Hajrudin Paraganlija će 12. maja u mezarju Veljaci u Bratuncu ukopati posmrtne ostatke supruge Zinete i kćerke Almere, koja je imala šest mjeseci kada je ubijena.
Obje su pronađene u masovnoj grobnici u bratunačkom selu Joševa, gdje su živjele u porodičnoj kući.
- Kako će se čovjek osjećati kada izgubi kćerku, suprugu, majku, snahu i njenu kćerku. Oni su ubijeni u napadu srpske vojske na selo 23. maja 1992. godine. Majku još nisam pronašao, kao ni brata Adila - kaže Hajrudin.
Posmrtne ostatke njegove kćerke i supruge je DNK analizom potvrdio Komemorativni centar u Tuzli. Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, u Bratuncu se još traga za 32 djece.
Derviša Hodžić i danas traži posmrtne ostatke Elvisa. On je sin njenog supruga iz prvog braka koji je sa bratom Salmirom i majkom Zinetom ubijen u mjestu Suha kod Bratunca.
Dok pokazuje mjesto gdje se nalazila kuća u kojoj su zapaljeni 10. maja 1992., priča kako je kasnije u Srebrenici upoznala supruga Beriza koji joj je ispričao šta im se desilo.
- Upoznali smo se u Srebrenici, gdje je on izbjegao iz Bratunca i ispričao mi svoju priču. Uzeli smo se i bili smo u braku nepune dvije godine. Dobili smo dva sina - priča Derviša.
Beriz je nestao padom Srebrenice u julu 1995. Ukopan je 2004. godine u Memorijalnom centru u Potočarima.
Na ploči u dvorištu gdje živi upisana su imena Hodžić Osmana i Zinete - roditelja njenog muža, zatim imena Sabre, Salmira i Elvisa, kao Mehe i Fatime Džananović i dječaka Muamera i Adnana Ramića.
- Jedan stariji čovjek nam je pričao u Srebrenici kako je tu noć, prolazeći pored kuće, osjetio kako gori ljudsko meso - prisjeća se Derviša.
Salmir je imao devet, a Elvis 11 godina. Kaže da su posmrtni ostaci Salmira pronađeni, ali se ona nada da će pronaći i Elvisove.
- Moja djeca su davala krv za DNK analizu. Da mi je da ih nađem i ukopam. Svojoj djeci sam rekla - da su bogdo živi, svaku bih marku raspolovila da ih školujem. Ali nema od toga ništa nažalost - kaže Derviša za Detektor dok pokazuje njihove školske fotografije.
Srpske snage su 17. aprila 1992. preuzele kontrolu nad općinom Bratunac i uloženi su sistematski napori da se Bošnjaci u općini razoružaju, utvrđeno je u više haških presuda.
Nakon što su 9. maja 1992. zapaljene kuće u bošnjačkim selima Cerivac i Polje, narednog dana su napali bošnjačka sela Suha i Mihaljeviće, gdje su muški stanovnici zarobljeni i odvedeni u školu "Vuk Karadžić", dok su žene i djeca odvedeni na fudbalski stadion u Bratuncu, navodi se u presudama Radovanu Karadžiću, prvom predsjedniku Republike Srpske osuđenom na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida i drugih zločina, i Momčilu Krajišniku, bivšem predsjedniku Skupštine Republike Srpske koji je osuđen na 27 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, progon, istrebljenje, ubistva i deportaciju nesrba širom BiH.
Safeta Sinanović traga za Jasminom i Salkom - sinovima njenog muža Junuza iz prvog braka. Jasmin je imao 12, a Salko 11 godina. Obojica su išli u Osnovnu školu "Vuk Karadžić" u Bratuncu.
S Junuzom u braku dobila je sina i kćerku.
- Jednu večer se zapucalo u selu i muž se prepao za djecu. Ujutro kada smo ustali, on je rekao: 'Uzet ćeš ovu djecu, vodit ćeš ih majci u Suhu, ja ću ovu dvojicu voditi kod moje majke u Veliće. Ako jedni poginu, ostat će drugi, neko će ostati iza mene. Večeras smo mogli poginuti svi'. Tako smo se razdvojili - priča Safeta.
Njen muž je pobjegao u šumu, pa mu je skoro svaki dan nosila hranu i obilazila njegove sinove koji su bili kod svekrve. Opisuje ih kao crnokose i živahne dječake, koji su dane provodili u igri s loptom i da mnogo voljeli brata i sestru.
- Ja ih nisam rodila, ali sam ih othranila. Bila sam im druga majka. Trudili se da budu još bolji prema meni. Zvali su me mama, majka - prisjeća se Safeta.
Kada je zapucalo, Safeta je uspjela s djecom pobjeći za Živinice 10. maja, dok joj sudbina Jasmina i Salke nije poznata. Prema pričama mještana Suhe koji su izašli poslije nje, sumnja se da su ubijeni i zapaljeni, dok joj se svekrva pronađena mrtva na putu u šumi.
- Imam želju da ih nađem dok sam živa, da im se zna mezar, da brat i sestra mogu otići da im prouče Fatihu. Molila bih svakoga ko nešto da zna da mi kaže, ako zna gdje su odvedeni i ubijeni. Sve smo pokušali, u svaku šuplju bukvu i potok sam zavirivala, tražila ih. Veliku želju imam da ih nađem - kaže Safeta.
Njen suprug Junuz poginuo je u Srebrenici 1992. godine, a ukopan je u Veljacima gdje će ovog 12. maja biti ukopan i brat Ramiza Salkića.
Nakon duže od 30 godina traženja, Ramiz Salkić će u Veljacima, pored brata Ahmeta i oca Hameda, ukopati posmrtne ostatke brata Hamdije. Iz škole "Vuk Karadžić" su prebačeni u logor na Pale, nakon čega su razmijenjeni između Ilijaša i Visokog.
- Ja sam otišao u jednu porodicu na oporavak, a on je s grupom prijatelja i našim rođakom krenuo prema Sarajevu. Znam da su došli do Ahatovića. Nedugo nakon toga su napadnuti i Ahatovići, gdje je počinjen veliki zločin. Jedan dio saputnika se uspio vratiti prema Visokom, ali on i naš rođak Šerif nisu. Ponovo su zarobljeni i odvedeni u Ilijaš, nakon čega su ubijeni - kaže Ramiz.
Pojašnjava da mu je brat bio pod drugim imenom ukopan u Ilijašu, nakon greške koja je napravljena u prepoznavanju tokom ekshumacije tijela iz masovne grobnice. Po naredbi Tužilaštva BiH, prošle godine je urađena reekshumacija i DNK analiza, čime je potvrđeno da posmrtni ostaci pripadaju Salkićevom starijem bratu.
- Nažalost, mi smo u situaciji da se ne radujemo da će nam javiti da je neko živ, već se radujemo da nam jave da su pronašli kosti i da ćemo znati gdje je mezar - kaže Ramiz.
U Memorijalnom centru Veljaci kod Bratunca do sada su ukopani posmrtni ostaci 307 osoba koje su ubijene u ratu. Na kolektivnoj dženazi 12. maja će biti ukopano pet osoba. Na porodičnim mezarjima su ukopani posmrtni ostaci još 42 osobe, pojašnjava Šuhra Sinanović, predsjednica Udruženja "Žene Podrinja" iz Bratunca.
- Devet kompletnih porodica u Bratuncu je nestalo… - kaže ona.
Još se traga za 280 osoba s područja Bratunca.
- Na području Bratunca i Zvornika je pronađeno najviše masovnih grobnica - govori Sinanović koja će s porodicama žrtava 10. maja obići mjesto na kojem je pronađena masovna grobnica "Suha" iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 38 žena i djece, a istog dana će sa Ljubovijskog mosta spustiti u vodu ruže za nestale.
