se održavali u Maleziji, novac se prebacivao preko Dubaija, regruti su dolazili s Bliskog istoka, dok se operativno jezgro formiralo u Njemačkoj. "Hamburšku ćeliju" predvodio je Mohammed Atta, zajedno s planerima poput Ramzija Binalshibha. Otuđeni, suočeni s nostalgijom i stvarnom ili percipiranom diskriminacijom, ovi su se mladići međusobno radikalizirali. Nakon susreta u vozu 1999. godine, kada su s puta za Čečeniju preusmjereni u Afganistan, Bin Laden i njegov vojni komandant Muhammad Atef uvidjeli su da su obrazovani radikali sa Zapada savršeni izvršioci, te je Atta imenovan za vođu operacije.

Ušavši u SAD, otmičari su upisali časove letenja. Atta je održavao vezu s Binalshibhom šifriranim e-mailovima tobožnjoj djevojci "Jenny", pišući kako "prvi semestar počinje za tri sedmice... 19 certifikata za privatno obrazovanje i četiri ispita". Konačni datum potvrđen je 29. augusta 2001. kroz telefonsku zagonetku: "Dva štapića, crtica i kolač sa štapićem prema dolje" (11-9). Petog septembra Binalshibh je preko Pakistana poslao kurira Bin Ladenu s viješću o danu napada.

Foto: Library of Congress

Pakleno jutro u jednom dahu

Napad je započeo u 8 sati i 46 minuta, kada se let 11 American Airlinesa iz Bostona zabio u sjeverni toranj Svjetskog trgovačkog centra. Mediji i posmatrači isprva su nagađali da je riječ o nesreći manjeg aviona, ali iluzija se raspršila tačno 17 minuta poslije. Tada je u 9:03, pred kamerama koje su uživo prenosile požar, let 175 United Airlinesa uletio u južni toranj. Radnici su zarobljeni iznad zona udara u očaju skakali u smrt bježeći od plamena, čime je postalo jasno da je Amerika napadnuta.

Udarci su se potom prenijeli na prijestolnicu. U 9 sati i 37 minuta, let 77 American Airlinesa s aerodroma Dulles probio je jugozapadno krilo Pentagona, izazvavši teška razaranja, nakon čega je Federalna uprava za avijaciju (FAA) smjesta naredila prizemljenje svih aviona u zemlji. U međuvremenu, na letu 93 United Airlinesa iz Newarka putnici su putem mobitela saznali za napade i jurišali na kokpit. Avion se u 10 sati i 3 minute srušio u polje kod Shanksvillea u Pennsylvaniji, spriječivši napadače da dosegnu Washington.

Završni čin njujorške tragedije uslijedio je u 9:59, kada je teško oštećeni južni toranj WTC-a nakon 56 minuta gorenja potpuno kolabirao, da bi 29 minuta poslije, tačno u 10:28 sati, pao i sjeverni toranj. Zid prašine i smrvljenog betona prekrio je Donji Manhattan, okolne zgrade su teško oštećene ili srušene, a vatre na Ground Zerou tinjale su duže od tri mjeseca.

Predsjednik George W. Bush vijest je primio u učionici na Floridi, kada mu je šef kabineta Andrew Card šapnuo: "Drugi avion je udario u drugi toranj. Amerika je napadnuta." Bush se u 20:30 obratio naciji najavivši doktrinu da SAD neće praviti razliku između terorista i onih koji im pružaju utočište. Tri dana poslije, stojeći na olupini vatrogasnog vozila na Ground Zerou, kroz megafon je izrekao riječi koje su mu podigle podršku s 55 na rekordnih 90 posto: "Čujem vas. Ostatak svijeta vas čuje. A ljudi koji su srušili ove zgrade uskoro će čuti sve nas."

Šta su obavještajci propustili

Nalazi Nezavisne komisije za 11. septembar (osnovane 2002.) otkrili su frapantne propuste unutar sigurnosnog aparata. Ključnu odgovornost snosila je CIA, koja je operativce Nawafa al-Hazmija i Khalida al-Mihdhara pratila još od samita u Kuala Lumpuru u januaru 2000. godine. Iako je pedesetak analitičara CIA-e vidjelo izvještaje o njima, niko ih nije stavio na listu za praćenje State Departmenta niti obavijestio FBI. Oni su pod pravim imenima doputovali u Los Angeles 15. januara 2000. godine, unajmili stan, otvorili račune, kupili automobil i pohađali časove letenja, dok je Mihdhar bio upisan i u telefonski imenik. Na listu za praćenje stavljeni su tek 24. augusta 2001. godine, da bi sedmicama kasnije udarili u Pentagon.

Paralelno je zakazao i FBI u slučaju Zacariasa Moussaouija, uhapšenog u Minnesoti 16. augusta 2001. zbog isteka vize nakon sumnji instruktora letenja. Iako je direktor CIA-e George Tenet dobio dopis, sjedište FBI-a odbilo je izdati nalog za pretres njegovog računara. Kako su istakli senator Charles Grassley i istražna komisija, ta bi pretraga otkrila uplate od Binalshibha i mogla razotkriti čitavu mrežu prije napada.

Osama bin Laden (Foto: Anadolija)

Nova ratna doktrina

Američki zračni prostor ostao je zatvoren do 13. septembra, berze nisu radile četiri dana, a međunarodna zajednica stala je uz Washington – francuski Le Monde objavio je naslov "Svi smo mi Amerikanci", u Teheranu je održano bdijenje uz svijeće, dok je NATO prvi put aktivirao Član 5.

Odbijanje talibana da izruče Bin Ladena dovelo je do invazije na Afganistan 7. oktobra 2001. godine. Uz pomoć Sjevernog saveza, zračnih udara te angažmana oko 300 specijalaca i 110 oficira CIA-e, talibanski režim pao je za dva mjeseca. Al-Qaida je time izgubila svoju bazu. Iako je njen komandant Saif al-Adel tvrdio da je cilj bio namamiti SAD u zamku, dokazi pokazuju da se vodstvo pripremalo samo za raketne udare. Bin Laden je u decembru 2001. izbjegao zarobljavanje u Tora Bori, uz raspisanu nagradu od 25 miliona dolara, a likvidiran je tek 2. maja 2011. u pakistanskom Abbottabadu u operaciji mornaričkih SEAL-ovaca koju je naredio Barack Obama.

SAD su na unutrašnjem planu usvojile USA PATRIOT Act, osnovale Ministarstvo domovinske sigurnosti, te u decembru 2001. otvorile logor u zaljevu Guantanamo na Kubi, lokaciju koju je Donald Rumsfeld nazvao "najmanje lošim mjestom" jer je bila izvan domašaja američkih zakona. Kroz logor je prošlo oko 800 ljudi, dok je do desete godišnjice ostalo manje od 175.

Kulminacija odgovora bila je Bushova doktrina preventivnog rata, iznesena u govoru o stanju nacije 2002. godine, gdje je Iran, Irak i Sjevernu Koreju označio kao "osovinu zla". Kako je objasnio podsekretar odbrane Douglas J. Feith, cilj je bio demonstracijom sile spriječiti svaki naredni udar. Iako Saddam Hussein nije sarađivao u napadima 11. septembra, SAD su 20. marta 2003. pokrenule invaziju na Irak pod nazivom "Iračka sloboda" i ovladale Bagdadom za tri sedmice.

Ožiljak na horizontu

Oko 400.000 ljudi bilo je izloženo otrovnom pepelu, azbestu i kancerogenom dimu koji se sa zgarišta WTC-a širio sve do 2002. godine. Razvio se tzv. "WTC kašalj", teške respiratorne infekcije, astma i maligna oboljenja. Oboljelima su isprva uskraćivane invalidnine, dok predsjednik Obama 2011. nije potpisao Zakon Jamesa Zadroge, nazvan po detektivu koji je proveo preko 450 sati na Ground Zerou i umro u 34. godini. Do 2023. godine umrlo je više od 5.700 učesnika tog programa, čime su bolesti povezane s dimom odnijele više života nego sam dan napada.

Prostor tragedije obnovljen je 3. novembra 2014. otvaranjem nebodera One World Trade Center, visokog 541,3 metra. Uz njega se nalazi Memorijalni kompleks arhitekata Michaela Arada i Petera Walkera, izabran među 5.201 projektom iz 63 zemlje. Dva reflektirajuća bazena s najvećim vještačkim slapovima u Sjevernoj Americi leže unutar temelja srušenih kula, s bronzanim pločama koje nose imena žrtava iz 2001. i šestoro poginulih u napadu na WTC u februaru 1993. U parku stoji i "Drvo preživjelih", teško oštećena kruška oporavljena i vraćena 2010. godine.

Podzemni muzej čuva 24 metra visoke čelične trozupce s fasade Sjevernog tornja, "Posljednji stub" od 11 metara i potporni zid u dvorani od 1.400 kvadrata, uz sjećanja na 28 jezika iz 43 zemlje. U Memorijalnoj dvorani postavljene su 2.983 plave akvarelne pločice umjetnika Spencera Fincha koje dočaravaju boju neba tog jutra, uz stih iz Vergilijeve Eneide koji trajno čuva uspomenu:

"Nijedan dan te neće izbrisati iz sjećanja vremena."

Foto: Anadolija