Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini danas, drugi dan Ramazanskog bajrama, obilježava kao Dan šehida.

Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od 23. januara 1995. godine u Bosni i Hercegovini, drugi dan Ramazanskog bajrama proglašen je Danom šehida, danom sjećanja na sve one koji su dali živote braneći porodicu, čast, domovinu i vjeru.

Ovaj dan se obilježava obilaskom šehidskih mezarja, posjetama šehidskim porodicama, dovama za sve šehide i podsjećanjem na njihovu žrtvu, a bajramska radost se isprepliće sa sjećanjem na one koji su svoje živote položili za vjeru, slobodu i domovinu. 

U povodu Dana šehida razgovarali smo s hafizom Izetom ef. Salkanovićem, glavnim imamom Medžlisa Islamske zajednice Zvornik. On je govorio o teološkom značenju šehadeta u islamu, njegovoj dubokoj dimenziji u historiji Bošnjaka, podsjećajući da je kultura sjećanja na šehide nerazdvojiva od odgovornosti prema državi i njenoj budućnosti. 

Dan šehida

Salih ef. Grabus: Sjećanje na šehide mora biti trajno i konstantno; svaki zaborav i bijeg od vlastitog identiteta plaća se životima najboljih sinova

Na samom početku, prilika je da podsjetimo na stepen šehida u islamu, ali isto tako i na činjenicu zbog čega se Dan šehida obilježava upravo u danima bajramske radosti?

- Dan šehida nas podsjeća na jednu on najvećih i najuzvišenijih kategorija u islamu, a to je stepen šehida. Govoreći o njihovom stepenu Uzvišeni Allah podsjeća u Kur'anu sve nas da su oni koji su svoje živote dali na Njegovom putu, ustvari živi, i da ih mi ne smatramo mrtvima.

Ta njihova žrtva, i spremnost da daju svoje živote, nije samo simbol hrabrosti, nego je to svjedočanstvo same vjere, i spremnost da se brane one temeljne vrijednosti - život, vjera i domovina. Šehidi su oni koji su svjesno stali u odbranu istine i pravde.

Naravno, pored duhovne dimenzije, žrtva šehida nosi i društvenu poruku, koja je u današnje vrijeme i u kontekstu društveno-političkog stanja, i kod nas i u svijetu, posebno bitna: sloboda nikada nije darovana, već se za nju treba boriti i braniti je.

Možda to i jeste jedan od razloga da se drugi dan Ramazanskog bajrama obilježava kao Dan šehida. Jer, Bajram jeste dan radosti, ali ta radost nije potpuna bez svijesti o cijeni slobode koju danas uživamo.

Na Dan šehida mi odlazimo na naše šehitluke, da pokažemo i sebi i njima, da ih nismo zaboravili, da njihova žrtva nije bila uzaludna.

Mi moramo biti generacija koja će čuvati amanet onih koji su za ovu domovinu i vjeru dali ono najvrednije što su imali.

Kako razumjeti Dan šehida u spoju teološkog značenja šehadeta i historijskog iskustva Bošnjaka, kao čin sjećanja, ali i kao čin kolektivne odgovornosti prema domovini? Je li danas govoriti o šehidima i njihovom značaju nerazdvojivo od smisla i značaja domovine?

- Šehadet, teološki, jeste svjedočenje vjere, kao i svjedočenje pripadnosti i predanosti Allahu, dž.š. Za šehida mi možemo kazati da je svojim životom i svojom smrću posvjedočio one vrijednosti koje su veće od njega samoga, kao pojedinca.  

Historijsko iskustvo Bošnjaka, posebno tokom posljednje agresije na našu domovinu, dalo je ovoj teološkoj kategoriji i konkretnu dimenziju. Naši šehidi, oni nisu samo simboli, to su naši očevi, braća, sinovi, komšije. Njihova žrtva jeste bila zarad odbrane života, porodice, vjere i domovine. Zato možemo kazati i da Dan šehida jeste i čin sjećanja, a to nam je u današnje vrijeme jako potrebno, kako bi nas održao na pravom kursu.

Dan šehida nas podsjeća da sloboda nije trajno zagarantovana, i da se domovina ne podrazumjeva. Ako su naši šehidi dali svoje živote za njih, onda je naša obaveza da ih čuvamo. U ovom turbulentnom i izazovnom vremenu to bi podrazumjevalo predan rad, odgovornost, institucionalnu izgradnju i međusobno poštovanje.

I da, govor o šehidima jeste nerazdvojiv od govora o domovini. Ne u političkom, već u etičkom smislu. Ne bi imalo smisla govoriti o šehidima, a ostati ravnodušan prema stanju društva. Možda i najbolji način da žrtva šehida ostane živa jeste da nađemo balans između dove, one duhovne dimenzije, i naše želje i potrebe da budemo odgovorni i savjesni građani.

Zbog posebnog hurmeta koji se u izvorima islama pridaje šehidima, u tradicijama muslimanskih naroda je prema ovoj kategoriji ljudi odnjegovano posebno poštovanje. Imamo li ga mi prema našim šehidima?

- Da, šehidima se daje poseban hurmet - poštovanje koje proizilazi iz njihove žrtve i stepena koji im je obećan. Odnos prema šehidima pokazuje zrelost jedne zajednice.

Rekao bih da ono temeljno poštovanje prema šehidima, kod nas Bošnjaka postoji. Emocija postoji. Možemo mi to vidjeti upravo na Dan šehida, posjetama mezaristanima i šehitlucima, i u činjenici da su šehitluci postali mjesta kolektivne svijesti i identiteta. Međutim, poštovanje prema šehidima ne smije se svesti na jedan dan u godini, niti na simboliku.

Ako dopustimo da nas podjele, ako nas nepravda, nemar ili zaborav udalje od vrijednosti zbog kojih su oni dali živote, onda naše poštovanje ostaje nepotpuno.

Dakle, poštovanje prema našim šehidima postoji, ali ono mora biti stalno obnavljano kroz svijest, obrazovanje, institucionalnu brigu i ličnu odgovornost.

Poruke sa Dana šehida

Duboka zahvalnost šehidima koji su branili ovu zemlju; odbrana domovine je naša dužnost

Može li se reći da odnos jednog naroda prema šehidima govori o njegovoj moralnoj zrelosti i historijskoj svijesti? Koliko je važno da se sjećanje na šehide gradi kao svijest o neraskidivoj vezi između žrtve i opstanka države Bosne iHercegovine?

- Da, odnos naroda prema šehidima jasno govori o njegovoj moralnoj zrelosti i historijskoj svijesti. Ako razumijemo cijenu njihove žrtve, pokazujemo da cijenimo slobodu i odgovornost koju imamo.

U slučaju Bosne i Hercegovine, veza između žrtve šehida i opstanka države je neraskidiva. Oni su branili pravo na život, dostojanstvo i domovinu. Zato je važno da sjećanje na šehide ne bude samo emotivno, nego svjesno i odgovorno, kao trajni podsjetnik da se država čuva radom, jedinstvom i pravdom.

I brojni Bošnjaci Zvornika su svoju krv utkali u temelje domovine. Koliko je kultura sjećanja i pamćenja, ali i svijesti o njihovoj žrtvi prisutna danas u Zvorniku?

- Brojni Bošnjaci Zvornika dali su svoj nemjerljiv doprinos odbrani domovine, i ta činjenica je duboko upisana u kolektivno pamćenje našeg naroda na ovom prostoru.

Zvornik je među gradovima koji su na početku agresije pretrpjeli teška stradanja, i upravo je svijest o žrtvi šehida ovdje snažna i lična.

Kultura sjećanja prisutna je kod obilježavanje Dana šehida, posjete šehidskim mezarjima, obilježavanje godišnjica zločina, kroz rad boračkih organizacija i porodica šehida, zarobljenih i nestalih, ali i kroz nastojanje da mlađe generacije upoznamo sa istinom o onome što se dogodilo. Ta kultura pamćenja nije usmjerena na produbljivanje rana, nego na čuvanje dostojanstva i identiteta.

Naravno, uvijek postoji potreba da tu svijest dodatno ojačamo, jer narod koji zaboravi svoju žrtvu rizikuje da se "izgubi". U Zvorniku se, hvala Bogu, ta nit sjećanja čuva, a na nama je da je prenesemo budućim generacijama kao amanet i obavezu.

Još se traga za žrtvama

Osmog aprila 1992. godine počeo je pokolj Bošnjaka Zvornika

Koliko je važno da sjećanje na šehide bude trajno, institucionalno i društveno prisutno, a ne samo simbolično obilježavano kroz kalendarske datume?

To je jako važno. Njihova žrtva nije bila simbolična, nego stvarna i sudbonosna za opstanak naroda i države. Ako je žrtva bila temelj slobode, onda i sjećanje mora biti temeljno, a neprigodno.

Samo kalendarsko obilježavanje datuma, bez trajne društvene brige, svodi kulturu pamćenja na formu. Istinsko poštovanje podrazumijeva sistemsku brigu o porodicama šehida, njegovanje istine kroz obrazovni sistem, dostojanstveno obilježena mezarja.

Trajno i institucionalno sjećanje znači da šehidi ostaju dio našeg identiteta i naše društvene svijesti, a ne samo dio protokola.

Može li se reći da su šehidi trajni moralni kompas jednog naroda i da svako udaljavanje od tog vrijednosnog sistema nosi historijske posljedice? I da li je sjećanje na šehide u suštini poziv na odgovornost, prema državi, narodu i budućim generacijama?

- Može se reći da su šehidi trajni moralni kompas jednog naroda, jer su svojim životima posvjedočili koje su vrijednosti važnije od ličnog interesa, pravda, sloboda, dostojanstvo i odgovornost. Oni nisu samo dio prošlosti, nego mjerilo savjesti u sadašnjosti.

Svako udaljavanje od tog vrijednosnog sistema, od principa istine, jedinstva i brige za opće dobro, dugoročno nosi historijske posljedice. Narod koji relativizira vlastitu žrtvu, rizikuje da oslabi i svoju budućnost, jer zaborav često vodi ponavljanju grešaka.

Zato je sjećanje na šehide i poziv na odgovornost. Ne samo emotivni čin, nego moralna obaveza prema državi, prema narodu i prema generacijama koje dolaze. Ako želimo biti dostojni njihove žrtve, onda moramo graditi društvo pravde, stabilnosti i međusobnog poštovanja, jer je to najbolji način da njihova žrtva ostane živa.

Ako bismo Dan šehida trebali svesti na jednu univerzalnu poruku za budućnost Bosne i Hercegovine, koja bi to poruka bila?

- Ako bismo Dan šehida sveli na jednu univerzalnu poruku za budućnost Bosne i Hercegovine, onda bi ona glasila: sloboda ima cijenu, a odgovornost je način da je sačuvamo.

Šehidi su nas naučili da dostojanstvo, pravo na ime, vjeru i domovinu nisu poklonjeni, nego odbranjeni. Njihova žrtva obavezuje nas da Bosnu i Hercegovinu čuvamo mudrošću, jedinstvom, pravdom i radom, ne samo u vanjskim izazovima, nego i u unutrašnjem moralnom poretku društva.

Dan šehida zato nije okrenut samo prošlosti; on je zavjet budućnosti. Poruka je jasna: moramo biti dostojni žrtve kroz odgovorno djelovanje, kako bi Bosna i Hercegovina bila prostor sigurnosti, dostojanstva i zajedničkog života za sve njene građane.