Bio sam dijelom svjedok ogromnog posla koji su uradile državna bezbjednost i Armija RBiH u  dopremi informacija Međunarodnom krivičnom sudu. Na početku se govorilo o teškoćama i uhodavanje je bilo sporo. Kako su godine u Tribunalu odmicale, sve više je u tamošnjem stranom osoblju raslo ubjeđenje da imaju posla sa izuzetnim ljudima iz zemljice Bosne i ozbiljnom državnom policijskom agencijom. Onda je došlo saznanje da su gospođi tužiteljici Del Ponte CIA i francuski Segond militair odbili dati snimke razgovora srpskih političara i oficira tokom ubijanja Srebrenice. Kratko beznađe prekinuto je kada je oficir za vezu BiH Tužilaštvu otkrio i rekao: Služba i Armija su snimili stotine razgovora u toku genocida u Srebrenici i oni su predati Arhivu suda.

Del Ponte je odmah zatražila da se dokazi pregledaju. Izranjali su optužujući snimci za politički i vojni vrh RS-a i Jugoslavije. Tada sam samo površno znao o toj temi, a čitajući knjigu oficira za vezu sa Haškim tribunalom Amira Ahmića "Pobjeda Bosne i Hercegovine, saradnja i naslijeđe Haškog tribunala" , saznao sam naširoko tu izuzetno zanimljivu veliku tajnu još jedne pobjede Bosne nad silama zla. Srpska strana i advokati su bili ubijeđeni da je te razgovore snimila služba neke moćne zapadne zemlje. Sa prvim uspjesima u Hagu počinju najgori udari, nažalost, i sarajevskih medija na AID i armijske obavještajne službe. Umjesto priznanja ljudima koji su vodili paralelni rat krvavom ratu, dobijali obavještajne bitke i u sve mračne tajne zla unosili svjetlo, u Bosni su ih dočekivale sumnje i stalne optužbe. Do danas je medijima prodefilovalo stotine onih koji pametuju i drže lekcije o nekakvoj neopisivoj kosmičkoj pravdi koja nas nije zadesila. I sve te storije se umotavaju u priču o nekakvoj izdaji.            

Možda će se jednog dana neko i upitati: Pa dobro ko ste vi Bošnjaci, vi vječito nezadovoljni narod, uvijek u svom svijetu i daleko od stvarnog svijeta zla. Jeste li vi neki politički autističan svijet?

Dakle, jedini ste narod koji ima presudu za genocid. I jedini ste narod koji je dobio sve najvažnije presude protiv političkog i vojnog vrha Srbije i RS-a, Hrvatske i tzv. Herceg-Bosne. I jedini ste narod čiji su dželati završili po zatvorima širom Evrope. Čitav najviši politički, vojni i policijski vrh Srbije je završio na robijama i u zatvorima, gdje ih je iza rešetaka nekoliko umrlo, a evropski zatvori su još puni srpskih lidera i generala. Političkom i vojnom dijelu Herceg-Bosne je presuđeno i još čame po zatvorima. Niti jedan narod u historiji nije dobio takvu pravdu. Šta mislite: Kako je to moguće sa nekakvim izdajama?

Promocija u Sarajevu

Ahmićev "završni izvještaj" iz Haga: Knjiga koja ruši laži i brani istinu o BiH

Milioni Palestinaca umiru pod aviobombama ili bivaju mučeni i ubijani od izraelske vojske. Milioni Rohinja su ubijani i prognani iz svojih domova i umiru u strašnoj bijedi, mukama i gladi pod šatorima na granici Mijanmara i Bangladeša. Za njih pravde nema, niti će biti. Nema pravde za muslimane Ujgure. Nije bilo suda za Vijetnam, za Čečeniju, za desetine naroda koji nestaju u zločinu i bijedi nema suda.

Nikada prije presude u korist Bosne i Hercegovine pravda nije važila za male  narode. Nije bilo suda za Vijetnam, za Čečeniju, niti za stravične milionske žrtve u Iraku. Ko će pomoći Libanoncima, čiji prelijepi Bejrut ruše aviobombama? Desetine je zločina bez kazne nad čitavim narodima? Ko će pomoći obespravljenjim muslimanima Kašmira?

I od prije već duge četiri godine i tri mjeseca: Ko će pomoći Ukrajincima?

A mali narod Bošnjaci dobili satisfakciju i pravdu na dva međunarodna suda, kao niti jedan narod u historiji svijeta. Većina svjetskih država je stala uz Palestinu, ali ne mogu do Suda pravde u Hagu. Zašto? Pa Bošnjaci bi trebali znati dati odgovor: Oni bi bez razmišljanja rekli da su neki Palestinci izdali. Ali, tamo nema Palestinaca ni blizu Suda. Sa njima se ne pregovara, a u njihovo ime pregovaraju Qatar, Egipat, Jordan, Saudijska Arabija...

Umjesto da su Bošnjaci govorili i svaki dan pisali po društvenim mrežama o presudama Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), nasljednika Tribunala, gdje je doneseno nekoliko presuda za genocid, da su svaki dan pisali o presudama MSP-a za genocid, da su novinari u Sarajevu svaki dan napominjali na genocid i najgore zločine protiv čovječnosti, Bošnjaci su pisali i pišu o izdaji "revizije tužbe" BiH protiv Srbije. Rijetko koji od njih pogodi da se radilo o reviziji presude. Rijetko koji i zna razliku između dva suda u Hagu, pa sve djeluje tragično.

Zato hvala Amiru Ahmiću na ovoj izuzetno poučnoj i zanimljivoj knjizi o tome šta se događalo između zidova one prelijepe zgrade u Hagu, o šarolikom svijetu međunarodnog suda o kojem se vrlo malo ili ništa ne zna. Onima koji su samo nevješto naslućivali, čitajući ovu knjigu otvorit će se prava čuda o pobjedi jedne male države na do sada njoj nepoznatoj teritoriji međunarodnog prava.

Čitajući knjigu Amira Ahmića, svjedočim da je posvećena bošnjačkom narodu na njegovom dugom putu političkog i nacionalnog sazrijevanja. Bošnjaci kao da se sporo bude iz bunila historijskih neistina i obmana. Ipak sve više izgledaju kao narod koji se iz košmara laži vraća u svoj zavičaj istine.