Teme | 20.09.2026.

Glad kao oružje

Holodomor: Kako je Staljinov administrativni aparat pretvorio žitnicu u zonu smrti

U augustu 1932. godine, uveden je "Dekret o pet klasova", zakon koji je propisivao smrtnu kaznu ili deset godina robije za "krađu socijalističke imovine". U praksi, to je značilo da je majka koja je na požnjevenom polju skupljala preostale klasove žita kako bi nahranila svoju djecu bila tretirana kao državni neprijatelj

Autor:  Adisa Huseinbegović
Foto: stav arhiva

U historijskim arhivama, smrt miliona ljudi od gladi u Ukrajini između 1932. i 1933. godine nije zavedena kao posljedica suše ili slabe žetve. Zavedena je kao rezultat preciznog administrativnog plana koji je sovjetska vlast, pod direktivom Josifa Staljina, provela kroz niz dekreta, kvota i vojnih blokada. Dok su se tijela gomilala na ulicama Harkova i zabačenih sela, sovjetski brodovi su izvozili milione tona ukrajinskog žita kako bi finansirali ubrzanu industrijalizaciju države. Ovaj događaj, poznat kao Holodomor, ili "smrt glađu", nije bio prirodna katastrofa, već organizovani državni akt uništenja.

Sve je počelo krajem 1929. godine, odlukom o radikalnoj transformaciji sovjetskog društva. Staljinov plan brze industrijalizacije zahtijevao je ogroman kapital, a najbrži put do njega bio je preuzimanje potpune kontrole nad poljoprivredom. Pokrenuta je nasilna kolektivizacija, proces kojim su privatna imanja ukidana, a seljaci prisilno tjerani u državne zadruge – kolhoze i sovhoze. Otpor je bio masovan, naročito u Ukrajini, koja je tradicionalno bila žitnica carstva s duboko ukorijenjenom kulturom privatnog vlasništva nad zemljom. Kako bi se taj otpor slomio, država je definirala neprijatelja. Taj neprijatelj nazvan je "kulak". Iako je pojam izvorno označavao imućnijeg seljaka, tokom kolektivizacije ova etiketa se primjenjivala na svakoga ko se protivio predaji svoje zemlje, stoke i alata državi. Postati "kulak" ili "podkulak" (pomagač) značilo je postati meta državne represije. Ta represija je formalizirana 30. januara 1930. godine, kada je Staljin odobrio tajnu rezoluciju o "likvidaciji kulaka kao klase". Dokument je bio jasan i administrativno precizan: kulaci su podijeljeni u tri kategorije. Prva je uključivala one označene kao kontrarevolucionare, predviđene za strijeljanje ili zatvaranje u logore. Druga kategorija je bila namijenjena za masovnu deportaciju s porodicama u nenaseljene dijelove Sibira, Urala i Kazahstana, gdje je protjerano između 1,8 i 2,5 miliona ljudi. Trećoj kategoriji je oduzeta sva imovina i dodijeljena im je lošija zemlja unutar matične regije.

Nakon što je najproduktivniji sloj seljaštva uništen, sovjetska vlast je 1932. godine uspostavila mehanizam za izazivanje gladi. Vlada u Moskvi postavila je nerealno visoke kvote za predaju žita za Ukrajinu i regiju Kuban, gdje su većinu također činili etnički Ukrajinci. Kada sela nisu mogla ispuniti nametnute obaveze, poslane su posebne partijske brigade da nasilno oduzmu ne samo žito, već i svu drugu hranu koju bi pronašli. U augustu 1932. godine, uveden je "Dekret o pet klasova", zakon koji je propisivao smrtnu kaznu ili deset godina robije za "krađu socijalističke imovine". U praksi, to je značilo da je majka koja je na požnjevenom polju skupljala preostale klasove žita kako bi nahranila svoju djecu bila tretirana kao državni neprijatelj. Sela i cijeli okruzi koji nisu ispunjavali kvote stavljani su na sistem "crnih ploča", što je značilo potpunu blokadu. Trgovine su zatvarane, sva roba je povučena, a selima je zabranjena bilo kakva opskrba. Vrhunac administrativnog terora dogodio se u januaru 1933. godine, kada je Staljin izdao tajnu naredbu kojom se blokiraju granice Sovjetske Ukrajine i Kubana. Jedinice NKVD-a postavile su patrole koje su sprječavale izgladnjele seljake da pobjegnu u gradove ili u druge dijelove SSSR-a u potrazi za hranom. Bili su zarobljeni u zoni smrti.

Demografske studije koje je proveo ukrajinski Institut za demografiju, u saradnji s američkim stručnjacima, procjenjuju broj direktnih žrtava gladi u samoj Ukrajini na oko 3,9 miliona. Ukupni demografski gubitak, uključujući pad nataliteta i žrtve u drugim regijama s ukrajinskom većinom, prelazi 4,5 miliona ljudi. Glad je teško pogodila i Kazahstan, gdje je zbog prisilnog naseljavanja nomadskih plemena umrlo više od trećine cjelokupne kazaške populacije, kao i regije oko rijeke Volge i Dona u Rusiji. Iako se rasprava i danas vodi o tome da li je cilj bio uništenje seljaštva kao klase ili specifično ukrajinskog naroda kao nacije, historijski dokumenti pokazuju da je glad korištena kao oružje za slamanje ukrajinskog nacionalnog otpora sovjetskoj vlasti. Do danas su više od 34 države, uključujući Sjedinjene Američke Države, Njemačku, Francusku i Kanadu, kao i Evropski parlament, Holodomor službeno priznale kao genocid nad ukrajinskim narodom. Ruska Federacija, kao pravni sljednik SSSR-a, priznaje masovnu glad kao "opću sovjetsku tragediju", ali odbacuje termin "genocid", tvrdeći da je podjednako pogodila sve narode unutar države, uprkos dokumentovanim direktivama koje su specifično ciljale Ukrajinu.

Bijela kuća

Historijski susret Trumpa, Putina i Jinpinga o smanjenju nuklearnog oružja

Crno more u fokusu

Zašto se Indija uključuje u rusko-ukrajinski sukob?

Novi hladni rat

Bitka za Sjeverni morski put: Arktik postao ključno pitanje ruske egzistencije

Učestali incidenti

Crno more najopasnije ratište NATO-a i Moskve

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh